U Novoj Kasabi sa bošnjačkim učenicima

Nekoliko metara od puta koji od Konjević Polja vodi prema Milićima i Vlasenici nalazi se najmlađa podrinjska škola. U Novoj Kasabi, u objektu Islamske zajednice, ova improvizirana škola, nazvana Edukativnim centrom, postala je najvažnija obrazovna ustanova za bošnjačku djecu u ovom kraju.

Tamošnji stanovnici će vam reći da nije moglo drugačije. Vlasti u entitetu RS nisu dale bošnjačkoj djeci da izučava nacionalnu grupu predmeta, pa su sami organizovali nastavu.

Posjetili smo ovu školu čija je zbornica smještena u hodniku. Uprkos tome, vrijedni nastavnici i učitelji pripremaju časove. Razgovaramo sa Almom Hodović, profesoricom bosanskog jezika i književnosti. Govori nam da ukupno 118 učenika pohađa ovaj Edukativni centar, u kojem se nalaze dva kombinovana odjeljenja. Samo ove godine, u prvi razred je upisano 18 mališana.

Dječija igra u parku

– To su uglavnom učenici iz Nove Kasabe, Konjević Polja, Cerske, Pobuđa i ostalih okolnih mjesta. Primjetan je nedostatak prostora, ali sve funkcioniše kao i u ostalim normalnim i regularnim školama – govori nam Alma.

Profesorica odgovara da se djeca iz Nove Kasabe ne mogu porediti sa djecom iz nekih većih bh. gradova. Ovdje vas učenici znatno više poštuju nego u većim gradovima, govori nam ona. Ukupno 16 nastavnika je zaposleno u Edukativnom centru. Radi se o nastavnicima iz Sarajeva i okoline, koji trenutno privremeno žive u Novoj Kasabi.

– Ranije sam radila u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi gdje sam imala znatno brojnija odjeljenja. Ovdje sam došla zbog cijele pozadine ove priče, suživila sam se s njima. Djeca su stvarno izvrsna, divna – iskrena je Alma.

Razgovor nam prekida školsko zvono. Veliki je odmor. Iz učionica izlaze učenici. Nastaje galama.

Život se vraća u Podrinje

Većina učenika je, s obzirom da nemaju školsko igralište, otrčalo u park preko puta, koji se nalazi tik pored ograde čuvene Musa-pašine džamije, izgrađene 1463. godine i jedne od najljepših u ovom dijelu BiH. Oni najstariji dječaci su, po nepisanom pravilu, zauzeli glavni dio parka, podijelili se u ekipe, te započeli fudbalsku utakmicu. Nešto mlađi učenici, svoje igralište su našli na putu između parka i škole. I oni su iskoristili veliki odmor da odmjere snage u najpopularnijem sportu. Većina njih sanja da će nekad, baš poput njihovog zemljaka Vedada Ibiševića, igrati fudbal u evropskim ligama i braniti boje države BiH, čija se zastava ponosno vijori nedaleko od parka u Novoj Kasabi.

No, reći će nam nastavnici, možda se među onima koji su veliki odmor proveli posmatrajući buduće fubalere ili zabavljajući se na drugi način, krije neki novi Derviš Sušić, uz podsjećanje da je upravo ovaj veliki bh. pisac rođen u Vlasenici.

Na odlasku, ispred škole, razgovaramo sa Senadom Muminovićem. Njegovo dvoje djece pohađa školu u Novoj Kasabi. On živi nekoliko kilometara dalje, u Konjević Polju. Posjeduje farmu krava. Prodaje mlijeko i od toga prehranjuje svoju porodicu.

– Uslovi su, za razliku od škole u Konjević Polju, bolji jer je bolji smještaj i učionice su bolje opremljene. Jedino, mali je problem što je skučen prostor. Jednostavno, obrazovanje i nivo znanja djece je nemjerljiv. Djeca su dosta napredovala, jer se ovdje izvodi kvalitetnija nastava nego u Konjević Polju. Tako da smo mi roditelji presretni – kaže nam Senad.

Odlazimo iz Nove Kasabe uz vesele glasove djece koji dopiru iz jedne učionice. Pored puta vidimo mnoge plastenike, voćnjake, farme pilića i krava. Život se vraća u Podrinje.

(Faktor.ba)