NEPROCESUIRANI ZLOČINI NAD DJECOM GORAŽDA

NEPROCESUIRANI ZLOČINI NAD DJECOM GORAŽDA

Knjiga ‘Zločini nad djecom Goražda tokom opsade 1992-1995’ Muamera Džananovića bit će predočena glavnom tužiocu BiH.

BiH, Goražde, Rat u BiH, Djeca, Zaštićena zona, Zvijezda '94, Muamer Džananović, Elma Geca, Ratni zločini

Piše: Elma Geca

Stanovnici Goražda već 20 godina čekaju na procesuiranje odgovornih za 1.336 dana opsade grada i ubijanje nedužnih. Uprkos brojnim dokazima, svjedocima i saznanjima, do danas nije podignuta nijedna optužnica za stradanje više od 4.000 vojnika i civila, među kojima i 148 djece, u nekadašnjoj takozvanoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, a u kojoj su živjeli u potpunoj bokadi, bez struje, vode, hrane, lijekova, izloženi svakodnevnom granatiranju i ubijanju.

Nezadovoljni zbog neprocesuiranja slučajeva u kojima su žrtve Bošnjaci na ovom području, delegacija Bosanskopodrinjskog kantona planira posjetiti glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gorana Salihovića i uručiti mu knjigu Zločini nad djecom Goražda tokom opsade 1992-1995. autora Muamera Džananovića, višeg stručnog saradnika u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Ovaj čin Džananović ocjenjuje ispravnim, zadovoljan što su i drugi shvatili činjenicu da, kako ističe, samo nauka i naučne činjenice mogu pomoći u utvrđivanju istine.

“Svako ko je počinio bilo kakav zločin treba odgovarati. Što se tiče prostora Goražda, znamo da do danas niko nije odgovarao i da se ne vodi nijedan proces za barbarsku opsadu, svakodnevna ubijanja i ranjavanja civila, među kojima stotine djece. Zbog toga ne možete shvatiti činjenicu i ne možete doživjeti razumnim da se konstantno hapse bošnjački komandanti i borci, koji su herojski branili i odbranili grad na Drini, dok sa druge strane za zločine počinjene u opsadi niko nije procesuiran”, ističe Džananović.

Uloga međunarodne zajednice

Knjiga koja je nedavno izašla iz štampe rezultat je višegodišnjeg istraživanja autora i prvi je historijski dokument ove vrste o počinjenim zločinima tokom opsade Goražda. Potresno je to svjedočanstvo, u kojem Džananović dokazuje da su djeca sistematski ubijana i ranjavana tokom opsade.

“Knjiga Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992-1995. je moj višegodišnji naučno-empirijski projekat, kojim se javnosti prezentira istinska namjera Vojske Republike Srpske, koja je, primjerice, u skladu s Mladićevom naredbom, dok je komandovao svojim jedinicama u operaciji ‘Zvijezda 94' aprila 1994. godine na Goražde, rekao: ’Turci moraju nestati sa ovih prostora’, činila sve da pobije i protjera pripadnike dominantne etničke skupine na ovom prostora u to vrijeme. U  knjizi se otkriva i uloga međunarodne zajednice u počinjenim zločinima, koja nije ništa učinila da ih spriječi. To se najbolje vidi iz činjenice koju sam prezentirao u kjnjizi, da je u Goraždu pod takozvanim statusom sigurne zone UN-a ubijeno više djece nego bez tog statusa.”

Najznačajniji dio djela je prezentiranje identiteta i okolnosti zločina za 548 ubijene i ranjene djece u Goraždu tokom opsade. Sva dokumentacija, iz koje su se crpili podaci, kontakti srodnika ubijene djece, dostupni su Tužilaštvu i nadam se da će neko odgovarati, ne samo za počinjene zločine nad djecom, nego i za zločine nad svim ubijenim, ranjenim, ali i preživjelim stanovnicima koji su bili u svakodnevnoj borbi za biološki opstanak. Žao mi je što ranije neko nije istraživao i pisao o zločinima na ovom prostoru na ovaj način, odnosno ispravnom teorijsko-metodološkom postavkom”, kaže Džananović.

