Turkinja Burcu Benzer: Mnogo volim Bosnu, ovdje sam našla svoj put

Turkinja Burcu Benzer: Mnogo volim Bosnu, ovdje sam našla svoj put

Iz jednog od najpopularnijih ljetovališta u Turskoj Kušadasija prije devet godina u Sarajevo je doselila Burcu Benzer.

U želji da studira Psihologiju, upisala je fakultet u Bosni i Hercegovini uz prethodno obećanje jednog prijatelja da će joj njegova firma dati stipendiju. Ali nakon što je upisala fakultet, pomoć prijatelja je izostala.

Burcu se našla u nedoumici, odustati od fakulteta ili sama zaraditi novac.

Odlučila se za ovo drugo, te je ljeto prije dolaska na fakultet u Sarajevo provela radeći u svom gradu.

– Novac sam ostavljala po strani, kako bih imala za prvu ratu fakulteta i za troškove života. Radila sam tih dana i po 20 sati, na kraju sam zbog narušenog zdravstvenog stanja završila u bolnici – sjeća se Burcu.

Kaže da je, nakon što je platila prvi dio školarine, po dolasku u BiH imala samo 300 lira, tada je to bilo oko 295 maraka. U to vrijeme u kantini na fakultetu u Sarajevu tražili su radnika te se ona prijavila.

– Počela sam raditi u kantini. Zatim sam kolegicama pružala usluge frizera, one su mi za to plaćale. Imam neki osjećaj za to i ide mi od ruke. Čistila sam kuće, kada bi neko tražio nekoga da očisti stan ili kuću, ja sam se prijavljivala, pa sam radila kao konobarica. A zatim sam počela da radim i za jednu turističku agenciju gdje sam promovisala putovanja, nalazila sam kupce i dobijala proviziju – kaže Burcu.

Priča da su je s obzirom na to da ima položen vozački ispit i da je u međuvremenu upoznala puteve u Bosni i Hercegovini, prijateljice molile da ih odveze do Mostara, Travnika…

– Ja sam to radila besplatno, ali su onda počele da mi plaćaju, tako sam i za neke agencije radila kao turistički vodič. Bila sam sretna jer sam našla taj posao. A onda sam skupila novac i kupila sebi auto – priča Burcu.

Ističe da je nakon kupovine auta stalno imala pozive prijateljica da ih odveze negdje i da je ne planirajući postala njihov taksista.

– Stalno su me zvale da ih odvezem negdje kako ne bi išle same sa nepoznatim ljudima. Nazovu me i kažu: “Burcu, dolazi, treba nam taksi” – sjeća se sa osmijehom.

Čuvala je, kaže, i djecu po potrebi, a znala je skuhati obrok i odnijeti ljudima za koje zna da taj dan nemaju da jedu.

– Ako trebaš novac, onda se posao ne bira. Mora se raditi sve, čistiti, čuvati djecu, stalno učiti i truditi se. Nisu to sve lahki poslovi, ali ako imaš cilj, moraš se boriti i truditi. Toliko sam radila da nisam imala ni sat vremena za kafu sa prijateljicama. Sada sam magistrirala psihologiju – kaže Burcu.

Sada Burcu ima svoj butik u Starom Gradu. Bavi se trgovinom i pokušava napraviti uspješan posao da kada se odluči vratiti u svoj rodni grad, ima razlog da dolazi u Bosnu i Hercegovinu često.

– Ja volim puno Bosnu jer sam ovdje našla svoj put. Kada sam došla ovdje, nisam nosila hidžab, nisam znala puno o vjeri, a vrijeme sam iskoristila da učim i da radim na sebi. Bojala sam se da stavim hidžab jer sam mislila da neću moći naći posao, ali sam shvatila da nafaku daje Bog i da ja treba da ispunim ono što je do mene i da se trudim da dam najbolje od sebe – navodi.

Najviše u Bosni i Hercegovini voli, kaže, prirodu i stari dio grada jer ima dušu.

– Toliko je sve slično Turskoj, vjerovatno i zbog historije, ali osjećaj je kao da sam kod svoje kuće – navodi.

Burcu je naučila da napravi burek, a voljela bi da nauči praviti i sogandolmu.

– Mi u dolmu ne stavljamo meso, u mom gradu slabo jedemo meso, uglavnom se jede povrće i voće – kaže.

Planira jednog dana da se bavi svojom strukom, da radi kao psiholog, ali dok ne završi još neke kurseve koji će joj pomoći da se usavrši u tom poslu, bavi se svojom drugom ljubavi – trgovinom.

U njenom butiku svaki komad namještaja ima svoju priču i svakom od njih Burcu je udahnula svoju osobnost. Sama je farbala, šmirglala, zakucavala eksere, krečila, a onda išla i u nabavku robe za prodaju.

Kaže da nije lahko opstati kao mali poduzetnik s obzirom na to da je jako puno troškova, porezi, kirija, troškovi režija, a zbog korone kupaca ima jako malo.

– Vjerujem da će zima biti teška, i zbog korone i zbog nedolaska turista, ali radujem se ljetu jer vjerujem da će na ljeto biti puno bolje – kaže Burcu.

Ispred njenog butika nalazi se dosta odjeće uz natpis da se može donirati odjeća, a da svako ko nema, može da uzme nešto za sebe. To je, kaže, njen način i pokušaj da pomogne onima kojima je pomoć potrebna – piše Faktor.

Previous Reprezentacija poražena u Poljskoj nakon sudijske lakrdije
Next USK: Berba kornišona okončana s optimizmom

You might also like

ŽIVOT

Uwimana i Selvedin Kahvić: Naše vjenčanje u Ruandi i zajednički život u Bosni

Selvedin Kahvić Munda i njegova supruga Uwimana Paccy Kahvić su bračni par koji živi u Hrasnici. Sredinom juna su postali roditelji kćerkice. No, ono što privlači pažnju stanovnika ilidžanskog naselja

ŽIVOT

Gračanlije uličnom prodavaču donirale stotine knjiga

Početkom februara Mustafi Pašaliću Paši je vatra uništila dio kuće i štalu. U tim je trenucima u kući bio sa sinom. Kad je osjetio gušenje, istrčao je iz kuće. “Potom

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Ispovijest mlade Srebreničanke: Oca sam upoznala preko fotografije (Video)

Dženana Salihović, 25-godišnjakinja rođena u Srebrenici mjesec uoči genocida, danas radi na očuvanju sjećanja na juli ’95. U Potočarima je ukopan i Dženanin otac.