Lévy: Vi Bosanci ste mnogo dali. Dali ste nam sliku veličine. Primjer otpora. Sliku Evrope, u minijaturi

Lévy: Vi Bosanci ste mnogo dali. Dali ste nam sliku veličine. Primjer otpora. Sliku Evrope, u minijaturi

Francuski filozof i pisac Bernard-Henri Lévy jedan je od najutjecajnijih i najangažiranijih intelektualaca današnjice. Njegovi žestoki stavovi o političarima i društvenim zbivanjima, kritike nacionalizma i populizma, izazivaju reakcije širom svijeta. Posebno se angažirao na zaustavljanju krvoprolića u Bosni i Hercegovini devedesetih. Lévy danas s jednakim žarom poziva na spas Evrope, pred izbore za Evropski Parlament od 23. do 26. maja. 

Uoči sarajevske izvedbe njegove predstave „Looking for Europe“ 13. maja u Narodnom pozorištu Lévy za novinsku agenciju Patria odgovara na reakcije koje je izazvao nakon što je predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika nazvao Putinovom marionetom, govori o sudbini Bosne i Hercegovine i Evrope ako na izborima pobijedi desnica. Otkriva i to kako je došlo do toga da uglednom francuskom filozofu Sarajevo postane vječita inspiracija. 

PATRIA: Dok Sarajevo čeka vašu pozorišnu predstavu ‘Tražeći Evropu’ koja je na programu u ponedjeljak, 13. maja u Narodnom pozorištu Sarajevo, i dalje vas medijski napadaju iz ureda Milorada Dodika. Nedavno ste ga nazvali ‘populistom’ i ‘jednom od Putinovih marioneta’. Šta možete reći o tim napadima?

BHL: Smatram da oni samo potvrđuju moju tezu. A to je da između liberala i retrogradnih snaga stoji Sarajevo, kao što je stajalo i ranije. 

Činjenica da me napadaju Dodikovi ljudi, i da to rade bez ikakvog stida, potvrđuje da u Evropi postoje dvije strane. I da se granica između te dvije strane nastavlja definirati pitanjem Sarajeva.

Ja nisam problem. Problem je u tome da neko poput Dodika sjedi u fotelji  Alije Izetbegovića. To je skrnavljenje, blasfemija duha Bosne i neizmjerno je tužno. 
Znam da g. Dodik mrzi Sarajevo u tolikoj mjeri da ne želi ni doći u grad, i da umjesto toga obavlja svoje predsjedničke funkcije putem videokonferencije. Ali to nema veze. U tome je simbolika.  
  
PATRIA: Vaš čuveni ‘Manifest za spas Evrope’ kao i predstava ‘Tražeći Evropu’ upozoravaju na moguće posljedice populizma po cijeli kontinent. Da li bi Bosna i Hercegovina mogla postati krajnjom posljedicom rastućeg populizma u Evropi? Jednom ste se već usprotivili podjeli Bosne i Hercegovine. Međutim, podjela je još uvijek aktuelna tema kao što je bila i devedesetih. 

BHL: Prije 25 godina bio sam vrlo ljut i protiv svega što se sada dešava. Glupost Dejtonskog sporazuma. Sramota mirovnog sporazuma koji je blagoslovio podjelu zemlje. Bosna i Hercegovina nije bila samo žrtvovana nego i rastrgana. A ratni ciljevi Srba postignuti, unatoč njihovom vojnom porazu. To je ono što je Dejtonski sporazum formalizirao. I to je ono što se ponovo pojavilo i danas. U pravu ste kada tvrdite da populizam pobjeđuje u Bosni koja je bila model suživota i demokratije. Bio je to liberalizam izražen kao država. Danas se klatno okreće u drugom smjeru, gdje čak i Bosna može postati primjerom retrogradnog skretanja.   
 
PATRIA: Dodikov savjetnik, režiser Emir Kusturica vas je optužio da ste navodne ratne scene iz Sarajeva snimali u Francuskoj da bi ih kasnije predstavili kao ratne prizore iz opkoljenog Sarajeva… Nasuprot tome, građani Sarajeva mogu se sjetiti da ste u ratnom Sarajevu bili desetak puta, prvi put u najtežim danima u junu 1992. nakon čega ste odlazili i vraćali se… Kako biste odgovorili na ove optužbe? 

BHL: Kakav bi to odgovor bio adekvatan takvom klevetničkom idiotizmu? Sasvim ste u pravu da građani Sarajeva znaju pravu istinu. Viđali su me tokom rata. Znaju da sam bio jedan od njih i da sam to i ostao. Znaju da sam jedan od onih – jedan od mnogih, ustvari – koji je stao na njihovu stranu za vrijeme srpske agresije na Sarajevo. Kako bih onda trebao odgovoriti na takvu gomilu gluposti?  

