Milivoj Bešlin: Srbija je faktor destabilizacije regiona

Milivoj Bešlin: Srbija je faktor destabilizacije regiona

Nacionalistička i autokratska Srbija prijetnja je za cio region i ključni faktor njegove destabilizacije, a razmjere anticrnogorske histerije i huškanja na sukob su prevazišla čak i ona iz vremena Miloševića, ističe u intervjuu za Autonomiju historičar Milivoj Bešlin. 

Dodaje da se u Srbiji danas diže stepen nacionalizma putem unutrašnje homogenizacije i širenjem mržnje prema spolja, a kao rukavac svih tih procesa navodi i posljednje manifestacije fašizma i nasilja u Vojvodini, „jer se tu najprije detektuje neko drugačiji ko mora biti ponižen, obilježen i dehumanizovan“.

Podjsetimo, u kratkom roku je prvo objavljen skandalozni memorandum subotičke bolnice na kojem je mađarski i hrvatski naziv te ustanove ćirilizovan, zatim je sveštenik SPC u Kanjiži održao šovinistički i huškački govor, između ostalog potencirajući naziv Srpska Kanjiža, razbijeni su prozori na zgradi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Stjepan Radić“ u Novom Slankamenu a na fasadi ispisana neizostavna četiri S, dok su u Novom Sadu ponovo iscrtani brojni neonacistički grafiti, među kojima i oni usmjereni protiv Jevreja. Bešlin ocjenjuje da su ta dešavanja u Vojvodini refleksija događaja u Crnoj Gori i eksplicitna manifestacija nacionalizma i fašizma u srpskom društvu, a sve kao rezultat ekstremno-desničarskog ponašanja prije svega predstavnika vlasti, ali i značajnog dijela opozicije.

– Ovdje je ekstremna desnica normalizovana tokom vlasti presvučenih radikala. Fašizam je dobio pravo građanstva i javnog djelovanja. Nasilje je kao metod postalo poželjno i dopustivo. Negiranje zločina, uključujući i najteži zločin genocida je postalo svakodnevno, a slavljenje učinjenih zločina i heroizacija zločinaca svakodnevna pojava. U takvoj atmosferi nikoga ne bi smjeli da čude izlivi mržnje, nasilja i fašizma.

Da li je moguće da je u pitanju samo koincidencija? Ako nije, šta je po srijedi?

Znali smo, neki od nas i na početku vlasti formalno preimenovanih radikala da će kad propadnu sve priče o reformama, kad se istroše neiskrena zaklinjanja u Evropu – da se vrate onome što najbolje znaju, a to je širenje mržnje i nacional-šovinizma. Na tome su nastali, na tome su preživjeli i na tome danas vladaju. A formula je jasna, kao i svaki autoritarni i desničarski režim i naprednjaci danas žive od proizvodnje neprijatelja. Oni su danas i posljednjih nedjelja “pronađeni” u Crnoj Gori. Razmjere anticrnogorske histerije i huškanja na sukob su prevazišla čak i ona iz vremena Miloševića. Juče su to bili Hrvati, prekjuče Bošnjaci, prije toga Makedonci, sutra će biti Kosovo i tako u krug. Diže se stepen nacionalizma putem unutrašnje homogenizacije i širenjem mržnje prema spolja. Kao rukavac svih tih procesa imate i sve ove manifestacije fašizma i nasilja u Vojvodini, jer se tu najprije detektuje neko drugačiji ko mora biti ponižen, obilježen i dehumanizovan.

Pomjera li se to fokus na Vojvodinu sada kada je Crna Gora, iz ugla ekstremnih nacionalista, i definitivno izgubljena?

Prije više godina sam upozoravao da ekstremistička ideologija velikosprskog nacionalizma još zadugo neće Crnu Goru ostaviti na miru i da se Srbija dok je ovakva – autoritarna i nacionalistička, neće pomiriti sa nezavisnošću Crne Gore. Suštinski ona nikada nije priznala rezultate referenduma iz 2006. godine. Kao što nacionalistička Srbija samo retorički “priznaje” Bosnu i Hercegovinu, a suštinski sve čini da je oslabi i time dokaže tobožnju državnost entiteta. Često ističem da je nacionalistička i autokratska Srbija prijetnja za cio region i ključni faktor njegove destabilizacije. Tek će neka buduća demokratska Srbija svoje novo lice morati da provjeri najprije u odnosu prema regionu. Za sada malo koji politički subjekt pokazuje želju da mijenja ovaj pogubni model koji najbolje oličava aktuelni režim.

A Vojvodina?