U knjizi on prezentira dokaze koji potvrđuju da status “sigurne zone UN-a” Goraždu nije ništa značio i ocjenjuje da su se međunarodne organizacije “igrale”, zajedno s agresorom, sa sudbinom stanovnika te da snose značajnu odgovornost za njihovo stradanje, pa i zločine počinjene nad djecom.

Oduzeto pravo na život

Džananović napominje da je do 6. maja 1993. godine, kada je Rezolucijom 824 Vijeća sigurnosti UN-a Goražde proglašeno sigurnom zonom, ubijeno najmanje 56, a ranjeno najmanje 225 djece. Nakon dobijanja statusa sigurne zone, do kraja rata ubijeno je najmanje 64, a ranjeno najmanje 203 djece. Više djece je ubijeno u vrijeme kad je Goražde bilo “sigurna zona UN-a”. Počinitelji zločina su djeci u Goraždu oduzeli pravo na život, obrazovanje, čak i pravo da budu adekvatno sahranjeni. Granatirali su i groblja u vrijeme sahrana.

U vrijeme dok se Ratku Mladiću sudi u Hagu, Džananović u knjizi prezentira podatke prema kojima su u operaciji “Zvijezda 94”, kojom je Mladić lično komandovao, prve mete bila upravo djeca – “najviše djece ubijeno je i ranjeno tokom aprila 1994. godine, u vrijeme operacije ‘Zvijezda 94’ VRS-a na Goražde, koja je i počela ubijanjem i ranjavanjem djece. Od 20 ubijene djece tokom te operacije, prvi su 30. marta 1994. godine ubijeni 11-godišnja Medisa Zukić i njen osmogodišnji brat Haris, koji je umro dan poslije od posljedica teškog ranjavanja. Osim 20 djece ubijene u toj operaciji, za nešto manje od mjesec dana, koliko je trajala, ranjeno ih je 53”, rezultati su Džananovićevog istraživanja.

U knjizi se navodi da su ubijana djeca svih uzrasta, 40 posto njih je predškolskog uzrasta, 57 posto ubijene djece je muškog spola. Više od 98 posto djece je bošnjačke nacionalnosti, a najviše djece je ubijeno u vremenu od 12:00 do 18:00 (47 posto), kada su pripadnici VRS-a jasno vidjeli i znali šta mu je cilj. Kako bi istina o stradanju djece Goražda, potkrijepljena činjenicama i dokazima, došla do što većeg broja ljudi, želja autora je da se knjiga prevede i na druge jezike.

“O značaju  toga ne treba diskutovati. Ta želja je prezentirana onima koji imaju moralnu obavezu da podržavaju ovakve projekte. To je jedan od načina da se pokaže da su institucije i pojedinci prepoznali značaj djela. S druge strane, postoji sumnja da će neko odgovarati za zločine nad djecom i ostalim civilima u Goraždu, jer je prošlo mnogo vremena od počinjenih zločina. Pravda je dostižna, a iskreno se nadam da će srodnici kojima su ubijeni najmiliji doživjeti da oni koji su počinili zločine budu privedeni pred lice pravde i odgovaraju za to”, zaključio je Džananović.

Izvor: Al Jazeera

Previous Vijeće ministara: 20. novembar Dan žalosti zbog ubistva dva pripadnika OS BiH
Next SARAJEVO: PREDSTAVLJENA REZOLUCIJA KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

You might also like

NAŠI DANI

CIK odbio uvažiti oko 2000 glasova

Završena je hitna sjednica Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine na kojoj se raspravljalo o 1.999 glasačkih paketa koji su pristigli nakon predviđenog roka. Inicijativu o uvrštavanju glasova u konačni

AGRESIJA|GENOCID|ZLOČINI

Održana komemorativna sjednica povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva

  Povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u ratu od 1992. do 1995. godine i 25. godišnjice stradanja 68 građana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu

OTPOR BOSNE

Prošlo je 25. godina od pogibije sarajevskog heroja Smaila Šikala

Učenjem fatihe i polaganjem cvijeća na spomen-obilježju i mezarju u Boljakovom Potoku, delegacija Ministarstva za boračka pitanja,  predvođena ministrom Muharemom Fišom, obilježila je danas 25. godišnjicu bitke za oslobađanje kote Vis