Sjećanje na Mihajla Petrovića – Beograđanin koji je branio Bosnu

Sjećanje na Mihajla Petrovića – Beograđanin koji je branio Bosnu

Krajem oktobra 1992. Travničani, Bošnjaci, u velikom broju odali su počast jednom Beograđaninu, Srbinu. Riječ je o majoru Mihajlu Petroviću koji je poginuo na današnji dan.

major
Dan prije pogibije…

U nastavku prenosimo jedan stariji tekst s bloga, svjedočenje o danima s početka agresije i ulozi Petrovića u organizaciji odbrane u vezirskom gradu.

U ime Vremena….

Prije 15 godina dan je bio upravo ovakav…sunčan,prijatan sa laganim povjetarcem….osim što je sa horizonta dolazila potmula grmljavina četnićke artiljerije a u grad se slijevale rijeke izbjeglica…zabrinutih porodica uglavnom bez oćeva koji su ili već “nestali”,ili su čekali u raznim logorima da “nestanu”ili da budu razmjenjeni…Žive za žive,mrtve za mrtve…ko što reće četnik 250-torici Kozarčana prije nego što je naredio njigovo streljanje na Koričanskim stijenama….Mi smo stajali puni adrenalina u stroju ispred Travničke medrese…objekat ostao iza Turaka,služivši svrsi i vjernicima do 1946…a onda su partizani odlučili da nema Boga i medresu pretvoriše u Šipadovu prodavnicu namještaja….Crkve tih godina nisu pretvarali u prodavnice namještaja…tja valjda il je tamo Boga bilo više il svojom konstrukcijom nisu zadovoljavali potrebe neke prodavnice…Šejtanska posla u svakom slučaju…

Osim što smo stajali i bili puni adrenalina znojili smo se do bola…a šta bi drugo i radili u prvim uniformama Armije BiH sklepane na brzinu u Travničkoj konfekcijskoj industriji,i to od nepromoćivog šatorskog krila i “izvana”zamaskirano ružnim štamparskim bojama…zato smo imali odlične čizme hahaha ionako ih je Borac imao pune magaze za milu i dragu JNA… Bili smo prava mlada armija…golobradi mladići koji su snove od prije neku noć zamijenuli sa surovošću života…

Golobradi ali i odlučni…goloruki stati pred 4 armijsku silu u Evropi može il budala il ponosan čovjek..s ove vremenske distance rekao bih…obadvoje…Tog dana zakleli smo se na vjernost do groba dragoj domovini…i prvi put pozdravili vojničkim pozdravom preslikanim sa bosanskih stečaka…ruka u visini ramena sa raširenim prstima…Bosna je bila naša i mi smo bili njezini… Nas 300 u stroju…svih vjera…ljevo od mene Zoran Srbin,pravoslavac,desno od mene Darko,Hrvat,rimokatolik…

Bez lažne patetike i suvišnih rijeći…Vrijeme je radilo protiv nas…Nije to ko u filmovima….nema pozadinske muzike koja pojačava doživljaj gledaocu..a bilo ih je tih dana podosta….majki koje plaću,djece koja nas gledaju i pozdravljaju mahanjem…didova koji komentiraju i naš izgled i naše naoružanje..A ono “bajno”…večinom lovačko,pokoji pištolj..dok su vlasnici “ciganki”i heklera vođeni pod “terminatori”….

Elem mogo bih vam pricati još 2 dana o tom jednom posljepodnevu…Ali neću jer bitan je momenat kad je iz medrese izašao naš prvi komadant…i održao govor nakon kojeg…nakon kojeg bi i najveća kukavica uzela motiku i krenula s nama….. Izašao je ispred nas u uniformi JNA s oznakama teritorijalne odbrane,srednjeg rasta,crn,proćelav,bucmast….Strogog pogleda,odlučnih pokreta uvježbanog glasa za “dreku”bez mikrofona i razglasa…Pogledao je niz stroj…komandovao MIRNO…NA desno RAVNAJssss…opet mirno pa NA MJESSTU ODMOR…Taman toliko smo i znali od strojevih radnji…

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je mihajlo_petrovic-sahrana-1024x635.jpg

I onda je održao govor:

Dragi moji borci,ja sam major Mihajlo Petrović,Srbin,Beograđanin oficir bivše JNA….Moj djed borio se na Solunskom frontu protiv AustroUgarskih fašista,moj otac borio se i protiv njemačkih,ustaških i četničkih fašista,izgleda da je došlo vreme da se i ja borim protiv ovih bradonja sa brda…

