Prtenjaši

-Čitav onaj predio počevši od Rame, te zahvativši Gornji Vakuf, pa onda skrenuvši napoprečac Fojnici, sačuvao je u živom današnjem jeziku uspomenu na nekakve „Prtenjaše”.

Ko su i što su bili ti „Prtenjaši” to će nam živa narodna riječ najmarkantnije označiti i razjasniti. Ogledajmo dakle to! Kad ko baš toliko ne voli meso, a i drugih teških mrsnih jela, nego najvoli vegetativna jela, te se potrefi na kakvoj slavi ili veselju kod svog znanca i prijatelja, to će mu ovaj poslije velikog i upravo dosadnog nutkanja, da jede mesa —prigovoriti: Vala si baš ko što su birvaktile bili „Prtenjaši” — Ovakovog prigovora odnosno ukora i sam sam bio jednoć particeps, te sam i nehotice pomislio: nema li ovo kakav kontakt s bogumilstvom, tijem metamorfoziranim donekle manihejstvom.

Poznato je, da bi se stari Bošnjak i Hercegovac kao vatreni pataren ogriješio, kad se ne bi apstinirao od mesa, valjalo mu je, ako hoće postati savršenijem, biti pravijem vegetarijancem.

Napokon, da li se može ovo „Prtenjaši” aplicirati kakogod na bogumilstvo, to dakako valja s nekom rezervom uzeti, dok nam dalja znanstvena istraživanja u ovome smjeru više istine i svjetla ne bace, – piše Ivan Zovko u Glasniku Zemaljskog muzeja od 01. 10. 1893. godine.