Mehmedović: Ne želim da idem iz Srebrenice, iako je perspektiva veoma loša

Odlazak mladih i siromaštvo predstavljaju najveće problem danas u Srebrenici, gdje mladi ne vide perspektivu, odlaze na studije u velike gradove i većinom se ne vraćaju – kaže u razgovoru za Fenu Ahmo Mehmedović, mladi aktivist iz  Srebrenice koji se posvetio čuvanju istine o genocidu i izgradnji zajedničkog života u tom gradu.

Navodi kako danas u Srebrenici žive samo ljudi koji moraju ili imaju koristi te pojedinci iz ljubavi prema ovom gradu.

– Srebrenica je dobra politička tema. Na dnevnoj bazi političari šalju negativne slike i na taj način odbijaju investitore. Živimo jedno teško razdobolje odliva stanovništva, a da nemamo rješenje kako to da zaustavimo. Poslije 16 sati svaki dan ulice Srebrenice su puste – priča ovaj mladi Srebreničanin.

Nakon što se njegova porodica, dok je još bio u majčinom stomaku, u julu 1995. godine uspjela spasiti u srebreničkoj golgoti, život nastavljaju u izbjeglištvu, dok se 2003. godine vraćaju u rodni grad. Mehmedović je osnovnu i srednju školu završio u Srebrenici, bio je stipendist i volonter Fondacije “Hastor”, a radio je sa učenicima osnovnih i srednjih škola.

– Imali smo edukativna predavanja i radne akcije u Srebrenici. Pored toga, učesnik sam mnogih mirovnih kampova, radio sam na temu pomirenja i suživota u lokalnim zajednicama. Na fakultetu sam organizovao tribine povodom značajnih nacionalnih datuma, organizovao nastavno-stručne posjete u gradovima u Bosni i Hercegovini. Sve sam radio volonterski kako bih doprinio obrazovanju, miru, ekologiji i razvoju nauke – priča Mehmedović.

Ističe da su traume kod svih preživjelih žrtava genocida vidljive, ali smatra da su mladi ti koji moraju graditi bolju Srebrenicu.

– Ne želim nikakvo pomirenje niti komunikaciju sa ljudima koji veličaju ratne zločince i takvu ideologiju i politiku. Samo priznavanjem sudskih, pravnih i historijskih činjenica i ograđivanjem od agresorske i genocidne politike, možemo živjeti zajedno i graditi budućnost. Traume su vidljive na svima nama i ne želim to nikome da oprostim niti halalim – naglasio je.

Ovaj diplomirani historičar Univerziteta u Tuzli svoj život nastavlja graditi u Srebrenici.

– Želim tu da radim, da pišem, da pomažem mladim i starijim ljudima i ne želim da idem odavde iako je perspektiva veoma loša. Ne želim da odem te da moj trud i rad na čuvanju istine o genocidu, pokušaju izgradnje zdravog života, propadne. Želim da dokažem da se ljudi trebaju vratiti normalnim vrijednostima, osude prošlost i zajedno svi gradimo budućnost – poručuje ovaj Srebreničanin.