Pravi problem je između Kusturice i Kusturice. Problem je u strašnom skretanju čovjeka koji je bio pravi umjetnik, a koji je postao pas čuvar neliberalizma i putinizma. To je vrlo tužan prizor. Ima i drugih primjera u historiji književnosti i filma. Ali ovaj primjer kako je Kusturica skliznuo i primjer njegove pretvorbe u roba jednog diktatora i diktatora uopće, najspektakularniji je slučaj za koji znam. Ali Kusturicin problem mi osobno nije ni od najmanje važnosti.

PATRIA: Tokom rata u Bosni i Hercegovini uložili ste ogromnu količinu vašeg vremena i energije u mirovnu kampanju. Posvećeni ste i poslijeratnoj BiH. Nedavno ste izjavili da biste preselili neke institucije iz Brisela u Sarajevo zbog nasljeđa evropske civilizacije i multietničnosti (Sarajeva). Međutim, radikalni nacionalisti su vam za petama upravo zbog Sarajeva. Da li je to tačno? 

BHL: Da, to je tačno. Tako stvari stoje. Istina je da mi ljudi zamjere Sarajevo. A istina je i da je Sarajevo rana u meni koja nikada neće zacijeliti. Kao što rekoh, tako stvari stoje. Ljudi mi prigovaraju zbog Sarajeva, a ja ne mogu zaboraviti Sarajevo. Vidim ga kao simbol i kao primjer. A zbog tog mi se u Evropi ne oprašta. A, izgleda, niti na Palama. Ponavljam, tako stvari stoje. To me samo jača u mojim uvjerenjima. Istina je da moja predstava završava, kako kažete, sa poticajem da unesemo malo Sarajeva, malo Bosne, u svaku od bolešljivih evropskih institucija. Kao i sa poticajem da i samu Evropsku komisiju prebacimo u Sarajevo. Što je, naravno, provokacija, ali i više od toga. 

PATRIA: Sarajevo – inspiracija svjetski poznatom filozofu i noćna mora mnogim političarima u Bosni i Hercegovini (i drugdje). 

BHL: Isti komentar, prijatelji moji! Između mene kao filozofa i političara o kojim govorite prostire se ambis. A taj ambis ima oblik velikog malog grada Sarajeva i velike male zemlje Bosne. Dakle, to je, uistinu, zbog istih razloga zbog kojih ja pjevam hvalospjeve Sarajevu, a ultranacionalisti, loši pastiri Bosne, korumpirani političari sa Putinove platne liste, mrze grad.   

Da ne izgubimo iz vida činjenicu da Dodik, koji se zadesio kao aktuelni bosanski predsjednik u skladu sa institucionalnim uređenjem zemlje, da je on neko ko mrzi Bosnu i da se nikada nije pretvarao da je drugačije – što je stanje stvari koje mnogo govori o apsurdu dejtonskog procesa.    

Osjećao sam tu apsurdnost od samog početka. Sjećam se kada me je Alija Izetbegović nazvao iz njegove sobe u Dejtonu da mi kaže kako je sporazum loš, ali da će svejedno biti obavezan da ga potpiše. Sjećam se kada je rekao, citiram, da mu je uperen pištolj u glavu, a da pištolj drži Richard Holbrooke. Pa, bio je u pravu. Znao je da će se jednog dana stvari razviti baš ovako. Znao je da Dejton znači mogućnost da Dodik stane na čelo Bosne, sjedeći u njegovoj fotelji, u njegovom uredu, u istom onom uredu u kojem su prolivene suze napadnute Bosne i Hercegovine.
 
PATRIA: Posmatrajući s vremenske distance od 25 godina, da li mislite da su građani Bosne i Hercegovine svjesni onog što ste učinili za njih tokom, ali i poslije rata? Vi, ali i neki drugi glasovi francuske intelektualne elite poput Pascala Brucknera, Andrea Glucksmanna, Francisa Bueba itd.

BHL: Stvarno ne znam. Znat ćemo u ponedjeljak. Vidjet ćemo ko će se pojaviti u Narodnom pozorištu Sarajevo. Vidjet ćemo da li će se iko pojaviti! 
Nadam se da mlađe generacije cijene žrtvovanje njihovih majki i očeva. A nadam se i da znaju da su njihovi majke i očevi imali braću i sestre po žrtvi. I da smo Glucksmann, Bueb, ja, kao i nekolicina drugih bili među njima. Ipak, mislim da znaju. Ljudima nedostaje pamćenje, ali ne u tolikoj mjeri. 

Za nas, za mene, Bosna i Hercegovina je bila poput Španskog građanskog rata. Izgubljeni rat,  poput onog u Španiji. Ali rat od jednog neizmjernog značaja, sa ogromnom simboličkom vijednosti! Nadam se da nove generacije to znaju. Ako ne znaju, to će značiti amneziju, čisti materijalizam, odsustvo značenja, i – nihilizam je pobijedio na svakom koraku.   

