3D fotorealističan prikaz  Bosanskog paviljona sa  svjetske izložbe u Parizu 1900. godine

3D fotorealističan prikaz Bosanskog paviljona sa svjetske izložbe u Parizu 1900. godine

S gotovo dnevnim napretkom novih tehnologija u 3D svijetu dobijamo i nove mogućnosti prikazivanja historijiskih građevina, koje su već davno izgubljene u vremenu.

Dizajnirati, modelovati i postaviti paviljon Bosne i Hercegovine iz Pariza, za mene, kao 3D umjetnika, je najveći izazov do sada. S obzirom na kompleksnost arhitektonskog izraza, veliki broj sitnih orijentalnih detalja, veoma ograničen broj fotografija i crteža paviljona, kao i uklapanje samog modela na odgovarajuću lokaciju pokazao se kao veliki zalogaj. Ipak mislim da sam uspio prenijeti dio čarolije ove fantastične građevine, koja ne postoji već preko 100 godina.

Paviljon Bosne i Hercegovine na Univerzalnoj svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine

„Univerzalna svjetska izložba 1900. godine, održana u Parizu,  prikaz je evropske veličanstvenosti. „Bila je toliko ogromna da ni 100 dana nije bilo dovoljno za razgledanje.“- rekao je Burton Holmes. (Predavanja, F.Burton Holmes 1902.)

Univerzalna svjetska izložba u Parizu 1900. godine imala  je cilj da uokviri sva dostignuća 19.-tog stoljeća u umjetnosti, arhitekturi, nauci , politici i historiji. Na izložbi su se mogla vidjeti djela velikih arhitekti i umjetnika iz Evrope, Bliskog istoka, sjeverne Amerike, Afrike, pa čak i Dalekog istoka i Indokine, kao što su paviljoni orijentalne arhitekture Sijama, Japana, Južne Koreje i Indije. Mogla se vidjeti i palača električne energije Tomasa Edisona, koja je strujom napajala sve ostale građevine, osvijetljena sa preko 5000 lampi u bojama. Babuške (matryoska), ruske lutke su po prvi put predstavljene svjetskoj publici, a prva olimpijada održana van Grčke se održala u sklopu Univerzalne svjetske izložbe. Takođe, prvi put su izloženi  zvučni film i lift. 

Austro-Ugarska monarhija odlučila je da bude predstavljena u Parizu trima nepovezanim i nezavisno vođenim paviljonima – Austrije, Mađarske i Bosne i Hercegovine. Imenovana su tri generalna izlagača: Franz Wilhelm Exner (1840-1931), Béla de Lukáts (1847-1901) i Henri Moser (1844-1923) koji je izabran za kustosa paviljona Bosne i Hercegovine. Krajem 1899. godine dovršeni su planovi za budući paviljon Bosne i Hercegovine koji je dizajnirao Karel Panek (1860-), poznati moravski arhitekt iz Sarajeva. Moser ih je predao dvojici glavnih umjetnika izabranih za dekoraciju enterijera: Alfons Maria Mucha (1860-1939) i Adolph Kaufmann (1848-1916).  Mucha je radio u Beču kao dekorativni slikar prije nego što se nastanio u Parizu. Bio je ugledan kao inovativni komercijalni umjetnik. Kaufmann je studirao i živio u Parizu prije nego što je osnovao svoj studio u Beču. Bio je austrijski Corot,  veoma cijenjen u Francuskoj i ostatku Evrope. Njemu će biti povjerena realizacija sarajevske diorame.

Mucha je trebao raditi na velikom povijesnom frizu, dvije velike alegorijske statue, meniu za restoran paviljona i razne dekorativne motive.  Jedan bosanski ciklus naglasio bi osnivačku ulogu triju religija koje su tada postojale u Bosni i Hercegovini.

