Uwimana i Selvedin Kahvić: Naše vjenčanje u Ruandi i zajednički život u Bosni

Selvedin Kahvić Munda i njegova supruga Uwimana Paccy Kahvić su bračni par koji živi u Hrasnici. Sredinom juna su postali roditelji kćerkice.

No, ono što privlači pažnju stanovnika ilidžanskog naselja kada je porodica Kahvić u pitanju jeste to da je gospođa Kahvić, djevojački Pacifique, porijeklom iz daleke Ruande, a ljubav i sudbina su je doveli u Bosnu i Hercegovinu. Svog supruga, koji je u Ruandu došao na rad, je upoznala u rodnoj državi.

U zajedničkom razgovoru za Faktor Selvedin i Uwimana su govorili o tome kako su se upoznali, kako je izgledala njihova svadba u Ruandi, opisali put dolaska u Bosnu i Hercegovinu.

– Upoznali smo se u martu 2019. godine u mjestu Kinigi, gdje sam radio sa svojom firmom Prumus na izgradnji naselja. Tada je oko 50 ljudi iz Bosne tu došlo da radi. Jedne večeri nekolicina nas smo odlučili da izađemo u diskoteku. Ja sam malo sjedio, a potom izašao napolje da zapalim cigaretu. Paccy mi je tada prišla i pitala da plešemo, ali kakav ja i ples! Iako sam slab sa engleskim, uspjeli smo se sporazumjeti. Zatražila je cigaretu od mene, počastio sam je pićem i razgovor je dalje tekao. Dogovorili smo se da se vidimo i sutradan, pa svaki naredni dan i tako smo došli ovdje gdje smo danas. U Ruandi sam se zadržao 11 mjeseci, od čega sam devet mjeseci radio. Nakon nekoliko mjeseci veze upoznao sam njenu porodicu i oduševio se kako su fini ljudi i na koji način su mene prihvatili. Kada smo se dogovorili da se vjenčamo, isplanirali smo svadbu, naravno u Ruandi – govori Selvedin Kahvić.

Kako pojašnjava, tamošnji običaj je da se za svadbu iznajmi plac, a potom se plati šator i žena koja sve organizuje. Organizaciju i sve detalje su, kaže, platili 1.800 eura, a na proslavi je bilo oko 70 gostiju.

– Imao sam dva kuma na vjenčanju, jer je tamo takav običaj – dva kuma i dvije kume. Kumovi su mi bili Sabahudin Alić iz Sarajeva, inače moj šef u Prumusu i kolega Jasmin Bošnjak iz Zenice. Od naših ljudi bio je još i Alen, a ostalo su sve bili domaći iz Ruande. Prvo smo se vjenčali u općini, gdje su nam prije svega jako pomogli i sve fino pojasnili šta nam treba od dokumentacije, tako da su meni slali papire iz Sarajeva. Odmah smo dobili mogućnost da biramo datum. Nakon općine otišli smo na taj plac, a ja sam ostao u čudu kako je to sve organizirano za male pare. Nisam vjerovao svojim očima, mislio sam da nismo pogriješili. Na svadbi je svirala prvo naša muzika, Halid Muslimović i “Nevjesta”, a njena familija i prijatelji su aplaudirali iako ništa nisu razumjeli – govori Kahvić.

Nakon vjenčanja morao se vratiti u Bosnu da nabavi sve papire koji su im bili potrebni za Uwimanin dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Povratak i boravak u Ruandi mu je bio lakši uz kolegu Jasmina Bošnjaka, koji se također oženio djevojkom iz ove zemlje. Po povratku u ovu afričku zemlju tri mjeseca je živio u Musanzeu, a u međuvremenu su čekali odobrenje vize za odlazak u Egipat, koja je trebala i Selvedinu.

– Kada smo dobili tu vizu, oko 10. februara smo letom otišli u Egipat. U Kairo smo sletjeli u tri sata ujutru i, znate kako je, nikoga i ništa ne znate. Srećom smo naišli na poštenog taksistu koji nam je dosta pomogao da nađemo dobar stan blizu ambasade, jer je stan koji smo ranije iznajmili prije dolaska bio u groznom stanju. U Kairu smo u ambasadi predali za vizu, gdje su nam rekli da ćemo čekati na odobrenje nekih 20 dana, a imali smo zakazan let za Sarajevo za 25. februar. Tako da smo produžili karte. Međutim, za nekoliko dana je stigao poziv da su nam odobrene vize i bili smo presretni, posebno jer je supruga već bila trudna  – prisjeća se Selvedin.

Porodica je na sreću u Bosnu i Hercegovinu stigla prije zatvaranja granica i situacije izazvane pandemijom koronavirusa. Uwimana se polako navikava na novi život i okruženje, koje joj se, kaže, dopada.

– Lijepo se osjećam ovdje. Sve je dobro, ali više volim hranu iz Ruande. U našoj kući kuham miks bosanske i afričke hrane. Nedostaje mi moja domovina, ali kada ste udati, imate porodicu i dijete sve teškoće zaboravite – govori nam Uwimana Paccy Kahvić.

No, ova porodica danas se suočava sa velikim problemom. Naime, roditelji nisu u mogućnosti prijaviti kćerkicu Iman koja se rodila u junu ove godine i dobiti njen rodni list zbog jednog pečata.

– Imamo međunarodni vjenčani list, jer su nam rekli da bez njega ne možemo ništa. No, ambasada u Kairu nije pečatom ovjerila taj dokument. Sada mojoj supruzi prijeti deportacija. Nadam se da ćemo uskoro to riješiti i konačno moći da živimo bez ikakvih strahova od novih problema – govori na kraju Kahvić.