Ne mogu to ni zamisliti. Ne mogu se natjerati da povjerujem da su sve suze, sva prolivena krv, sve nestale nade – ne mogu zamisliti da je sve to bilo uzalud. Ali, kao što rekoh, vidjet ćemo.

U ponedjeljak je naš randevu sa pamćenjem – i sa čašću. Tražiti Evropu u Sarajevu. Avantura počinje u Sarajevu. Završava se – privremeno – u Sarajevu.

PATRIA: Da li bh. društvo čini dovoljno da se ‘oduži’ prijateljima i kako bi steklo nove prijatelje? Uopće, kako BiH može ‘uzvratiti’? Da li bi ova mala zemlja mogla opstati bez velikih prijatelja u svijetu?

BHL: Bosna je, naravno, dovoljno učinila. Ako mogu govoriti o sebi, odlikovao me je Alija Izetbegović. Prije nekoliko godina sam proglašen počasnim građaninom grada Sarajeva.

Kada je Alija preminuo, zamolili su me da održim posmrtni govor, i na sahrani sam predvodio francusku delegaciju. Dakle, da, ono što je trebalo uraditi je urađeno. U svakom slučaju, ne tražim ništa više, ništa više od onog što mi je već dato, a što me je svaki put ganulo do suza. Ali vi Bosanci ste mnogo dali. Dali ste nam mnogo. Dali ste nam sliku veličine. Primjer otpora. Sliku Evrope, u minijaturi. A taj poklon je od neprocjenjive vrijednosti.

U tome je značaj predstave, njena najdublja poruka. I zbog toga ova predstava koju nosim sa sobom od jednog grada do drugog nosi tajno ime Sarajeva. Ili  možda i nije tako tajno. Ime Sarajevo sija u samom srcu predstave. To je ime koje sam pjevao, skandirao i jecao na daskama Evrope. Jer, imenu Sarajeva i njegovim stanovnicima, cijela Evropa duguje beskonačan dug. Ne kažem da su stanovnici Sarajeva onakvi kako ih ja opisujem. Ne kažem da su ono što su bili i što neki od njih još uvijek jesu. Ali, to je tako… To je ideal građana Sarajeva. I taj ideal, ponavljam, zaslužuje beskonačno divljenje. I beskonačnu zahvalnost, također. Molim se pred Sarajevom. I tražim oprost. 

PATRIA: Kako bi Evropa izgledala sa pokretom desnice na čelu? 

BHL: Pa, izgledala bi poput današnje Bosne. U tom smislu, također, vi biste bili ispred. Granice Evrope još bi uvijek bile tu. Krov i zidovi kuće još bi uvijek bili tu. Ali umjesto demokrata na čelu, umjesto demokrata gdje god – lijevo, desno, u parlamentu – svi bismo imali ljude poput Dodika. 

Dobro pogledajte Dodika na čelu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tako će izgledati Evropa ako retrogradne snage dođu na vlast krajem mjeseca. 

I upravo zbog te sličnosti, upravo zbog napredne uloge Sarajeva, tu završavam evropsku turneju.  

Turneju sam započeo u Milanu. Slijedili su Prag, Budimpešta, Rim i Lisabon, i mnogi drugi gradovi. Formalno ću je završiti u Parizu, ali ću je emocionalno završiti ovdje u Sarajevu. A to radim zato što je Sarajevo danas istinska svjetlost u tami.

Previous Haradinaj: Promjena granica vodi u tragediju; Kosovo neće dozvoliti stvaranje 'republike Dodik'
Next U Glogovoj obilježena 27. godišnjica zločina nad 65 bošnjačkih civila

You might also like

OTPOR BOSNE

Edin Haračić Klej, bosanski vojnik koji je uništio šest agresorskih tenkova (VIDEO)

Edin Haračić poznatiji pod nadimkom Klej. Heroj koji je sa 21 godinu zaustavio prodor agresorskih vojnika i tenkova ka Kalesiji i Tuzli uništivši 6 neprijateljskih tenkova. “Prije podneva 22. marta

INTERVJU

Vedad Ibišević: Srebrenica je moja bolna tačka, kao i svih Bošnjaka, a posebno Podrinjaca

Ove godine slavni fudbaler i sam 1992. godine prognanik iz Vlasenice odlučio je finansirati iftar svim učesnicima Marša mira, puta od Nezuka do Memorijalnog centra Potočari, kojim će biti obilježena

INTERVJU

Gianluigi Buffon: Pjanić je klasa Pirla, to su dirigenti na terenu

Ko je najbolji golman svijeta svih vremena, vječito je pitanje o kojem se često raspravljaju ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu. Mnogi će dati odgovor da je to legendarni Italijan i