Ne postoji kompletna fotografska dokumentacija o unutrašnjosti paviljona, a različiti hroničari opisuju više ili manje kratak prikaz. Pristup paviljonu bio je na strani Sene prikazan monumentalnim trijemom. Ulazni hol, čiji je plafon bio pokriven velikim velom, bio je obavijen galerijom koja se protezala s obje strane središnje dvorane. Galerija, ukrašena tkaninama i vezom, prikazivala je unutrašnjost bosanskog stana.  Studenti Umjetničke škole u Sarajevu predstavili su bronzana i metalna djela izrađena od crteža kipara  Heinricha Kautscha (Prag, 1859-1943). Ispred diorame, među brojem tepiha, vezenih komada ili tkanina raspoređenih u neredu, mlade devojke su radile na tapiserijama i okvirima za vezenje, ističući tradicionalno zanatstvo. Na obje strane stajala su dva monumentalna alegorijska kipa, “spinner” i “veznjak”, koji je stvorio Mucha i izradio vajar Auguste Seysses (1862-1946). Stajali su u velikim nišama, od kojih je svaki bio bosanski ratnik na konju smješten ispred zastava i zastora. Posebnu pažnju posjetilaca privukli su bosanski tepisi, koji su proizvedeni u fabrici tepiha u Sarajevu koja je otvorena 1988. Godine. Paviljon je imao i svoj restoran, čiji meni je dizajnirao spomenuti Alphonse Mucha.

Bosanskohercegovački paviljon, izrađen u pseudoorijentalnom stilu, projektovao je Karl Panek. Zgrada bosanskohercegovačkog paviljona bila je “sinteza oblika historije Bosne”, što znači da je Panek želio pokazati karakteristike njene kulture i tradicije. Za svoj rad dobio je priznanje – Srebrenu medalju francuskog Ministarstva za nastavu i lijepu umjetnost. Paviljon je sadržavao i elemente secesijske umjetnosti iskazanu u biomorfnoj stiliziranoj ornamentici (zmijolike linije, floralna dekoracija, dinamika motiva).

Šta se desilo sa originalnom građevinom

Trošak održavanja Univerzalne svjetske izložbe je bio ogroman. Prihodi, koji su dolazili u kasu nisu uspjeli da pokriju ni desetinu troškova održavanja, i francuske vlasti su, nakon 6 mjeseci rada, odlučile da zatvore izložbu. Umjetnička djela su vraćena njihovim autorima, a sve građevine su srušene i izgubljene u nepovrat, a sav materijal  recikliran. Od Bosanskog paviljona ostalo je samo par fotografija,  opisa i crteža, kao i gotovo kompletna umjetnina Alphonsa Muche, koju oni sretniji mogu vidjeti na povremeno organizovanim izložbama.

Autor: Haris Teljigović

Previous Komšić na Igmanu: Bosna i Hercegovina i njeni građani imaju svoju prošlost, sadašnjost i imat će i budućnost
Next Džudo: Vujičić evropski univerzitetski prvak, Sadiković bronzani

You might also like

KULTURA I UMJETNOST

Avdo Huseinović snimio film o bosanskim pravoslavcima, herojima odbrane Bosne i Hercegovine

  U multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Kovači u srijedu, 9. januara 2019. godine, s početkom u 19 sati, premijerno će biti prikazan dokumentarni film Junak umire jednom autora Avde Huseinovića. Film je priča

KULTURA I UMJETNOST

Pobjednička pjesma Evrovizije: Više od pjesme, tužna priča o krimskim Tatarima (Video)

Pjesma “1944” govori o deportaciji Tatara sa Krima za vrijeme Drugog svjetskog rata, a po naređenju sovjetskog diktatora Josifa Staljina. Prema Jamalinim riječima, pjesma je inspirisana iskustvom njene bake/nene koja

KULTURA I UMJETNOST

Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima

Zanimljivo je i posve teško objašnjivo koliko je površno istraženo i u kojoj mjeri je ostao skroman, skoro pa zanemariv, pisani i drugi dokumentovani trag o istaknutom bosanskohercegovačkom humanisti, pravedniku,