Fascinantno zdanje bosanske džamije i IKC-a u Ljubljani (FOTO)

Ljubljanska džamija: Jednostavna kocka izrađena od betona, čelika i stakla izvana dobila je kupolu prije nekoliko dana koja se izdiže u nebo, piše Delo.

Prva džamija u Ljubljani i jedina džamija u Sloveniji usidrila se jedinstvenom bjelinom u slici slovenačke prijestolnice prije tri i po godine, kada je minaret dobio konkretan vrh. Kao dio Islamskog vjerskog i kulturnog centra formalno će se uključiti u gradski život grada nakon završetka ramazanskog posta, krajem mjeseca maja, iako je u Islamskoj zajednici otkriveno da će kompleks zaživjeti i ranije.

Islamski vjerski i kulturni centar u Ljubljani, koji je važeću dozvolu dobio prošlog septembra, još uvijek finalizira konačne detalje. Biblioteka ima unutrašnje ukrase, uključujući stolove i police, tepih minimalističkog uzorka već prekriva pod džamije, kabinet muftije je završen, a teretana ispod središnjeg trga takođe. Prema arhitekti Matiji Bevku, jednoj od pokretačkih snaga arhitektonske firme Bevk Perović arhitekti, ovaj zahtJevni projekat, s kojim je grad aktivno uključen, uspJešno je okupio predstavnike Islamske zajednice u Sloveniji, arhitekte.. do skorašnjeg konca.

Iako se nije ispostavilo da je otvorena 2016. godine ili tačno stoljeće nakon što je u Logu pod Mangartom podignuta prva džamija na slovenačkom tlu (srušena je nakon Prvog svjetskog rata), to se smatra izuzetnim dostignućem za slovensko društvo. Time nisu ispunili samo pola stoljeća truda muslimana u toj zemlji i njihovih vođa, posebno trenutnog muftije Nedžada Grabusa, već su vrlo rijetko i uspješan primjer s arhitektonskog, dizajnerskog i građevinskog stajališta, jer su u planu izgradili sve što su zamislili u 2012. godini pobijedivši među 44 prijedloga za nadmetanje (28 iz Slovenije i 16 iz inostranstva). „Postoji vrlo malo projekata gde bi isti autori mogli dizajnirati urbanizam, arhitekturu i dizajn enterijera sve do piktograma koji će posetioce voditi kroz centar. I da posao arhitekta treba poštovati i dovesti do kraja. “

Ne zatvoreni, nego gradski kompleks

Prema generalnom sekretaru Islamske zajednice Nevzetu Poriću, džamija u Ljubljani je sigurno među najmodernijom, gotovo sigurno prvom pametnom u Evropi. To znači da mogu otključati vrata, upaliti plafonske svjetiljke, regulirati temperaturu, čak i grijati ili hladiti u korak s vremenom – toplotnom pumpom, ukratko za 21. stoljeće.

Plava tekstilna kupola, koja se prije dana uzdizala nad molitvenim tepihom unutar džamije, još je jedan dokaz kako se tradicionalna islamska arhitektura može reinterpretirati u savremenom, primjerenom prostoru i vremenu. To je kao početnu tačku uzeo Arhitektonski biro Bevk Perović u Ljubljani pri izradi idejnog projekta.

„Željeli smo stvoriti projekt koji je ugrađen u tradiciju, ali istovremeno je moderan, tj. svojevrsni hibrid tradicionalnih islamskih vrijednosti i modernog svijeta, integracija islamske vjerske zajednice i slovenskog društva. Tako da smo ga zamislili kao kompleks s jasnim, ne-zatvorenim identitetom; ako posjetite centar, ne morate posjećivati, na primjer, džamiju. Otvara se prema gradu i na prvi pogled. Program je bio podijeljen u šest zasebnih cjelina, zgrade koje su slabo povezane i u međuvremenu su uspostavile javni prostor. Gdje god da stojite na trgu ispred džamije, otvara se bar jedan pogled na grad ”, objasnio je arhitekta Matija Bevk.

Zemljište nepravilnog oblika

Kako je podsjetio, plac nije u ispravnom obliku, postavljen je pored željeznice, na sada (još uvijek) degradiranom području, ali je istovremeno vrlo blizu centru grada. U sredini se nalaze objekti, parkovi su uređeni prema sjeveru i jugu. Sjever je polu-javni i okrenut je terasi restorana. Uzgaja drveće, uključujući voćke, a tu je i element vode karakterističan za islamsku arhitekturu. „U ovom dijelu će u bliskoj budućnosti rasti novi poslovno-stambeni kvart Parmova, a zajedno sa željezničkim muzejem ovdje bi se mogao stvoriti novi kulturni centar Ljubljane. Ovim projektom Islamskog centra otvorila se prilika za revitalizaciju ovog dijela grada “, podsjetio je arhitekta.

Uz vjerske i kulturne sadržaje, sada će se ovdje održavati i obrazovne i sportske aktivnosti između Parmove i Kuriliške i nove Ulice džamije. Betonski kvadrat s natpisom pozdravlja posjetitelja na ulazu i vodi ga skoro metar više prema džamiji. Unutra je umivaonik, a ispod središnjeg trga ispred džamije nalazi se teretana u kojoj će se, između ostalog, odvijati sportske aktivnosti za oko 300 djece koja će pohađati vjeronauku. Ispod je parkiralište za pedesetak vozila. Nasuprot džamiji je obrazovni objekat sa osam učionica i bibliotekom, a objekt pored minareta smjestit će u prizemlju nekoliko objekata za čuvanje djece, na prvom spratu gostinjske sobe i pet stanova za predstavnike zajednice na drugom spratu.

