Mehmedović: Ne želim da idem iz Srebrenice, iako je perspektiva veoma loša

Mehmedović: Ne želim da idem iz Srebrenice, iako je perspektiva veoma loša

Odlazak mladih i siromaštvo predstavljaju najveće problem danas u Srebrenici, gdje mladi ne vide perspektivu, odlaze na studije u velike gradove i većinom se ne vraćaju – kaže u razgovoru za Fenu Ahmo Mehmedović, mladi aktivist iz  Srebrenice koji se posvetio čuvanju istine o genocidu i izgradnji zajedničkog života u tom gradu.

Navodi kako danas u Srebrenici žive samo ljudi koji moraju ili imaju koristi te pojedinci iz ljubavi prema ovom gradu.

– Srebrenica je dobra politička tema. Na dnevnoj bazi političari šalju negativne slike i na taj način odbijaju investitore. Živimo jedno teško razdobolje odliva stanovništva, a da nemamo rješenje kako to da zaustavimo. Poslije 16 sati svaki dan ulice Srebrenice su puste – priča ovaj mladi Srebreničanin.

Nakon što se njegova porodica, dok je još bio u majčinom stomaku, u julu 1995. godine uspjela spasiti u srebreničkoj golgoti, život nastavljaju u izbjeglištvu, dok se 2003. godine vraćaju u rodni grad. Mehmedović je osnovnu i srednju školu završio u Srebrenici, bio je stipendist i volonter Fondacije “Hastor”, a radio je sa učenicima osnovnih i srednjih škola.

– Imali smo edukativna predavanja i radne akcije u Srebrenici. Pored toga, učesnik sam mnogih mirovnih kampova, radio sam na temu pomirenja i suživota u lokalnim zajednicama. Na fakultetu sam organizovao tribine povodom značajnih nacionalnih datuma, organizovao nastavno-stručne posjete u gradovima u Bosni i Hercegovini. Sve sam radio volonterski kako bih doprinio obrazovanju, miru, ekologiji i razvoju nauke – priča Mehmedović.

Ističe da su traume kod svih preživjelih žrtava genocida vidljive, ali smatra da su mladi ti koji moraju graditi bolju Srebrenicu.

Ne želim nikakvo pomirenje niti komunikaciju sa ljudima koji veličaju ratne zločince i takvu ideologiju i politiku. Samo priznavanjem sudskih, pravnih i historijskih činjenica i ograđivanjem od agresorske i genocidne politike, možemo živjeti zajedno i graditi budućnost. Traume su vidljive na svima nama i ne želim to nikome da oprostim niti halalim – naglasio je.

Ovaj diplomirani historičar Univerziteta u Tuzli svoj život nastavlja graditi u Srebrenici.

– Želim tu da radim, da pišem, da pomažem mladim i starijim ljudima i ne želim da idem odavde iako je perspektiva veoma loša. Ne želim da odem te da moj trud i rad na čuvanju istine o genocidu, pokušaju izgradnje zdravog života, propadne. Želim da dokažem da se ljudi trebaju vratiti normalnim vrijednostima, osude prošlost i zajedno svi gradimo budućnost – poručuje ovaj Srebreničanin.

Previous Komšić: Srebrenica je centralna tačka bosanskog genocida, odnosno zločinačke operacije vođene protiv države Bosne i Hercegovine
Next Motoristi razvili “Cvijet Srebrenice“ u Sarajevu i uputili se za Potočare

You might also like

ŽIVOT

Priča iz Srebrenice: Može se i u Bosni od svog rada dobro i pošteno živjeti

  Hamed i Mele kažu da im ni na pamet ne pada da sele negdje iz svog sela, a kamoli iz Bosne i Hercegovine U vrijeme kada je vijest o

ŽIVOT

Nana Fata Orlović je stabilnog zdravstvenog stanja i poručuje – ‘Ne idem nigdje dok ne završim posao’

Nana Fata Orlović je stabilnog zdravstvenog stanja i njen test na koronavirus je negativan. Tačno je da je smještena na jedan od odjela UKC Tuzla, potvrdila je Federalnoj televiziji njena

ŽIVOT

Janja: Cvjeta uzgoj i prodaja dinje i lubenice

Ljeto je na izmaku, a sezona lubenice i dinje uveliko traje. Osim uvozne, na tržištu Bosne i Hercegovine mogu se naći i domaći proizvodi. Najveća proizvodnja lubenice i dinje je