Priča sa sjevera: Opasna igra ljudskim životima u Švedskoj!

Priča sa sjevera: Opasna igra ljudskim životima u Švedskoj!

“U” KAO UTOPIJA

U vrijeme globalne COVID-19 pandemije, građani u Švedskoj nisu izloženi samo virusu, nego i moralno nezdravom okruženju. Jasno je da svaka zemlja u ovom momentu ima svoj jedinstven način da se bori sa krizom, ali to u Švedskoj trenutno izgleda ovako: stari i slabi umiru u najgorim mukama, dok njihovi potomci opušteno haraju buticima i kafanama, zahvaljujući se svojoj vladi na ukazanom povjerenju.

Ova zemlja, u koju su mnogi nesretni građani svijeta pristigli u potrazi za svojim osnovnim ljudskim pravima i dostojanstvom, odlučila se na “opušteni model” za vrijeme COVID-19 pandemije i na taj način stavila na kocku brojne ljudske živote, bez valjane naučne potpore ili strategije. Sa druge strane, brojevi neprestano rastu i danas, po statistikama švedskog Javnog zavoda za zdravstvo, izgledaju ovako: 25 921 oboljelih i 3220 umrlih, sto je oko tri puta više u odnosu na sredinu mjeseca aprila.

Voljela sam slobodu koju ljudi ovdje osjećaju i samopouzdanje da se izraze i govore bez straha. Ipak sam se zapitala da li je ovdje sloboda kojom se trenutno raspolaže otišla predaleko, i da li ta prividna sloboda, koja ovoj zemlji omogućava status utopije, zapravo samo prikriva nešto što je puno dublje i komplikovanije.

ZLOČIN I KAZNA

Nedavno su švedski doktori i medicinski radnici od nadređenih dobili službene upute da osobe preko 60 i 80 godina, u zavisnosti od njihovih inherentnih bolesti, nakon utvrđivanja generalnog zdravstvenog stanja, ne treba slati na intenzivnu njegu, ukoliko se posumnja da su oboljeli od virusa COVID-19. Bilo da se radi o ljudima koji su se razboljeli u svojim domovima, ili u domovima za starija lica.

Prema raznim zvaničnim i nezvaničnim izvorima, mnogima je uskraćena i osnovna bolnička njega ili jednostavna posjeta doktora. Da bi stvari bile zamršenije, u Švedskoj je zabranjeno korištenje maski sa kisikom izvan kruga bolnica. To znači da se maske sa kisikom ne mogu koristiti u domovima za starija lica ili kod kuće.

Doktorima i medicinskim radnicima je tako, širom Švedske, nametnuto da u sklopu palijativne njege (njege u zadnjoj fazi života) u domovima za starija lica, pacijentima daju samo morfij, a nikako kisik. To je i regija Gävleborg službeno objavila na svojoj stranici u dokumentu izdanom 17-og aprila.

U članku web portala lista Aftonbladet objavljen je intervju sa profesorom Yngve Gustafsonom, sa Odjela za gerijatriju Univerziteta Umeå. Profesor objašnjava da će mnogi oboljeli od corona virusa bespotrebno umrijeti, jer je često potrebna samo jednostavna bolnička njega da bi se spasili lakši slučajevi. “Može se desiti da oni trebaju samo nekoliko dana infuzije zbog dehidracije nakon temperature, i malo dužu terapiju kisikom. Suludo je i reći da pacijenti neće dobiti adekvatnu njegu samo zato što žive u domu za starija lica, iako bi najvjerovatnije ta njega omogućila njihovo preživljavanje.” Možete i sami zaključiti da se radi o ekspres slanju pacijenata na palijativnu njegu iz pakla, a radi se o pacijentima kojima ne treba puno da bi se čak i potpuno oporavili.

Prema riječima medicinske sestre Latife Lövfenberg, iz općine Gävleborg, koja je otpuštena iz privatne institucije za njegu nakon što je javno podijelila svoje iskustvo, “starijim COVID-19 pacijentima se u domovima odbija davati kisik, dok se oni polako guše do smrti pod okriljem jedinica za njegu”. Lövfenberg je rekla da je svjedočila brojnim užasnim prizorima.

TIŠINA U DOBA KORONE

Svjedočenje ove medicinske sestre, koja je bespomoćno gledala smrt oko čak deset ljudi, ne postoji u lokalnim mainstream medijima. Jedan od onih koji su se usprotivili ludilu je i doktor opće prakse Jon Tallinger, koji je sebe prozvao Dr. Whistleblower, što je na početku trebala biti, po njegovim riječima, “bizarna šala”. On je javno ukazao na ovaj problem, te pozvao vlasti da obezbijede kisik za sve. Po njegovim riječima, to je sve što traži, u vrijeme humanitarne katastrofe koja se trenutno odvija u Švedskoj.

