Po čemu su naselja u Sarajevu dobila nazive?

sarajbosna

Evo kako su neka od naselja u Sarajevu dobila imena…

Marindvor-Marijin dvor

Marijin dvor je zgrada u Sarajevu. Nalazi se u naselju koje nosi isto ime, naselju Marijinu Dvoru.

Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi se između četiri ulice: ulice maršala Tita, ulice kralja Tvrtka, ulice Augusta Brauna i Doline.

S triju je ulica pješacima moguće doći do ove zgrade, a s pasaža iz ulice maršala Tita se može jedino doći kolski i to u dvorište.
U naravi je stambeno-poslovna zgrada. Dao ju je izgraditi, kao i cijelo to naselje, danas naljepši dio Sarajeva, austrijski poduzetnik August Braun, a nazvao ju je po svojoj supruzi Mariji. Projektovao ju je češki arhitekt Karlo Paržik. Najznačajniji je primjer u Sarajevu velike najamne poslovno-stambene zgrade blokovske vrste koja ima unutrašnje centralno dvorište.

“Sa Braunom je u Sarajevo došla i njegova supruga Marija, koja je bila veoma lijepa žena. Mnogo ga je voljela, bila je divna supruga, tako da je odlučio graditi palatu na mjestu današnjeg Marindvora i nazvati je njenim imenom. To je i učinio, pa je po toj palati i ovaj dio grada dobio ime Marijin dvor. Ali, s obzirom da su Sarajlije poznate po gutanju glasova i pojednostavljenju izgovora riječi, Marijin dvor je postao Marindvor.
Zgrada se zapravo sastoji od dva dijela, Marijin dvora i August dvora, pa je tako građena je u dva navrata: 1885. i 1895. godine. Pravi Marijin dvor je izgrađen do kraja, dok je August dvor ostao djelimično gotov, u ulici Kralja Tvrtka od broja 10 do broja 16. To djelimično dovršenje gradnje je bilo 1897. godine.

Mejtaš

Mejtaš je naselje nazvano po kamenu mrtvaca.
U pojedinim spisima navedeno je da je žena Dudi-bula izdvojila novac za gradnju mesdžida na Mejtašu i to u periodu između 1528. i 1540. godine, ali se ne zna do kada je postojao.
Uz džamiju se nalazio harem u kojem su se ukopavali mrtvi. Običaj je bio da se prije ukopavanja umrli sa tabutom položi na pravougaoni kamen okrenut prema Kibli i i tako se klanja dženaza. Taj kamen se zvao “mejtaš” ili “kamen mrtvaca” i po njemu je cijelo naselje dobilo ime.

Malta-carina

Maltu uokviruju tok rijeke Miljacke i tri važne ceste koje povezuju istočne i zapadne, te sjeverne i južne dijelove Sarajeva. Naziv naselja potječe od njemačke riječi Maut (carina, carinarnica), a razlog se krije u ne tako dalekoj prošlosti. Naime, na Malti je za austro-ugarske vlasti postojao punkt gdje je kontrolisan kvalitet prehrambenih proizvoda koje su težaci iz okolnih sela prodavali u gradu, a na istom su mjestu plaćali i neku vrstu poreza.

Grbavica

Naselje Grbavica je dobilo ime po Mehmed begu Mehmedpašiću- Grbavici, koji je bio blizak prijatelj vezira Hećim Oglua Alipaše.

Čengić Vila 

Naselje je dobilo ime po osmanskom vojnom zapovjedniku Derviš-paši Dedagi Čengiću, sinu Smail-age Čengića, koji je u Sarajevu izgradio vilu, pa su tokom turske vlasti Sarajlije to područje kolokvijalno zvali Dedagini konaci.

Ilidža 

U sarajevskoj kotlini, na osam kilometara od centra Sarajeva, nalazi se nadaleko poznata Banja Ilidža koja je ime dobila po turskoj riječi “iladža” sto u prijevodu znači lijek. Smještena u podnožju Igmana i u blizini izvorišta rijeke Bosne, a okružena velikim lijepo uređenim parkom i čuvenom Velikom alejom, ilidžanska banja predstavlja mjesto na kojem se idealno mogu kombinovati liječenje i svi vidovi odmora. Ljekovitost vode koja iz dubine zemlje izbija na području Ilidže poznata je još iz doba Rimljana i Osmanlija. Nedaleko od njenih izvorišta vremenom je nikao cijeli kompleks hotela koji čine savremeno banjsko lječilište.

Pofalići

Historija Novog Sarajeva, odnosno nekih dijelova današnje općine Novo Sarajevo, kao službene gradske teritorije počinje devedesetih godina devetnaestoga vijeka, kad austrougarska uprava reorganizuje dotadašnju teritorijalnu strukturu grada i novonastalo naselje (ozemlje današnje mjesne zajednice Dolac) ujedinjuje sa mahalom Pofalići. Cijelo područje dobiva naziv Gradski Pofalići i postaje dijelom Kotara Koševo, jednog od sedam gradskih kotareva. Od tada, tokom idućih stotinu i više godina, narečeno naselje prati sudbinu Grada i prolazi brojne reorganizacije u administrativnom smislu.

