Vahidin Kurić u Chicagu: Ovdje radim 12 mjeseci za samo pet dana godišnjeg odmora!

Vahidin Kurić u Chicagu: Ovdje radim 12 mjeseci za samo pet dana godišnjeg odmora!

Iako je rođen u Mostaru, Vahidin Kurić veći dio života proveo je u Jablanici. A onda je prije četiri godine stigao u Chicago, treći grad po veličini u Sjedinjenim Američkim Državama u kojem žive tri miliona stanovnika. Petinu društva, njih 544 hiljade, čine useljenici – poput njega.

I dok šetamo Michigan avenijom i prolazimo pokraj restorana Michaela Jordana, ovaj pravni asistent prisjeća se djetinjstva u BiH i današnjih mladih koje usput susrećemo. Uspoređuje kako se njegova generacija bavila sportom i bila je vidno mršavija: “Vjerovatno smo bili i puno sretniji ljudi”.

Nakon osnovne i srednje škole Vahidin je u Bosni i Hercegovini upisao i završio pravni fakultet. U Ameriku nije došao ni zbog posla ni zbog izazova, već ljubavi.

“Doživio sam određeni šok, ali ništa ono što nisam očekivao. Iskreno, nisam puno ni očekivao”, priznao je naš sagovornik.

A kakav je to bio šok, najbolje pokazuje njegovo sljedeće iskustvo: “Amerikanci se boje da će ih neko tužiti ako pomognu čovjeku na ulici, zbog npr. pogrešnog pružanja liječničke pomoći. U tome nema ljudskosti. Vidio sam da ljudi padaju u centru grada i niko im ne pomaže. To me zaista šokiralo”.

Vahidina nisu šokirali samo ljudi već i kapitalistički sistem u kojem žive Amerikanci, i to za one koji nisu imućniji…

– Dosta stvari koje su nama normalne ovdje nisu: obrazovanje, zdravstveno osiguranje i godišnji odmor. Ja sam završio pravni fakultet u Bosni i Hercegovini za vjerovatno manje od 1.000 dolara. Ovdje su mi rekli da ako želim priznanje diplome, morao bih završiti još dvije godine i za to izdvojiti 100.000 dolara. To je definitivno nešto što nije blisko mom mozgu, otkrio je ovaj mladi pravni asistent.

A vrlo blisko njegovom mozgu postao je pojam o slobodnom vremenu…

– Amerikanci na to gledaju potpuno drugačije. Naprimjer, u Bosni i Hercegovini sud je od 15. jula do 15. augusta na godišnjem odmoru. Ovdje toga nema, ovdje se radi sve vrijeme, naglasio je Vahidin, koji je zaposlen u jednom uredu u Chicagu. Radi devet sati dnevno, pet dana u sedmici, za pet dana godišnjeg odmora.

A je li se ikada pitao što mu je ova Amerika, kakvom je doživljava, trebala, naš sagovornik je odgovorio: “Ponekad”.

Razgovarali smo i o troškovima života…

– Ako hoćete živjeti u središtu grada, troškovi su ogromni. Ako želite povoljniji stan, živjet ćete u opasnoj zoni. Teško je naći nekakav balans. Sve je jako skupo, napomenuo je.

Ipak, za mlade ljude iz Bosne i Hercegovine, svoje prijatelje i poznanike, koji se odluče otići u svijet, ima jedan savjet…

– Trebaju znati gdje idu, šta ih tamo čeka, čime će se baviti, kako će ih neko gledati, jesu li se spremni doslovno odreći svoje slobode, porodice, načina života… Potreban je plan svima onima koji žele otići iz Bosne i Hercegovine. Preporučio bih svakome da proba, ali i da bude spreman na izazove, naglasio je naš sugovornik.

Njemu ipak dosta toga nedostaje iz Jablanice: “Nedostaje mi sve. Dijelom stil života, porodica, humor… Ovdje nemam puno slobodnog vremena, ali kada ga nađem, provodim ga po teretanama, restoranima i kafićima”.

Za njegovu suprugu i njega sve opcije su otvorene. O povratku u Evropu često se razmišlja: “Uvijek sam spreman određeno mjesto zamijeniti boljim”.

No za sam kraj, od našeg sugovornika doznali smo ipak i one dobre stvari koje pruža Amerika…

– Na nižim nivoima nema korupcije kao kod nas. Ne možete podmititi sudiju ili policajca, ne možete dobiti posao preko veze. Ljudi žele raditi i njihove radne navike su bolje nego naše, zaključio je Vahidin.

Izvor: Moja BiH

Previous Bosanska kompanija 'Core' investira i u Njemačkoj, radi za BMW
Next Ključ: Autohtone buše čuva od nestanka

You might also like

ŽIVOT

Branko iz Kraljeve Sutjeske: Bosanac, po starini Bošnjanin. Samo je Bosna domovina!

“Bosanac, po starini Bošnjanin – isto je to. I ponositi Slaven, što je malo ko danas”, počinje razgovor Branko Češljić sa ekipom N1. Nastavlja – nije domoljublje imati zastavu, već

ŽIVOT

Konjičanka Dajana Dangubić, prva žena komandir tenka m-84 u OSBiH

  Snažna, uspješna i hrabra 29-godišnja Dajana Dangubić iz Konjica potporučnica je u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine te prva žena komandir tenka M-84. Pratila je svoje snove, nikada nije

ŽIVOT

Hrabri dječak koji je dobio bitku za život: Meho Beton se nakon 20 mjeseci vratio u školu

Sada je svima, roditeljima Nedimu i Albinki Šabić, sestri Jasmini, spasitelju Osmanu Adžemoviću, komšijama, učenicima, ljekarima, onima koji su pomogli, kristalno jasno, 13-godišnji Mehmed Šabić Meho Beton dobio je najvažniju