Skoro svi medicinski radnici koji su podijelili svoja bolna iskustva željeli su ostati anonimni zbog “straha od odmazde”, gdje se uglavnom misli na otkaz, ali nije neuobičajeno i da ih se zlostavlja na internetu. Toliko je ljudi u ovoj zemlji kojima je stalo, ali čiji se glas ne čuje. Građani. Djeca starijih unesrećenih pacijenata. Pojedini doktori i medicinski radnici koji daju sve od sebe, a svjedoče kolapsu etike i solidarnosti u Švedskoj, zemlji ljudskih prava, u 21. vijeku.

Toliko je toga za napisati, a još uvijek je premalo članaka koji govore o neadekvatnoj opremi u domovima za stara lica i bolnicama, gdje se zaraza među pacijentima i osobljem prenosi brzinom svjetlosti. Ovi medicinski radnici svjedoče o opasnim uslovima u kojima rade i koji mole za bilo kakvu pomoć.

Toliko je toga što se može napisati o Andersu Tegnellu, glavnom i odgovornom epidemiologu, koji uporno ostaje pri svome, i koji se nakašljava u svoje gole šake na pres konferenciji švedske Javne zdravstvene agencije, pred milionima gledatelja. Sa druge strane, toliko je toga za reći o naučnicima i doktorima koji zahtijevaju Tegnellovu ostavku i već mjesecima se uzaludno bore za preduzimanje strožijih mjera. Najglasnija od njih je profesorica na Odjelu za molekularnu imunologiju na Institutu Karolinska, Cecilia Söderberg-Nauclér, koja upozorava da će uskoro nastati potpuni haos.

Svakako sam odlučila da se ne oslanjam na medije da bih saznala više, te sam stupila u kontakt sa dr Tallingerom. Bilo mi je neshvatljivo da njegov apel nije objavljen niti u jednom mainstream mediju u Švedskoj. Zašto? Ovaj čovjek i drugi medicinski radnici samo žele da im se dozvoli da spase živote ili barem omoguće ljudsko dostojanstvo umirućim pacijentima. Zar ne bi trebali svi da pišu o tome, ne bi li oni koji su odgovorni promijenili stav i uradili nešto po tom pitanju? Skoro nijedan mainstream medij nije stavio pod znak pitanja etičnost sprovođenja spornih uputa u praksu. Moj razgovor sa dr Tallingerom na engleskom jeziku možete pogledati ovdje.

Pomoći starima i ugroženima. Zaštititi slabije. Zar to nije stub humanosti? Osa jednog civilizovanog demokratskog društva? Ako se i ne spasi jedan život, omogućava se barem humana smrt. Javnost je utihnula. Potpuno mi je nejasno gdje je sada solidarnost o kojoj toliko govori premijer Löfven.

KULTURA IZGOVORA

Ipak, glas ostalih građana čuje se barem na socijalnim mrežama, gdje su mišljenja podijeljena. Na internetu ćete naići na ljude koji preispituju odluke vlade i etičnost ovih postupaka, ali sa druge strane, i na sve vrste bizarnih opravdanja ove nemoralne i strašne prakse, u medijima i službenim dokumentima.

Između ostalog se u tekstu koji je izdala općina Gävleborg, a koji sam navela ranije u tekstu, kaže da je terapija kisikom opasna po život i da “i pacijent i medicinski radnik moraju biti obučeni za nju”, a da u domovima za stara lica osoblje tu obuku nema. Nisam u potpunosti mogla razumjeti na šta se misli pod “obukom pacijenta”.

Nisam mogla da razumijem ni da je obuka radnika u domovima za starija lica toliko sporna. Švedska je zemlja obuka. Na svakom radnom mjestu zaposleni se obučavaju za nove stvari i do pet puta godišnje. Isto tako, po riječima dr Tallingera, kisika u Švedskoj ne manjka, a ni mjesta u bolnicama.

U ovom kontekstu, dalje se mogu pročitati i tvrdnje da je opravdano da se stariji oboljeli od COVID-19 virusa ne šalju na bolničku i intenzivnu njegu, jer je “mirnije” ako umru u domu za starija lica. Tako tvrdi i dr Peter Strang.

Nikako nisam mogla da vidim smisao u njegovo teoriji o “mirnijoj smrti”. I dalje mislim da bi u tom slučaju, ako se ovo već navodi kao dilema, trebali da se pitaju pacijenti, koji se bore za zrak, da bilo kakvim signalima obznane svoje mišljenje o tome i sami odaberu. Bez ikakve sumnje smatram da bi svi odabrali kisik.

MASKIRANI ODMETNICI I KAFANDŽIJE

U isto vrijeme, na neobično sunčanim ulicama u aprilu i maju, proljetni entuzijasti uživaju iza sunčanih naočala, zavaljeni u stolice načičkanih ljetnih bašti. U prepunim parkovima piknikuju brojne porodice i grupe mladih. Djeca slobodno trčkaraju i druže se.

