Bosansko bogumilstvo (4.)

Bosansko bogumilstvo (4.)

Autor: Prof. dr. Enver Imamović

Bosanski univerzitet heretičkih studija

Crkva bosanska je uživala veliki ugled i među evropskim heretičkim crkvama. Ima više naznaka da je jedno vrijeme smatrana čak vodećom crkvom dualističkog učenja. Taj ugled i položaj je stekla i zato što je to bila vjera jednog cijelog naroda, dakle najmasovnija u Evropi i što je po svemu imala status državne vjere. To ju je činilo sigurnom što nije bio slučaj ni sa jednom drugom herezom u ma kojoj zemlji pa joj je i to davalo prestiž.

Na poznatom saboru dualističkih crkava, održan maja 1167. godine u Saint-Felix-de Caraman kod Tuluza, kojem je predsjedavao poglavar carigradske dualističke crkve Niquinta, savjetovani su francuski i talijanski patareni da se organiziraju po uzoru na bosanske bogumile (u originalu stoji: “na crkvu dalmatinsku”. Ono “dalmatinsku” odnosi se na rimski naziv “Dalmatia” što podrazumijeva srednjovjekovnu Bosnu, odnosno u njoj Crkvu bosansku). Druge heretičke crkve, njih šesnaest na broju, koje su djelovale na prostoru od Carigrada do Španjolske, predstavljale su tek male, po pravilu tajne sekte koje su bile proganjane kako od crkvenih tako i svjetovnih vlasti. U Bosni je stanje bilo sasvim drugačije. Tamošnja crkva je imala sve uvjete da nesmetano djeluje i da se razvija. Napadi koji su na nju vršeni dolazili su isključivo izvana. Ali s obzirom na njenu povezanost s narodom i vladajućim slojem, ti napadi su u svim slučajevima smatrani osvajačkim pohodima pa je na njenu obranu ustajala sva zemlja.

Bosna je iz svih tih razloga bila veoma privlačna za heretike iz zapadnoevropskih zemalja. Znali su da će u slučaju proganjanja u svojoj sredini tamo naći sigurno utočište i zaštitu, a znali su i to da tamo žive i djeluju znameniti učitelji dualističkog učenja.

Iz Francuske i Italije na studij u Bosnu

Ima više vijesti koje upućuju da je u Bosni djelovalo učilište na kojem su se izučavale dualističke doktrine. U jednoj francuskoj kronici je pod godinom 1223. zabilježeno da je nekako u to doba “papa” heretičkih albigenza iz južne Francuske boravio i duže vrijeme imao svoje sjedište u “predjelu Dalmacije, pored ugarskog naroda”. Iz dobro poznatih ondašnjih vjerskih prilika na Balkanu kao i dokumenata, pouzdano se zna da se to odnosi na Bosnu, koja se u srednjovjekovnim dokumentima često naziva i identificira s pojmom Dalmacija i Slavonija, širim historijskim pokrajinama. U kronici se, naime, dalje kaže da su ovom heretičkom papi, dok je boravio tamo (to jest u Bosni), dolazili njegovi heretici – albigenzi, da se s njim savjetuju. To upućuje da je taj papa neuobičajeno dugo boravio u Bosni, te da je za to vrijeme svojom crkvom u Francuskoj odavdje upravljao posredstvom svojih pomoćnika koji su ga povremeno posjećivali da bi primili potrebne upute.

Šta je francuski papa, odnosno “antipapa”, kako ga nazivaju izvori, ovdje radio, da li je bio u izbjeglištvu ili nekoj drugoj misiji, ništa se ne kaže. Ima puno opravdanja da se njegov boravak poveže s radom ovdašnjeg učilišta na kojem su stjecali znanje i heretici iz drugih zapadnoevropskih zemalja. O postojanju i radu srednjovjekovnog bosanskog univerziteta postoje sasvim pouzdani podaci.

