Husaga Ćišić: Mi Bosanci nijesmo ničija prćija!

Husaga Ćišić: Mi Bosanci nijesmo ničija prćija!

Husein Husaga Ćišić (15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956je bio gradonačelnik Mostara od 1935. do 1940. godine. Predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.

Husein Husaga Ćišić jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine u 20. vijeku.

Bio je aktivan na vjersko-prosvjetnom, kulturnom i političkom planu tokom austrougarske okupacije naše zemlje. Zbog toga je hapšen i pritvaran u više navrata.

Svoj aktivizam i borbu za identitet svoga naroda i zemlje nastavio je i kasnije.


Novembra 1939. iz Mostara piše ministru bez lisnice Kraljevine Jugoslavije Bariši Smoljanu.

Mi Bosanci nijesmo ničija prćija i nikome nećemo priznati pravo da nas cijepa i dariva kao tegleću marvu.

Ali još jednom imam da primjetim da izvode našeg uvaženog g. Ministra bez lisnice, a to je da ni malo od nas nije poželjno da nas u pitanjima ove vrste nazivaju braćom muslimanima, jer to ovdje ne želimo da budemo.

Mi ćemo ubuduće nastupati kao takovi samo u vjersko prosvjetnim pitanjima, a ovdje smo samo Bosanci i ništa drugo.

Poznato je kako je te godine potpisan sporazum Cvetković-Maček koji je izazvao negodovanje bosanskog naroda. Tim sporazumom između srpskih i hrvatskih političara Bosna je trebala biti rasparačana između pomenutih komšijskih naroda i ‘utopljena’ u njihove novoformirane teritorije u sklopu zajedničke države.

Oktobra 1941. godine Ćišić se istakao kao antifašista. Bio je inicijator i potpisnik Rezolucije građana Mostara kojom su jednodušno osuđeni progoni, otimačina imovine, sistematska ubijanja i deportacije srpskog i jevrejskog stanovništva od strane okupatorske i fašističke tvorevine NDH. Njegova dva sina poginula su na bojnom polju tokom antifašističke borbe.

Borba za šestu buktinju

Pozivajući se na ZAVNOBiH i zaključke Drugog zasjedanja AVNOJ-a, prema kojima je svaka federativna jedinica stekla pravo na svoje nacionalno ime, Ćišić smatra da je pravo uskraćeno samo bosanskoj federativnoj jedinici.

Kao predstavnik Narodnog fronta iz Bosne i Hercegovine Husein Husaga Ćišić se dvjema predstavkama, od decembra 1945. i januara 1946. godine, obraća Ministarstvu za Konstituantu te potom skupštini SFRJ (tada najviše predstavničko tijelo i nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti), oštro se protiveći tome što na grbu nove države pored postojećih pet nije unesena i šesta buktinja kao simbol bosanskog naroda.

Nama Bosancima, kao nesumljivom izdanku onih starih Bošnjana ostavili su pravo da se zovemo muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku toga, u svim danim zgodama ospore pravo riječi u nacionalnim i državno-pravnim pitanjima naše uže otadžbine Bosne i Hercegovine‘ – pisao je Ćišić. Ova predstavka došla je i do čelnih ljudi tadašnje SFRJ Josipa Broza te Milovan Đilasa.

Kako njegov prijedlog nije usvojen, Ćišić je na Ustavotvornoj skupštini održanoj 31. jaunara 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije – bio je jedini koji se usprotivio takvom ustavu.

Husaga Ćišić je svijetli primjer iz historije Bosne i Hercegovine.

Previous Goraždanska Pobjeda ima obezbjeđeno tržište za sve proizvode
Next Na Bjelašnici najtopliji oktobar od početka službenih mjerenja u našoj zemlji

You might also like

HISTORIJA

Naselja bosanske srednjevjekovne države: Prozor u Rami

Oko rijeke Rame nalazila se Župa Rama. Ugarski kralj Bela II uzeo je titulu rex Ramae 1138 godine. U vrijeme Popa Dukljanina Župa Rama je pripadala oblasti Podgorja. Ona je

BH RAZGLEDNICA

Bosna u očima Petra Masarechija 1624. godine

.. Rim hoće da točno sazna prilike kod nas. Zato on traži i dobiva g. 1623. izvještaj od provincijala Bosne Srebreničke fra Marijana Pavlovića, rodom iz rudarske varoši Olova. Još iste

KULTURA I UMJETNOST

Adil Zulfikarpašić, filantrop koji je reafirmirao nacionalno ime Bošnjak

  Zulfikarpašić je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag u historiji Bosne i Hercegovine, ali i bivše Jugoslavije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nezadovoljan političkim odnosima i jednopartijskim režimom koji je uspostavljen,