Ako u tako radosnom ambijentu prođete ulicom sa maskom i rukavicama, vi ste odmetnik i “paničar”, kako ovdje često nazivaju one koji su oprezni ili se zalažu za poduzimanje strožijih mjera. To je trenutno ovdje vrlo nepopularno. Preventivne mjere koje je izdao švedski Javni zavod za zdravstvo navodi između ostalog i da nošenje maske u društvu nije potrebno. Umjesto toga se sugerira “socijalno distanciranje i ispravna higijena ruku”.

Ne može se sugerirati socijalno distanciranje i istovremeno dozvoliti rad tržnih centara i ugostiteljskih objekata. To je ravno vožnji Ferrarija sa kočnicama za bicikl. Na socijalnim mrežama objavljuju se snimci divljih noćnih provoda. Koliko god se trudim, ne polazi mi za rukom da zamislim goste u (na švedski način) krajnje alkoholiziranom stanju, kako vode računa o odstojanju ili peru ruke svakih pola sata. Treba, u tom kontekstu, spomenuti i vijest o medicinskim radnicima u Halmstadu koji su, nakon smjene u bolnici, otišli zajedno u kafanu.

List Aftonbladet je krajem aprila pisao kako je pet barova i restorana u glavnom gradu zatvoreno, zbog nepoštivanja preporuka vlade o ponašanju u barovima i restoranima za vrijeme COVID-19 krize. Inspekcija je utvrdila da su lokali “prenatrpani” kako unutra, tako i ispred objekata. Vlasnici trebaju garantirati da će ispraviti grešku i, nakon prolaska nove inspekcije, biti ili ne u prilici otvoriti objekt ponovo. U ovom članku ne spominju se novčane kazne.

IZLETOVANJE U SJENI SMRTI

Bolnička mjesta, kojih rapidno nestaje, čuvaju se za mlađe ljude, jer oni su prioritet. Prazna mjesta čuvaju se za iste one koji u ovom momentu piknikuju u punim parkovima u centru grada i uživaju na suncu, ne mareći za moralni mrak u koji smo svi zavijeni. Možda će se nešto promijeniti tek kada prioritetiziranje pacijenata dobije nove kriterije, pa se i gradski izletnici i partijaneri nađu na prvoj liniji.

Ne namjeravam mijenjati svijet niti se “boriti”. Borba podrazumijeva određenu dozu sile. Ja ne vjerujem u silu kao odgovor nepravdi. Bolji svijet ne gradi se apliciranjem sile na tumore društva, koji će onda niknuti na nekom drugom mjestu. On se postiže isključivo ljudskim buđenjem i odbijanjem učešća u kolektivnoj hipnozi.

U današnjem svijetu svakako se jasno vidi koliko je čovječanstvo naučilo iz historije. Posebno o humanosti i solidarnosti. Nekada sam davno dosta pisala o sličnim temama. Ova me je tema jednostavno ponovo nadahnula, jer ne mogu podnijeti nepravdu, a ni prikrivanje istine. Nepravde uvijek ima svuda u svijetu, i uvijek će je biti. Sticajem okolnosti sam trenutno ovdje gdje jesam i prenosim ono čemu svjedočim.

Moj jedini cilj bio je da zabilježim, da ispričam. Da se zna. U nadi da će se Švedska, za koju su svi vjerovali da je zemlja ljudskih prava, uskoro probuditi iz svoje dvostruke noćne more.

Izvor: federalna.ba/Mia Komljenović

Previous Bosanska Krupa: Obezbjeđen repromaterij za sjetvu svima koji su se prijavili na općinske poticaje
Next Uz sjećanje na 9. maj '93. u Mostaru: Herojstvo odbrane za vojne udžbenike

You might also like

NAŠI LJUDI

Niste vi imali toga tamo u Bosni

  Piše: Jahiel Jaši Kamhi Dugo sam već ovdje, u Kanadi, ali se još uvijek sjećam naših dijasporskihpočetaka, sličnih, istih i potpuno različitih jednih od drugih. Jedna od mojih prvih impresija

BLOG

Poslednje pismo lažnom doktoru Karajliću: Bežanija All Over Baščaršija

Piše: Petar Luković: Stigli ste krišom u Sarajevo koje nije Istočno, došli u konobu „Luka“, gde su vas čuvali kordoni policije, valjda iz oduševljenja zbog čitalaca vaše knjige koji svoju

BLOG

Reakcija na izjave fra Andrije Nikića

Povodom reagovanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH sa sjedištem u Mostaru i Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Mostar, koje u svojstvu predsjednika potpisuje fra Andrija Nikić, na Neretvansku deklaraciju o