Ponosna gospođa, koju zovemo Bosnom

Godine 1622. osnovao je papa Grgur XVI. posebnu kongregaciju za rad u misijskim i ugroženim krajevima pod imenom De Propaganda Fide (Zbor za Raširenje Vjere).

Naša zemlja u izvještaju apostolskog izaslanika Petra Masarechija, koji je bio u spomenutoj misiji 1624. godine, s osvrtom na poređenje između Bosne i Ugarske (Mađarske)...

-Bosna se mnogo razlikuje od Ugarske u pogledu podneblja i položaja: Ugarska je ravna, a Bosna puna brežuljaka i gora;

Ugarska ima nezdrav zrak, a Bosna vrlo zdrav;

u Ugarskoj osim rijeka malo ima žive vode i zato su svuda bunari, a u Bosni na svake po milje udaraš na studeno vrelo;

Ugarska, radi široke ravni nalik na morsku pučinu, malo užitka pruža gledaocu; Bosna opet sad se naborala u dražesne brežuljke, sad se spustila u duboke i mile doline, tako da puni dušu neizrecivim čarom.

Ugarska je puna neprohodnih šuma, a Bosna zelenih brda, obraslih jelom i omorikom.

Ukratko, Ugarska ravnica rađa ljudima troma duha, a Bosna vrlo oštra uma.

Istina je, da je Ugarska po masnoći tla tako plodna, da i Bosnu potpomaže žitom. Ali zato Bosna ima tako sočnu travu, da je meso stoke neobično tečno.

Ugarski su konji dofori u glavnom samo za vučenje kola, a bosanski za dobre jahače, samo ako se nađu onog rasta, kakav se traži; oni su naime obično maleni, kao i đruga stoka po Bosni; a Ijudi su naprotiv izvanredno stasiti i lijepi.

Ugarska ima mnogo močvara i jezera, punih nezdrave ribe, a Bosna opet obilje potoka i rijeka, koje teku ispod gorskih vrhunaca i pune su pastrve i slasne ribe.

Onaj dio Bosne, koji se pruža prema Jadranskom moru, najvećim je dijelom kamenit, a prema Ugarskoj obiluje ubavim gorama i humcima od zemlje, koji svojom dražesnom raznolikošću izazivaju zavist Ugarske, Vlaške i Moldavske i vežu im usta, da se ne ohole i dižu oči, da gledaju daleke krajeve kao što ih gleda sa svojih visokih brda ponosna gospođa, koju zovemo Bosnom…