Fotografija korisnika/ce Enver Imamovic.
Dio zapisnika inkvizicijskog suda u Turinu (Italija)
iz 1387. g. protiv tamošnjih studenata koji su išli
na studij u Bosnu

Godine 1387. na sudu u Turinu (Italija), vodio se inkvizicijski proces protiv tamošnjih heretika Jakova Becha i Fra Antonije de Galosea, iz grada Chieria, nedaleko Turina (sjeverna Italija). U sačuvanom zapisniku tamošnjeg invizicijskoj suda u iskazu optuženih stoji tačan opis kada i na koji način su postali heretici. Jakov Bech je izjavio da ga je u heretičku sektu uveo izvjesni Petar Patricii uz pomoć jednog čovjeka iz Slavonije (Slavonija = Bosna), koji ga je poslao tamo da “potpuno i usavršeno izuči vjersko učenje kod učitelja koji tamo borave u mjestu koje se zove “Bosna”.

Izjavio je i to da je za troškove puta dobio 10 florina. Međutim, nije stigao do Bosne jer je u blizini Zadra doživio brodolom. Fra Antoniju je učitelj bio neki Martin iz Vicija, koji je po presudi suda u Avilijaniju spaljen na lomači. U daljoj izjavi Jakova Becha stoji da su prije njega mnogi heretici iz Chierije odlazili u Bosnu da tamo izuče vjersku doktrinu. Čak se navode imena tih studenata, to su: Moretus Rabelator de Balbin, za kojeg se kaže da je odlazio u Bosnu “prije nekih 40 godina”, to jest oko 1347. g, zatim Johanes Naro i Granonus Bencius oko godine 1360, Petar Patricii oko 1377, njegov brat Jakob oko 1382, te Berard Raskerius oko 1380. godine. Optuženi Jakov Bech je naveo da su sami navedeni heretici pričali da su boravili u Bosni i to onda “kada su njega i druge građane Chierija poučavali”.

Ovi su, dakle, svojim slušaocima posebno isticali svoje školovanje u Bosni, čime su željeli naglasiti svoju visoku dualističku učenost stečenu u tamošnjem, odnosno bosanskom univerzitetskom centru. Ovaj podatak sa sudskog turinskog procesa je izuzetno važan. On je već davno skrenuo pažnju nekih istraživača jer se u njemu sasvim jasno kaže da su kroz duže razdoblje heretici iz sjeverne Italije, kao i iz Francuske, išli na usavršavanje dualističkih doktrina u Bosnu, iz čega proizilazi da je tamo djelovala znamenita filozofska škola, odnosno univerzitet dualističkih studija, svakako jedini te vrste u srednjovjekovnoj Evropi. Gdje se to učilište nalazilo, da li u Janjićima kod Zenice ili u Moštru kod Visokog, ne znamo. U dokumentu iz Turina samo se kaže “in loco qui dicitur Boxena” (u mjestu zvanom Bosna).

S obzirom da i drugi dokumenti spominju neko mjesto koje se doslovno zvalo “Bosna”, a koje se prema novijim istraživanjima nalazilo negdje u blizini današnjeg Visokog, onda se taj starodrevni bosanski univerzitet jamačno nalazio u tom kraju, najvjerojatnije u Moštru, gdje se nalazilo i sjedište djeda Crkve bosanske. Iz dokumenata znamo da su se tu nalazila sjedišta niza institucija ranosrednjovjekovne bosanske države, a arheološka iskopavanja su pokazala da su ranosrednjovjekovni objekti koji su pripadali vladarskom dvoru i Crkvi bosanskoj, bili sagrađeni direktno na ostacima rimskih zgrada, što ukazuje na jasan kontinuitet kulturnog i političkog života na tom prostoru.

Organizacija rada univerziteta

Kako je to učilište bilo organizirano, kada je osnovano i sl., pitanja su kojima će se ubuduće morati posvetiti više pažnje. Zbog svog heretičkog karaktera, dakako, nije moglo steći reputaciju onovremenih evropskih univerziteta kao što je bilo ono ono u Bolonji i Padovi u Ialiji, ili Sorboni u Francuskoj itd. Ali bez obzira na to, značaj mu je velik, prije svega za Bosnu. Na njemu su se svakako školovali onovremeni brojni dijaci, prije vega bogumilske vjerske starješine koji nigdje u Evropi do u Bosni nisu mogli stječi znanja iz dualističkih dogmi. Oni su bili ti koji su ispred Bosne učestvovali u filozofskim raspravama s vatikanskim, odnosno inkvizicijskim dogmatičarima koji su sa svojih, katoličkih stajališta pobijali bogumilsko (dualističko) učenje, a ovi ga znalački branili. U svakom slučaju to je za heretičke krugove u Evropi bio jedini centar dualističkih misli, odnosno univirzitet heretičkih studija, i kao takav za katoličku Evropu bio je osiono koje su stoljećima pokušavali uništiti ali bez uspjeha.