Po bosanskim primjerima

Slika centra pokušala se proizaći iz bezvremenskih elemenata muslimanske arhitekture, suprotno, kako se danas grade džamije širom Evrope, i to su direktne kopije onih koje su izgrađene u arapskom svijetu i koje djeluju na evropskom prostoru.

„Kada je u pitanju džamija, riječ je o osjećaju kontakta s Bogom, uzdizanju do neba, svjetlosti i istovremeno intimnosti. Bili smo inspirisani bosanskim primjerima, jer je većina pripadnika islamske zajednice u našoj zemlji bošnjačkog porijekla. Krenuli smo od karakterističnih geometrijskih oblika, kvadrata, krugova … koji se u ponavljajućem ritmu odražavaju na pritisku teraca na tržištu ispred džamije, čelične fasade … Mreža koja okružuje predmete svojevrsna je reinterpretacija te kasetonske mreže s tradicionalnog bosanskog jezika kuće koju je podijelila na muški i ženski dio. Naš je projekt prvenstveno namijenjen zataškavanju onoga što se događa u zgradi koja nije vidljiva sa tržnice ili ulice i pruža korisnicima intimu. Pojednostavljenje tradicije i izraza modernog vremena ogledaju se i u izboru materijala kojih je zapravo jako malo: bijeli beton, terrazzo, bijeli metal, staklo i hrastovo i macesnovo drvo. “

Džamija je također izgrađena kao jednostavna betonska konstrukcija, obložena čelikom i staklom, a drvena vrata se mogu otvoriti u toplijim mjesecima kako bi se proširila soba za molitvu. Prema arhitekti, važan element je unutrašnjost kupole. „Unutrašnji prostor džamije je poput jednog velikog prostora koji se diže prema nebu. Baš kao i cijela konstrukcija. Strop, spušten od vanjske konstrukcije, s malim kupolama, ilustrira uspon prema nebu. To još jasnije naglašava svijetla kupola plavog tekstila, koja je prispodoba neba i povezana s poznatom Plavom džamijom, ali i lusterom ”, opisao je Bevk, dodajući da je Porić noću imao potpuno drugačiji izraz. Unutrašnjost džamije što je jednostavnija u pogledu izražavanja, opremljena je samo sa osnovnim elementima i prije svega bijelom bojom.

Molitveni prostir je sive boje minimalističkog uzorka, minber (vrsta propovjedaonice) koja se koristi petkom i za vrijeme bajramskih molitvi, drveni je, takođe tečajevi, vrsta manje verzije minbera, a koristi se drugim danima. Mihrab, niša koja simbolizira Meku okrenuta je napravljena od brušenog metala, a zid je ukrašen zlatnim natpisima iz Kurana, koji se, prema Poriću, nalaze u skoro svim džamijama. “U desnom krugu je Allah, na lijevoj je Muhamed, gore je 255. ajet Poglavlja 2 Kur’ana, koji između ostalog govori o Bogu. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san. Njegovo je ono što je na nebu i na zemlji … rečenica koju većina vjernika poznaje napamet i može čuti kada mole “, objasnio je. Za vjernice je predviđen prostor na galeriji, sprat više.

Čitavu strukturu džamije „drži“ mala molitvena dvorana, itikaf, koja stoji na ulazu i namijenjena je onima koji tokom posljednjih deset dana ramazana žele provesti u osami i molitvi.

Svaki je element zahtjevan

Kao što je Bevk istakao, bilo je najteže za arhitekte da “drže pravac sedam godina i sve naprave kako treba”. Međutim, više puta se čulo da je Islamski vjerski i kulturni centar primjer za građevinsku struku. „Upravo zato što je sve promišljeno do najsitnijih detalja i bilo bi najmanja greška ako se izvede loše. Moram priznati da su se izvođači puno puta ljutili na nas, jer morali su biti precizni na svakom koraku, jedna mala greška mogla bi se pokazati velikim problemom za pola godine “, rekao je Matija Bevk. Esad Mulalić, koji je obavljao većinu konkretnih poslova i drugih složenih građevinskih radova i uzeo je projekt džamije kao svoju misiju sa svojim zaposlenicima, takođe je iskreno priznao: „Sve je bilo teško! Ono što mi se najviše sviđa kod projekta je da je sve povezano i da svugdje izađete iz garaže. Oni koji su već posjetili centar najviše su impresionirani vanjskim rasporedom. “

Pored Islamskog kulturnog centra na zahtjev Islamske zajednice raste hrast, a od 2017. godine Ambrozije, drvo vjerskog suživota i mira, koje su postavili muftija Nedžad Grabus, nadbiskup ljubljanski i mitropolit Stanislav Zore, evangelički vladika Geza Filo i župnik Srpske pravoslavne crkve Rade Despotović. Međutim, još nisu odlučili hoće li se učiti ezan s minareta.

Islamski vjerski i kulturni centar u Ljubljani
Naručitelj: Islamska zajednica u Republici Sloveniji
Vrijednost investicije: preko 35 miliona eura
Vremenska crta projekta: 2012-2019
Veličina kompleksa: 14.000 kvadratnih metara
Ukupna površina zgrade: oko 5200 kvadratnih metara
Arhitektonski dizajn: Bevk Perović Architects
Dizajn enterijera: Bevk Perović arhitekti