Švrakino selo 

Švrakino selo dobilo je ime po porodici Švraka, koja je porijeklom iz Hercegovine. Krajem 17. vijeka ova porodica se iz Glamoča raselila širom Bosne i Hercegovine, a dio je došao i u Sarajevo. Švrake su bile aginskog porijekla, poznate po bogatstvu i vojnom angažmanu. Tako se jedan od predaka Emira čelebije Sejida Muhameda efendije Švrake naselio u ovo mjesto i po njemu je cijeli lokalitet dobio naziv – priča arhitekt Mufid Garibija, dobar poznavalac historije našeg grada.

Vratnik

Vratnik je predio na desnoj strani Miljacke, obuhvaćen gradskim bedemima. Ime Vratnik slavenskog je porijekla i izvedeno je od oblika Bratnik, koji se pojavljuje u turskim dokumentima u drugoj polovini 15. vijeka. Preko Vratnika je vijekovima vodila takozvana “Carska džada” (divan-yoli), drum od Sarajeva, preko Višegrada do Carigrada. Vratnik je nazivan i Careva avlija i Sahin džirani (Susjed sokola). Mada, postoji i priča da je Vratnik dobio ime po tome što predstavljao vrata Sarajeva, kako kaže Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije Sarajeva. “Na ta vrata je ušao sultan Mehmed Fatih. Imao je logor u Bijeloj tabiji, gdje je sagrađena i Bijela džamija sa sahat-kulom u njegovu čast“ kazao je on.

Bistrik

Bistrik je dobio naziv po Bistrici, Bistričkom potoku koji je jedna od brojnih pritoka rijeke Miljacke koji se ulijeva kod Latinske ćuprije. Nekada se na njemu nalazilo nekoliko mostova. Bistrik je i gradsko naselje koje leži na lijevoj obali Miljacke, na uzbrdici koja se uzdiže i vodi prema željezničkoj stanici.

Alifakovac

Slijedeći narodnu etimologiju, ime je nastalo po Ali Ufaku ( „Alija Niski“), legendarnom šejhu iz starije historije Sarajeva, koji je, po tradiciji i pokopan na alifakovačkom groblju. Ali Ufaka ovjekovječio je u našoj književnosti Vladimir Tmuša. Slijedeći pak puteve nauke, ta etimologija nije tačna zbog jednostavnog razloga, zato što u turskom jeziku nije moglo postojati ime sa pridjevom iza imenice. Stvarno, kraj je dobio ime Alifakovac po Ali-Fakihu, sarajevskom pravniku i učenjaku iz druge polovine 15. vijeka, koji je u svojstvu svjedoka naveden u Gazi Isa begovoj vakufnami 1462. godine. Najstariji poznati naziv ove ulice u sastavu predjela Alifakovca je Carina. To ime je ubilježeno u prvom planu grada iz 1882. godine, a nastalo je mnogo prije po tome što se negdje na dužini saobraćajnice sličnog imena carinila roba koja je sa istočne strane donošena na sarajevsko tržište.

Koševo

Vjetar dolazi s obronaka planine Zvijezde i ide sve do Miljacke, gdje se udružuje s vjetrom Bakijašem. Pošto je vjetar nešto jači, dobio je naziv Košava, što je turska riječ za brzi vjetar.

Tadašnje selo dugo je nosilo ime Košava, dok ga mještani nisu promijenili u Koševo, kako se i danas zove. Poznato je da je jedan dio vojske sultana Mehmeda Fatiha po zauzimanju Sarajeva ovuda prošao, spuštajući se prema ušću Koševskog potoka u Miljacku. Današnja ulica Koševo počinje tačno između Malog i Velikog parka, takozvane Čekrekčinice, po osnivaču Muslihudinu Čekrekčiji, koji je uvakufio ovo zemljište. U nekadašnjem selu Koševo izgrađen je mesdžid davne 1533. godine, čiji je osnivač i vakif bio Kemal-beg, pa tako ovo selo postade sarajevska mahala. Odatle se počeo razvijati jedan lijep sokak koji se pružao prema današnjim olimpijskim objektima.

(brzevijesti/mb)

Previous Bosna i Hercegovina se može pohvaliti nečim o čemu sanjaju i mnogo veći
Next Skoplje: Otvoreno obnovljeno turbe posljednje bosanske princeze Katarine Tomašević Kotromanić

You might also like

HISTORIJA

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Bosanski sandžak

U okviru ovoga sandžaka, obuhvaćena su područja istočnog, središnjeg, sjeverozapadnog i zapadnog dijela Bosne bez Hercegovine u predosmanskim granicama. Tako je postupljeno radi toga što se naseljavanje Vlaha i Arbanasa

HISTORIJA

Predstavljeno djelo “Arhivska građa za historiju srednjovjekovne Bosne” (VIDEO)

Djelo od tri toma „Arhivska građa za historiju srednjovjekovne Bosne“ autora Esada Kurtovića, profesora na Filozofskom fakultetu, predstavljeno je u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu.

HISTORIJA

Ukopan u Milima: Godišnjica smrti bana i prvog kralja Bosne – Tvrtka I

Oko 10. marta 1391. godine umro je prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Kao ban bio je na bosanskom prijestolju od 1353-1377, dok je kraljevao u periodu 1377-1391. U njegovo vrijeme Bosna