Djelovao je dokle god je postojala srednjovjekovna bosaska država a s njome i Crkva bosanska, a to je bilo sve do dolaska Turaka 1463. godine, jer je Bosna sve do tada funkcionirala sa svim svojim organizacionim aparatom, u što je spadala i naobrazba starješinskog kadra. Postojanje studijskog heretičkog centra i njegov nesmetan rad jasno govori kakav je bio položaj hereze u Bosni. Kako je na to gledala zvanična crkva može se samo pretpostaviti. Bilo je razdoblja kad se rimska kurija silom prilika mirila s postojećim stanjem čekajući povoljniju priliku da uništi njene heretike. U razdobljima nemoći zvanična crkva je bosanske heretike samo proklinjala, ukazujući na njihovo “kužno djelovanje”. Izvještaji crkvenih krugova često samo žalosno konstatiraju da se protiv “prokletih patarena” , to jest bogumila, ne može ništa učiniti.

U jednom papinom pismu iz 1221. godine kaže se da “heretici u bosanskim krajevima javno propovijedaju zablude svoje opačine na veliku štetu stada gospodnjeg”. U drugom iz 1247. godine, upućenom ugarskom nadbiskupu, u opisu jadnog stanja katoličkog biskupa u Bosni kaže se da se za njegovo izdržavanje čak skupljaju milodari u drugim zemljama. Međutim, njegova nesreća se nije na tome završila. Boravak među bogumilima postao mu je tako neizdrživ da je 1252. g. morao izbjeći iz zemlje. Preselio se u Đakovo, koje od tada postaje stalnom rezidencijom bosanskih biskupa, pa su svi naredni odatle upravljali “svojom” biskupijom u Bosni.

Premještanje biskupske rezidencije izvan Bosne imalo je i druge razloge. To je učinjeno i iz predostrožnosti jer je već bilo slučajeva da i sami biskupi boraveći među hereticima skrenu s prave vjere. Tako nakon obavljene istrage 1233. godine papin legat Jakov izvještava papinsku kuriju da nije samo najveći dio bosanskog stanovništva upao u krivovjerje nego je i sam katolički biskup “prekršio Isusov zakon i upao u opačinu bezumnog krivovjerja”.

Stećak u brdima iznad Breze (Hočevlje) s likom bogumilskog stariješine koji sjedi pred otvorenomknjigom, svakako jedan od profesora na univerzitetu. Simbolnjegove učenosti pored knjige je i pijetao u lijevom kutu stećka.

 

Bosansko bogumilstvo

Bosansko bogumilstvo (Nastavak 2.)

Bosansko bogumilstvo (Nastavak 3.)

Previous Novalić: Ne mogu se naftaši pozivati na svjetsku cijenu nafte samo kada ona raste
Next Bećirović: Pragmatični Novalić i Vlada FBiH reagovali dobro

You might also like

KNJIŽEVNOST

Tragom pisane baštine BiH – Rukopisi Crkve bosanske

Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara “krstjanina” ili po vlasniku koji je bio bogumil

HISTORIJA

Hamdija Mulić (1881–1944.), prvi pedagoški pisac u Bosni i Hercegovini

Osmog januara navršava se 72 godina od smrti Hamdije Mulića učitelja, književnika i prvog bosanskohercegovačkog pedagoškog pisca. Mekteb i osnovnu školu pohađao je u rodnom Konjicu, a Nižu gimnaziju i

HISTORIJA

Godišnjica smrti: Hamdija Pozderac – jedan od najviđenijih bosanskohercegovačkih političara svoga vremena

Na današnji dan, prije 29 godina, 6. aprila 1988. u Kliničkom centru Koševo u Sarajevu, umro je Hamdija Pozderac, jedan od najvećih političkih formata iz reda bošnjačkog nacionalnog korpusa u