Bosanac nisam rođenjem al sam postao i srcem i dušom otkako živim ovde,a živim dugo..stavio sam se na raspolaganje našoj teritorijalnoj odbrani i oni su prihvatili te mi ukazaše čast i povjerenje da vodim ovaj odred…Prošli ste malo obuke u ova dva dana…nedovoljno i malo..ali mi imamo jednu prednost nad našim neprijateljom a dragi moji to je samo spoznaja da između njih i vaših porodica stojite samo vi nočas..ako prođu preko vas ovaj narod nema nade,ako ne prođu noćas…mi imamo vremena da ojačamo,da se obučimo,da pripremimo odbranu…Ako četnici nočas provale u Turbe ,pada i Travnik i Vitez i Zenica…jer u Zeničkoj kasarnoj čeka tenkovska brigada bivše JNA i oteže sa pregovorima ako padne Turbe oni će krenuti sa leđa na nas..a ko drži Lašvansku dolinu…drži pola Bosne….

Biće to borba prsa u prsa,za svaku ulicu,za svaku kuću..njih će biti i više i bolje naoružanih…ne bojte se junak umire jednom kukavica hiljadu puta,budite smireni,pucajte samo u živu metu,ko nema oružija nek otima od neprijatelja,ko ne može nek čeka da pogine suborac..uzimaj nastavi dalje ili ne uzmiči gdje staneš…U tami slušajte moj glas…nemamo radio veza,nema motorola nit RUP-ovki…slušajte i radite šta naredim….I zapamtite između ovog sveta i njih nočas stojite samo vi…..Ušutio je a neko mu donese zastavu sa ljiljanima…Major Petrović joj salutira poljubi je i posla da i mi to isto uradimo…Potom smo posjedali u kamione i otišli put Turbeta….

Idućih 24 časa smrt je plesala oko nas…u onoj grmljavini,borbi,jaucima cjelo vrijeme je odjekivao njegov glas…Kao u starim pričama o junacima…mi smo znali dok čujemo taj glas ima nade….Nakon 24 časa bili smo postrojeni ispred pošte u Turbetu…Major nije govorio…samo je prilazio svakom vojniku pružao mu ruku čestitao i ljubio ga u obraz…Njegov pogled govorio je najbolje…bio je pun ponosa i divljenja za nas….Četnici iz Zeničke kasarne nisu otišli prema Vitezu,Travniku,Turbetu…otišli su na Vlašić…..Tog 13 aprila u skoro svakom gradu Bosne gdje su se ljudi koliko toliko organizovali četnici nisu provalili…Travnik je imao sreće da u njemu živi major Mihajlo Petrović…Kraj onih naših kenjaca četnici su do podne mogli biti na Plavim vodama…Major Mihajlo Petrović par mjeseci kasnije poginuo je na borbenom zadatku…nekoliko mjeseci kasnije i njegov stariji sin….Dragi moji suborci iz Prvog Travničkog odreda…pokoj vam duši i rahmet na vaše duše…onim živim…sječajte se …ako ništa a ono u ime Vremena….

Previous Lejla Tanović osma na Svjetskom prvenstvu!
Next Glumina kod Zvornika: Radnici BH Telecoma toplom obućom obradovali 102 najmlađa povratnika

You might also like

NAŠI DANI

U Travniku obilježene godišnjice formiranja Armije RBiH i 7. korpusa: Krajišnici branili srednju Bosnu, srednja Bosna je oslobađala Krajinu

Armija RBiH je u nemogućim uslovima stasala u vojsku koja je odbranila zemlju, a njena borba je bila dostojanstvena i pravedna, rečeno je danas na svečanoj akademiji u Travniku, povodom

NAŠI DANI

Beograd: Zvjerski mučila zarobljenu Bošnjakinju, sud joj smanjio kaznu s 5 na 3 godine

Apelacioni sud u Beogradu donio je presudu kojom je Ranki Tomić, osuđenoj za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, smanjio kaznu sa pet na tri godine zatvora. Fond za humanitarno pravo (FHP)

OTPOR BOSNE

Armija koja je srcem i golim rukama branila Bosnu i Hercegovinu

28 godina od osnivanja Armije Republike BiH. Petnaestog aprila 1992. jedinice Teriotorijane odbrane, Patriotske lige, Zelenih beretki i ostale grupe domoljuba, stavljene su pod jedinstvenu komandu. Bila je to odluka