Haris Duljević: Moj san je od kada igram fudbal da jednog dana zaigram u A reprezentaciji

Aktuelni prvak Bosne i Hercegovine, Fudbalski klub Sarajevo vraća se na pobjednički kolosijek. Ekipa koju s klupe vodi Miodrag Ješić upisala je četiri vezana trijumfa. Jedan od najzaslužnijih za taj uspjeh je Haris Duljević koji vjerovatno igra u najboljoj formi svoje dosadašnje karijere.

Kapiten Sarajeva nekoliko puta dobio je ovacije promrzlih gledalaca, a pogodak koji je postigao za vodstvo Sarajeva protiv Travnika od 2:0 bio je glavna tema svih razgovora ljubitelja fudbala nakon utakmice. Zaobišao je golmana Nurkovića, primirio loptu na korner liniji i u maniru pravih majstora je poslao u mrežu Vezira.

Izuzetno turbulentna sezona Sarajeva do sada. Mnogo uspona i padova. Ti trenutno igraš jako dobro i vidi se da imaš mnogo samopouzdanja. Gdje je naraslo to samopouzdanje u kojem dijelu sezone? Šta je tebi dalo dodatni motiv? Šta je to što te pokrenulo? 

Duljević: Bilo je svega, dosta uspona i padova, ali od dolaska novog šefa dosta toga se promijenilo. Promijenio se pristup u treninzima i utakmicama, zalaganje, imamo svi potpunu slobodu i to se odrazilo na rezultate. Moja forma je isto tako zasluga novog šefa, dao mi je slobodu i mislim da možemo samo nastaviti u ovom ritmu.

Miodrag Ješić je ostavio dojam kao trener koji ima apsolutni autoritet u svlačionici i sve konce drži u svojim rukama. Kako je raditi s njim? 

Duljević: Meni, ali i svim drugim igračima je velika čast što možemo raditi s Ješićem. Odličan je stručnjak i čovjek i pokušavamo mu se odužiti na najbolji mogući način.

Rekao si pred utakmicu s Travnikom da se s dolaskom Ješića promijenio i tvoj pristup treninzima. Jasno je da ti nisi jedini kod koga je očigledan napredak. Znamo da nema magični štapić, pa koja je to formula Miodraga Ješića?

Duljević: Što se tiče mog pristupa, ali i kod ostalih igrača zaista se dosta toga promijenilo. Svi dobro rade na treninzima i utakmicama i to dovodi do ovakvih rezultata.

Mnogo mlađi, ali ništa manje autoritativan u stručnom štabu je i kondicioni trener Bojan Stamatović. Zadao je žestok tempo na treninzima, što se vidi i na terenu. Koliko su zahtjevni njegovi treninzi?

Duljević: Što se tiče kondicionog trenera sve je super i sve ide po planiranom toku. Nadam se da ćemo nastaviti u ovakvom ritmu, zalagati se na treninzima i utakmicama i rezultat ne bi trebao doći u pitanje.

Prije prelaska u Sarajevo imao si jedan period kada nisi igrao više od pola godine. Koliko ti je bilo teško u to vrijeme i gdje si pronalazio najveći motiv? 

Duljević: To mi je vjerovatno bio i najteži period u karijeri. Nisam igrao pola godine, ali hvala Bogu uspio sam iz toga izaći jači. Mnogo sam trenirao, nisam igrao i na kraju se sve isplatilo. Kako radiš, tako ti se vrati. Kod mene se vratilo i samo mogu biti sretan zbog toga.

Mnogim mladim igračima kapitenska traka je svojevrstan teret. Kod tebe to nije slučaj. Koliko su kapitenske ovlasti zaslužne za dobre partije i jesi li očekivao da ćeš dobiti traku? 

Duljević: Nisam očekivao da ću dobiti traku, ali to mi je bila dodatna motivacija. To se odrazilo i na moje igre. Sve se promijenilo od trenutka kada sam dobio traku i nadam se da ćemo pod mojom komandom nastaviti s pobjedama.

Mnogo važnih pobjeda zabilježio si u dresu Sarajeva, ali kada bi morao izdvojiti samo jednu koja bi to bila? 

Duljević: Kada bih morao izdvojiti samo jednu pobjedu, onda bi to bila pobjeda u Atini protiv Atromitosa i prolaz u Play Off Evropske lige“, kaže Duljević.

Najdraži pogodak u karijeri? 

Duljević: Moj najdraži pogodak u karijeri sigurno je onaj protiv Željezničara u derbiju na Grbavici, gdje smo pobijedili 2:1 i kada sam odlučio pobjednika.

