Bosna i Hercegovina ima i Ustav i Ustavni sud; u Srbiji građani ostavljeni na vjetrometini

Srbijanski novinar Teofil Pančić u autorskom tekstu za ‘Vreme’ piše:

-Zapadno od granice centralnog dijela Republike Srbije nalazi se Bosna i Hercegovina. Za nju ovdašnji mudraci raznih fela vole da kažu (s implicitnim ili eksplicitnim nipodaštavanjem) da i nije “prava” država, s obzirom na to šta je od nje ostalo nakon rata, etničkih čišćenja, pravno-institucionalnih podjela, sumanuto komplikovanog pravnog i upravnog sistema.

Pa ipak, Bosna i Hercegovina ima i Ustav i Ustavni sud, i taj je Ustavni sud, evo, prije neki dan oglasio neustavnom naredbu kojom je štab Civilne zaštite Federacije BiH (jednog od dva entiteta, dakle) u sklopu borbe protiv pandemije kovid-19 zabranio kretanje građana mlađih od 18 i starijih od 65 godina.
Kaže Ustavni sud, naime, da to pravo ne može biti ukinuto nikome, a da može biti do neke mjere ograničeno samo ako je to neophodna i proporcionalna mjera čija se neophodnost i proporcionalnost ne može podrazumijevati nego se mora konkretno dokazati, i koja mora da bude strogo oročena.

Jer u protivnom, ako nije tako – ovo već ne kaže Ustavni sud BiH nego ovo ja dopisujem, ali slijedeći duh ove presude – građani ne bi bili slobodna ljudska bića koja uživaju sva građanska prava u okviru ustava i zakona svoje države, nego robovi, ako ne i marva, kojoj milosrdni ili surovi Gospodar, a možda i čobanin, ili pak poglavica, samovoljno određuje granice njenog života i svijeta. Kako u duhovnom, tako i u sasvim konkretnom, fizičko-prostornom vidu. To što bi se poglavica u svojoj samovolji možda pozivao na umudreno mišljenje njegovih vračeva (savremenim jezikom: “struke”), ništa ne mijenja u pogledu marveno-ropskog položaja podaništva, neštićenog Ustavom.

E sad, volio bih da priupitam ovdašnje mudrace bar ovo: ako Bosna i Hercegovina nije država, odakle joj Ustav, odakle joj Ustavni sud, i odakle tom Ustavnom sudu kuraži da se suprotstavlja kršiocima, gle – Ustava? I da ih aktivno privodi k poznavanju prava, i to ne s bezbjednim zakašnjenjem, nego usred njihovog vanustavnog posla? A ako je Srbija, pak, država i ako ima Ustav (kakav-takav; to je priča za sebe, ali ne eskulpira nikoga, ne nasjedajmo na tu petparačku demagogiju), zašto se njen Ustav ne vidi u stvarnom životu, zašto je i njen Ustavni sud nevidljiv i nečujan kad god i gdje god nam je najpotrebniji (dakle: kad god smo kao građani najnemoćniji i najprepušteniji bahatoj samovolji!) i zašto su njeni građani ostavljeni na vjetrometini, bez ikakve ustavne zaštite?