Irhad Mutić, glumac koji karijeru gradi u SAD – želja mu velika povratak u Bosnu

Irhad Mutić, američki glumac, režiser, producent i scenarist porijeklom iz Jajca, za Oslobođenje govori o karijeri koju gradi u gradu filma Los Angelesu

Irhad Mutić je američki glumac bosanskog porijekla, koji je prije dvije godine primljen u SAG-AFTRA, američki sindikat glumaca. On je i pisac, režiser i producent. Rođen je u Jajcu, a za vrijeme rata je izbjegao u SAD, gdje je i odrastao. Kako kaže, “to je jedna standardna izbjeglička priča” i ne bi o njoj mnogo. Zato ćemo o filmu, jer mimo njega ga nema, to mu je i karijera i hobi.
Počeo je s ulogama u studentskim projektima u saradnji sa ekipama jedne od najpoznatijih američkih filmskih škola Rochester Institute of Technology.

Dva festivala

– To je bilo odlično iskustvo. Radi se o čitavoj jednoj masi filmskih projekata kroz koje mi je omogućeno da osjetim svu slobodu koju gluma nudi. Nakon toga selim u New York City gdje dobijam manje uloge u nizu filmova od kojih bih spomenuo “Goodtime” i “Patti Cake$”, priča nam Mutić.

Ipak, odlazak u Los Angeles mu otvara dodatne mogućnosti, pa mu se pruža prilika da radi i u serijama i TV reklamama.

– Mislim, meni je to fenomenalna stvar, da dijete rođeno u Jajcu može jednu sedmicu biti zaštitno lice firme koja proizvodi kožne autopresvlake, a drugu biti doktor u američkoj seriji “MacGyver”, prepričava Mutić svoje impresije.

S obzirom na to da se okušao u režiserskim, producentskim, ali i glumačkim vodama, pitamo ga da li je izazov biti uključen u proces na nekoliko nivoa, na što odgovara da to itekako pomaže ako se ne radi o jednodimenzionalnom pristupu.

– Puno mi je lakše kao glumcu sarađivati s režiserom ako sam i sam nešto režirao. Isto važi i za produkciju. Meni je gluma primarni izbor, u tome najviše uživam, a ostale aktivnosti vezane za film su tu samo kako bi mi pomogle da postanem kvalitetniji glumac, ističe Mutić.

Na jednom od filmskih festivala u Utahu proglašen je pobjednikom u kategoriji za najbolju montažu kratkometražnog filma, ali naglašava da je njegov motiv za ulazak u konkretno taj projekat montaže rezultat želje da pokuša pronaći nešto što bi mu, makar malo, pomoglo kada je ispred kamere.

Nagradama se itekako može pohvaliti. Osvojio je prva mjesta na nekoliko festivala u različitim kategorijama. Najznačajnija mu je prošlogodišnja pobjeda sa filmom “Bruce” za najbolji kratkometražni film na New Media Film Festivalu u Los Angelesu.

– To je bio spektakl, kaže.

U filmskom gradu Los Angelesu zasigurno je teško biti na visokom položaju, jer odatle su proizišli najbolji svjetski filmovi. No, Mutiću to nije bitno.

– Možda griješim, ali se ustvari i ne pokušavam istaknuti. Samo radim ono u čemu uživam, a kada to drugi primijete i cijene, to je dodatni bonus, govori on skromno.

Važno je istaknuti da su Sands Film Festival i JellyFEST dva festivala čiji je Mutić direktor. Jedan je namijenjen starijoj, ozbiljnijoj publici, dok drugi promoviše filmove koji tematiziraju izazove mlađih generacija, a oba su jako posjećena.

– Kada ne radim na svojim projektima, zabavljam se gledanjem tuđih filmova. Mi smo zatrpani kvalitetom a da to i ne primjećujemo i meni je prosto nevjerovatno koliko se dobrih filmova snimi a da ne uspiju dobiti pažnju šire javnosti. To je bila ta iskra iz koje su nastala dva filmska festivala, jedan u Kaliforniji, a drugi na Floridi, ta želja da se kroz more vijesti o tome šta je ko iz porodice Kardashian danas jeo za ručak, probije i pokoji dobar film, ističe Mutić.

Mišljenja je da bi i deset hiljada filmskih festivala bilo malo, jer s modernom tehnologijom koja nam je svima dostupna, naša je budućnost napregnuta ogromnim brojem kvalitetnih filmova i što je, kako kaže, više platformi preko kojih se tu kvalitetu može podijeliti, to bolje.

Povratak u Bosnu i Hercegovinu

Na pitanje koliko je upoznat sa bosanskohercegovačkom kinematografijom, kaže da bi volio vjerovati da je upoznat, no siguran je da kapacitet postoji.

– To potvrđuje i niz prestižnih nagrada za bosanske filmove. Kreativnost je na jako visokom nivou, pogotovo po pitanju produkcije, a nedostatak je, mislim, samo jedan – odsustvo optimizma. Bosanskohercegovačko društvo može brže, jače i bolje i nije mi jasno zašto tu poruku ne forsira intenzivnije.

Velika želja mu je da se vrati u Bosnu i Hercegovinu i svoje znanje prenese i spoji sa bosanskom proizvodnjom filmova. Za to postoje određeni planovi, ali ove godine još ništa konkretno.

Za kraj kaže da između festivala uvijek postoji saradnja koja se već praktikuje širom svijeta, a osim dobrih filmova, njemu bi pružilo veliko zadovoljstvo kada bi učestvovao u promociji jednog bosanskohercegovačkog brenda kakav je naš Sarajevo Film Festival.

Za Irhada Mutića će ovo biti produktivna godina. Trenutno radi na nekoliko projekata. Jedan je dokumentarac o arhitekti Davidu Sellersu, a upravo završava i scenarij za dugometražni film o dječaku koji pjeva country muziku.