Vojvodina još uvijek nije u fokusu, jer srpski nacionalisti i autoritarni centralisti polaze od toga da je ućutkana i da je pitanje njenog položaja definitivno riješeno, a ona sama već svedena na kulise i na geografski pojam, poput Šumadije, recimo. Mislim da se u tome gorko varaju. Ideja Vojvodine traje već skoro dva vijeka. Ona je bila kao rijeka ponornica, pojavljivala se i nestajala sa historijske scene. Danas je potrebno vratiti se toj ideji i aktuelizovati vojvođansko pitanje. Naravno, kada kažem da je potrebno reafirmisati položaj Vojvodine, ne mislim na pitanje granica, posebno imajući u vidu da u Vojvodini niko ne sanja drugu, nego bolju državu i razvijenije i pravednije društvo. Disolucijom Kosova i Srbije pitanje granica na Balkanu je završeno. Problem Vojvodine mora se otvoriti kao pitanje društvenog, ekonomskog i demokratskog uređenja Srbije. Ne možete razbiti ovaj autoritarni model iza koga stoji totalitarna nacionalistička ideologija, ako Srbiju temeljno ne decentralizujete i ne uvedete snažni srednji nivo vlasti koji bi bio brana svakom centralizmu i samim tim autoritarizmu. A ta suštinska decentralizacija Srbije morala bi da krene iz Vojvodine. U tom smislu je pitanje Vojvodine ne samo ključ dugoročne demokratizacije Srbije, nego i mirnog i stabilnog zapadnog Balkana. A njega neće biti dok je Srbija baštinik ove nacionalističko-imperijalne matrice ponašanja i djelovanja.

Kolika je odgovornost vlasti u radikalizaciji društva i može li se ovako nešto dogoditi bez njenog učešća, makar kao inspiratora?

Ova vlast je od društva razjedanog mržnjom i agresijom, nacije frustrirane porazima u ratovima u kojima “nije učestvovala”, uspjela da napravi neku vrstu zvjerinjaka. Samo kada pogledate naslovne strane tih horor tabloida vidjećete tešku kliničku sliku društvene patologije. Dodajte tome fašistoidne brbljaonice na privatnim televizijama u vlasništvu političkog i ekonomskog podzemlja, pa svemu tome dodajte ponašanje skupštinske većine u parlamentu koje se ne može uporediti sa bilo čim što smo vidjeli u našoj bližoj i daljoj prošlosti – onda vam je jasno do koje mjere je društvo naelektrisano i pripremljeno na sukob i obračun. I onda na to sve imate formiranje tih paradržavnih ekstremno-desničarskih grupa, u koje se regrutuju mladi ljudi – to je miks društvenih elmenata za ozbiljan sukob. Drugi dio ove tragične priče je odsustvo bilo kakve relevantne alternative.

Srbija koja se faktički vratila u jednostranačje ima intelektualno slabiju i ideološki destruktivniju opoziciju nego ikada u posljednjih 30 godina. Najveća opoziciona grupacija ne samo da ne nudi nikakvu alteranitivu, već je svojim desničarenjem, antievropejstvom, fanatičnim kleronacionalizmom i neofašizmom – najsnažnija podrška i najozbiljniji alibi ovako destruktivnoj vlasti. Suštinski, među njima nema ideoloških sukoba, nema razlike u spoljnopolitičkoj orijentaciji, takmiče se u mržnji prema našim susjedima… O odnosu prema slobodi medija ili autonomiji Vojvodine ili suštinskoj demoktatizaciji Srbije da ne govorimo. Njihov jedini spor je u tome ko će biti vlast i držati ruke na državnoj kasi i ko će vršiti redistribuciju i preraspodjelu siromaštva iza koga stoje brojni korupcionaški mehanizmi i zloupotrebe.

Vinovnik napada u Novom Slankamenu je priveden, drugi slučajevi za sada ostaju neriješeni. Šta možemo da očekujemo u bliskoj budućnosti?

Nije dobro da historičari puno gledaju u budućnost. Ipak, mislim da će autoritarna, ultranacionalistička i nasilnička priroda ove vlasti sve više dolaziti do izražaja. Ta agresija objektivno ne može više da ide spolja, osim verbalno i onda se mora realizovati iznutra. Na udaru će biti svi oni koji su drugačiji, koji drugačije misle, riječju svaka vrsta drugosti i manjina će biti na udaru i pod terorom ako ne direktno države, onda njenih ultradesničarskih jurišnika i organizacija koje je vlast napravila. Ovo je već dosta mračna i distopijska slika budućnosti, ne bih dalje anticipirao.

Previous Izraelac Miko Peled: Kao fašizam i aparthejd prije njega, cionizam mora biti odbačen
Next Dobri ljudi pomogli demobilisanom borcu u Gračanici: U utorak mu izgorio krov, danas mu sagrađen novi

You might also like

NAŠI DANI

Pismo ministrici Sandals: Bošnjaci u Kanadi ogorčeni zbog neistina o historiji Bosne napisanih u knjizi “Face of Nation”

Nažalost, nekima historijski fakti ne odgovaraju, tako da krivotvorenjem činjenica i plasiranjem neistina u javni prostor pokušavaju dostići nešto što u stvarnosti nikada nisu mogli. “U ime 350.000 sjevernoameričkih Bošnjaka

NAŠI DANI

U Goraždu se okupilo stotine ‘Zlatnih ljiljana’

Oko 600 dobitnika najvećih ratnih priznanja značke “Zlatni ljiljan”i “Zlatne policijske značke” okupilo se danas u Goraždu na tradicionalnom druženju zlatnih ljiljana čiji je domaćin Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja

NAŠI DANI

Stavljena van snage sporna Naredba o zabrani ulaska bosanskohercegovačkih državljana u Kanton 10

 Štab civilne zaštite Kantona 10 (Livno) stavio je van snage Naredbu o zabrani ulaska državljana Bosne i Hercegovine na područje tog kantona.  -Kantonalni štab civilne zaštite Kantona 10 donio je