Bilo je i onih teških trenutaka. Kada ti je bilo najteže u Bordo dresu? 

Duljević: Bilo je izuzetno teško prošle sezone kada smo na početku upisali četiri kiksa. To mi je možda i najteži period u karijeri. Srećom uspjeli smo se izvući i osvojiti titulu na kraju sezone.

U Olimpicu si nosio sedmicu i broj 11. Sada je na tvojim leđima broj 17. Jesi li jedan od onih igrača koji broj na dresu biraju zbog neke simbolike i zašto baš broj 17? 

Duljević: Ja sam želio broj sedam, ali je Miloš Stojčev već nosio sedmicu. Nadam se da ću ove godine uzeti broj sedam pošto je slobodan. Od malena nosim broj sedam i predstavlja mi ogromnu vrijednost.

Skrenuo si pažnju na sebe odličnim igrama u posljednje vrijeme. Mnogi te vide i na narednom spisku Mehmeda Baždarevića? Razmišljaš li o pozivu i vjeruješ li da si ga zaslužio? 

Duljević: Moj san je od kada igram fudbal da jednog dana zaigram u A reprezentaciji. Ja ću nastaviti da igram ovako, da dajem sve od sebe, a kao i svaki igrač nadam se pozivu u A tim.

Sve se glasnije govori i o tvom odlasku s Koševa. Znamo i da nećeš mnogo da govoriš o tome, što je sasvim normalno ali kada bi mogao birati ligu u kojoj bi volio igrati koja bi to bila i zbog čega baš ta?

Duljević: Kada su u pitanju ponude sve ide preko kluba. Moje je da nastavim ovako da igram. Meni se iskreno najviše sviđa španska liga i volio bih jednog dana da igram tamo.

Tokom odrastanja, kada si još kao dječak trčao za loptom na ulici ko je bio tvoj idol, čije si poteze pokušavao kopirati? 

Duljević: Moj idol je od malih nogu Ronaldinho. Za mene najbolji igrač svih vremena, uvijek sam ga gledao i na terenu pokušavao kopirati njegove poteze.

Kada si shvatio da bi fudbal mogao zaista biti tvoja profesija, nešto od čega ćeš u budućnosti živjeti?

Duljević: Još dok sam bio u Olimpicu i kada sam potpisao prvi profesionalni ugovor shvatio sam je fudbal moja profesija. Sve sam ostavio sa strane i fudbal mi je bio najvažniji.

Kako se opuštaš uoči utakmice, imaš li neki ritual? 

Duljević: Nemam neki poseban ritual, ali na teren uvijek uđem desnom nogom, proučim Fatihu i zamolim Boga da mi pomogne.

Radio si s mnogo trenera u svojoj karijeri do sada. Koji od njih je najzaslužniji za tvoj fudbalski razvoj? 

Duljević: Bilo je mnogo trenera, ali ne bih želio nikoga izdvojiti. Svi su mi pomogli u nekom dijelu moje karijere.

Kada bi morao izdvojiti samo jednu, koja bi bila tvoja najveća kvaliteta?

Duljević: Moja najveća kvaliteta i dar od Boga je što imam dug korak, što sam brz i to mi dosta pomaže u mojoj igri.

Slijedi gostovanje na kojem Sarajevo tradicionalno gubi bodove. Može li se to promijeniti ovoga puta?

Duljević: Tradicije su tu da se ruše. Mi ćemo dati sve od sebe i uz pravi pristup i zalaganje nadam se da nećemo imati problema. Mi smo u pobjedničkom nizu, a oni bilježe nešto lošije rezultate. Ipak to ne treba da nas zavara, Široki je odlična ekipa, ali ponavljam uz pravi pristup i zalaganje ne bi smjelo biti problem.

Igrao si u Olimpicu koji nema navijačku bazu, sada nosiš dres Sarajeva koji iza sebe ima armiju navijača. Kolika je razlika kada imaš podršku i kod kuće i na strani? Da li ta pjesma zaista daje krila igračima? 

Duljević: Što se tiče navijača veliki je pritisak. U Olimpicu nisam imao dva navijača, a u Sarajevu imamo pravu armiju. Nekada je to pritisak, a nekada dodatni motiv. Za mene sve ide odlično, navijači me vole i ja ću dati sve od sebe u svakoj utakmici za Bordo dres.

Može li Sarajevo odbraniti titulu prvaka Bosne i Hercegovine? 

Duljević: Može i iskreno vjerujem i da hoće.

Razgovarao: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba