Mehmedović: Ne želim da idem iz Srebrenice, iako je perspektiva veoma loša

Mehmedović: Ne želim da idem iz Srebrenice, iako je perspektiva veoma loša

Odlazak mladih i siromaštvo predstavljaju najveće problem danas u Srebrenici, gdje mladi ne vide perspektivu, odlaze na studije u velike gradove i većinom se ne vraćaju – kaže u razgovoru za Fenu Ahmo Mehmedović, mladi aktivist iz  Srebrenice koji se posvetio čuvanju istine o genocidu i izgradnji zajedničkog života u tom gradu.

Navodi kako danas u Srebrenici žive samo ljudi koji moraju ili imaju koristi te pojedinci iz ljubavi prema ovom gradu.

– Srebrenica je dobra politička tema. Na dnevnoj bazi političari šalju negativne slike i na taj način odbijaju investitore. Živimo jedno teško razdobolje odliva stanovništva, a da nemamo rješenje kako to da zaustavimo. Poslije 16 sati svaki dan ulice Srebrenice su puste – priča ovaj mladi Srebreničanin.

Nakon što se njegova porodica, dok je još bio u majčinom stomaku, u julu 1995. godine uspjela spasiti u srebreničkoj golgoti, život nastavljaju u izbjeglištvu, dok se 2003. godine vraćaju u rodni grad. Mehmedović je osnovnu i srednju školu završio u Srebrenici, bio je stipendist i volonter Fondacije “Hastor”, a radio je sa učenicima osnovnih i srednjih škola.

– Imali smo edukativna predavanja i radne akcije u Srebrenici. Pored toga, učesnik sam mnogih mirovnih kampova, radio sam na temu pomirenja i suživota u lokalnim zajednicama. Na fakultetu sam organizovao tribine povodom značajnih nacionalnih datuma, organizovao nastavno-stručne posjete u gradovima u Bosni i Hercegovini. Sve sam radio volonterski kako bih doprinio obrazovanju, miru, ekologiji i razvoju nauke – priča Mehmedović.

Ističe da su traume kod svih preživjelih žrtava genocida vidljive, ali smatra da su mladi ti koji moraju graditi bolju Srebrenicu.

Ne želim nikakvo pomirenje niti komunikaciju sa ljudima koji veličaju ratne zločince i takvu ideologiju i politiku. Samo priznavanjem sudskih, pravnih i historijskih činjenica i ograđivanjem od agresorske i genocidne politike, možemo živjeti zajedno i graditi budućnost. Traume su vidljive na svima nama i ne želim to nikome da oprostim niti halalim – naglasio je.

Ovaj diplomirani historičar Univerziteta u Tuzli svoj život nastavlja graditi u Srebrenici.

– Želim tu da radim, da pišem, da pomažem mladim i starijim ljudima i ne želim da idem odavde iako je perspektiva veoma loša. Ne želim da odem te da moj trud i rad na čuvanju istine o genocidu, pokušaju izgradnje zdravog života, propadne. Želim da dokažem da se ljudi trebaju vratiti normalnim vrijednostima, osude prošlost i zajedno svi gradimo budućnost – poručuje ovaj Srebreničanin.

Previous Komšić: Srebrenica je centralna tačka bosanskog genocida, odnosno zločinačke operacije vođene protiv države Bosne i Hercegovine
Next Motoristi razvili “Cvijet Srebrenice“ u Sarajevu i uputili se za Potočare

You might also like

ŽIVOT

Vernisa Rejhan: Iz Švedske se vratila u Bosnu da bi napredovala u karijeri

  Živimo u državi u kojoj je svakodnevna tema odliv mozgova gdje većina mladih silno želi otići u zapadne zemlje u potrazi za boljim životom, a sve manje se govori

ŽIVOT

Projekti arhitekte Gološa dio su prepoznatljivog vizuelnog identiteta Sarajeva

Arhitekta Sead Gološ, koji je preminuo jučer u Sarajevu, autor je više projekata koji su dio prepoznatljivog poratnog vizuelnog identiteta glavnog grada Bosne i Hercegovine. Neki od tih objekata su

ŽIVOT

Tragom dobrih Bošnjana: Hiža dobrog zbora Azira Šabića u Kalesiji

U Gornjim Raincima u općini Kalesija, ondje gdje Podrinjci prognani iz svojih domova napraviše naselje od 450 kuća i odmilja ga nazvaše Malom Kamenicom, jedan je čovjek snio o izgradnji