Čiča miča – novo lice genocida

Novi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković negirao je da se u Srebrenici dogodio genocid, rekavši da ne priznaje presude Haškog tribunala balkanskim krvnicima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.

„Znate li definiciju genocida? Istrijbljenje naroda s određene teritorije. Je li bila namjera u tom smislu da svi budu protjerani? Srebrenica je dio BiH. Govorimo o namjeri da jedan narod bude istrijebljen s te teritorije, o namjeri da se djeca ubijaju. Takve namjere nije bilo. Rekao sam, bio je veliki zločin, meni je žao zbog svake žrtve. Ali što je problem? Problem je što je to pitanje politizovano. Što hoće da kada se kaže ta čuvena riječ, ja je neću ni ponoviti, onda da se kaže da je čitav narod takav. Mi Srbi nismo takav narod“, rekao je Stanivuković.

Kako ove riječi kvazistručnjaka za pravo, odnosno neosjetljivca na ljudske patnje zvuče žrtvama srebreničkog genocida i svima onima koji raspolažu činjenicama o tom masakru, saosjećajući sa žrtvama, dok ih naziva idiotima, koji ne žele bolju budućnost i mrze srpski narod?

Vjerovatno vrlo slično kao i onog čijeg je kandidata Stanivuković srušio sa banjalučkog prijestola, Milorada Dodika: „Od Srebrenice se sve vrijeme pokušavalo napraviti loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovde počinjen genocid. Ja tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan prema kojem su nam određeni stranci i bošnjački političari htjeli nametnuti krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili.“

Kolike su razmjere bolesti jednog društva, njegovih najteže izmanipulisanih članova, koji preuzimaju odgovornost nekolicine političkih zlikovaca, ratnih profitera na smrti, gladi i siromaštvu sopstvenog i drugih naroda, poistovjećujući se sa njima, dok su u stanju da su ih brane naspram najsurovije pobijenih nevinih ljudi druge nacionalnosti i vjere…

Umjesto da im neprijatelji budu oni koji su ih survali u provaliju najdubljeg moralnog posrnuća, brutalnom propagandom učinili da postanu podržavatelji najmračnijih i najgadnijih zlodjela koje ljudski um može da smisli, većina građana Srbije kao i bosanskohercegovačkog entiteta – Republike srpske, za svoje neprijatelje izabrala je žrtve genocidne, ratno zločinačke i politike etničkog čišćenja od strane srpskih snaga, tokom ratova devedesetih.

Iz takvog društvenog miljea dolazi i novoizabrani gradonačelnik Banjaluke, koji istom žestinom ponavlja riječi lidera svog prethodnika, kao i predstavnika vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji.

Na pitanje priznaje li presude Haškog suda u slučaju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Stanivuković je poručio Bošnjacima, svojim sugrađanima u državi Bosni i Hercegovini, čijeg je jednog velikog grada gradonačelnik – da ne priznaje „ništa od tog suda“.

„Taj sud je nanio veliku političku štetu mom narodu i to je za mene čiča miča, završena priča“, zaključio je Stanivuković.

Za to vrijeme, u glavnom gradu Vojvodine, Novom Sadu, novinaru Dinku Gruhonjiću ispisani su na ulazu u zgradu u kojoj živi poruke sljedeće sadržine: „Pizdo ustaška, ovo nije tvoj grad ni zemlja“ i „Smrade konjušarski“, uz koje je bio nacrtan „keltski krst“ i „svastika“, što su nacistički simboli, a uz to je bilo napisano i „Ratko Mladić srpski heroj“.

Taj vandalski čin uslijedio je nakon VOICE-ovog teksta pod naslovom „Novi Sad – nacionalšovinistička palanka koja slavi genocid?“, u kojem je analiziran problematičan sadržaj grafita koji se pojavljuju u Novom Sadu, a tiče se podržavanja ljudi koji su komandovali srebreničkim genocidom i ratnim zločinima koji su počinjeni od strane srpskih snaga tokom ratova devedesetih.

Ta nova lica srpske politike, sa ove i one strane Drine, uglavnom šute na ovakve skaradnosti i opasnosti po bezbjednost ljudi koji ne osuđuju njih, već njihove prethodnike, aktivne ratne huškače i podstrekače na zločine u ratovima, koji i dan-danas zauzimaju pozicije vlasti.

Zašto brane njih naspram žrtava i onih koji se bore za skidanje te ljage sa cijelog naroda, nije teško odgovoriti.

Nasilnici koji su bili spremni da odvedu u rat i pobiju ne samo ljude druge nacionalnosti i vjere, već i sopstvene, razumije se da raspolažu moćima kojima dovode i drže u zabludi i sve one koji ruke nisu okrvavili.

Dok se ne osudi njihovo zločinstvo, teško da će ta nova lica biti u stanju da se izbore sa korupcijom na osnovu koje su odnijeli pobjedu nad starim političkim kadrovima.

Novac koji ovi posjeduju i način na koji su ga stekli a poslije umnožavali, svoje korijene vuče upravo iz ratnog profiterstva.

A nauka kaže da je posljednja faza genocida: poricanje! – piše Snežana Čongradin za Danas.