Latić: Bošnjaci i ne znaju ko su njihovi najveći pjesnici. Hasan Sabit Bosnevi nagrađen je kao najbolji pjesnik carstva koje se prostiralo na tri kontinenta

U Bošnjačkom institutu – Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu u utorak je održana “Večer sa bošnjačkim pjesnicima”, koja je dio programa ovogodišnje manifestacije Dani o Allahovom Poslaniku “Selam, ya Resulallah 2020”, a gost je bio ugledni bošnjački intelektualac i književnik, autor brojnih ilahija i kasida Džemaludin Latić, javlja AA.

Latić je pohvalio organizatore manifestacije “Selam, ya Resulallah”, kazavši kako je to jedna od najznačajnijih akcija Islamske zajednice u BiH.

“Manifestacija je značajna pogotovo u vrijeme kada se simbol islama, poslanik Muhammed a.s. , ni kriv ni dužan našao u žiži javnosti i to ne na način kako bismo mi željeli. Mi kroz učešće u ovoj manifestaciji lijepo lice našeg poslanika i naše vjere predstavljamo u najboljem svjetlu i to me neobično veseli”, rekao je Latić.

Govoreći o ilahiji i kasidi, Latić je kazao kako su one davno zaživjele u bošnjačkom narodu, te napomenuo kako je ilahija pobožna pjesma o jednom i jedinom Bogu, Allahu.

“Kada pišete ilahiju i kasidu, njihove forme su iste. Znači, veliki i najveći pjesnici muslimanskih naroda zapravo su napisali i ilahije i kaside, i čitave divane. Po mom mišljenju, mi još uvijek nismo pročitali najveće pjesnike koje imamo. Nažalost, Bošnjaci i ne znaju ko su njihovi najveći pjesnici. Ni jedan posto Bošnjaka ne zna da je jedan naš pjesnik, koje je živio ovdje u blizini Šeherćehajine ćuprije kod Inat kuće, Hasan Sabit Bosnevi dva puta pokraj Kabe dobivao burdu, a to je poseban dar za pjesnika još iz vremena Muhammeda. U Osmanskom carstvu je Hasan za svoj divan ilahija i kasida nagrađen kao najbolji pjesnik carstva koje se prostiralo na tri kontinenta. No, o Hasanu mi danas vrlo malo znamo”, pojasnio je Latić.

Dalje navodi kako je još kao dječak tokom odrastanja u Gornjem Vakufu od svog oca imao priliku čuti kako uči kasidu “Zašto ječiš moj dolape”, a za koju tada, kako kaže, ni on ni njegov otac nisu znali o čemu se zapravo radi.

“To je zapravo bila možda i najpoznatija kasida Yunusa Emrea i ja sam preko te kaside ušao u svijet ilahija i kasida. Yunus Emre je svjetski pjesnik ilahija. UNESCO je, ako se dobro sjećam, 1984. godinu proglasio godinom Yunusa Emrea. Kada dođete u Tursku i vidite šta Yunus Emre znači toj naciji i kakav je to svjetski pjesnik. On je ujedno bio i kompozitor”, kazao je Latić.

Na pitanje koja je njegova najdraža kasida koju je napisao, Latić nije mogao odgovoriti.

“Napisao sam ih toliko, a ja svaku pišem da bude najljepša. Tako da ne znam, bojim se da neku odaberem”, rekao je Latić.

Upitan je da li može pojasniti kako nastaje jedna ilahija.

“Učitelj svih nas divanskih pjesnika je Dželaludin Rumi, najveći pjesnik islamske civilizacije koji sebe nije dao nazvati pjesnikom. Rumi je rekao, ja nisam pjesnik. Ja sam samo jedno korito u koje kapa kiša i to što korito ponese ja to izgovaram. Za to treba ilham”, kazao je Latić, te dodao: “A kako to nastaje to je naravno misterija. To ne zna ni sam pjesnik, on kad sjedne i pođe pisati, ni on ne zna na šta će to izaći. Ali otprilike nosi neka vizija.”

Latić se kratko dotakao i svog dugo najavljivanog životnog djela “Mevlud-i-šerif“.

“Mevlud sam napisao i završio. Da nije bilo pandemije, on bi dosad bio u našim džematima, džamijama i kućama. On će uskoro ugledati svjetlo dana. To će biti knjiga sa jedno pet sati snimka. Mevlud je toliko velik da je on jedan kraći životopis Božijeg poslanika”, kazao je Latić.

U sklopu večerašnjeg druženja proučeni su i odlomci iz Latićevog mevluda.