Iz historije Ljubuškog

Priča o historiji Ljubuškog iz pera čuvenoga historičara Hivzije Hasandedića.

Ljubuški

Ljubuški je danas veća varoš i sjedište istoimene općine u zapadnoj Hercegovini. Smješten je na jugoistočnom kraju ljubuškog polja, na raskrsnici cesta koje se ovdje granaju vežući ga sa Mostarom, Čapljinom, Imotskim i Vrgorcem.’

Tvrđava Ljubuški se prvi put spominje 1452 godine za vrijeme borbi koje su vođene između Hercega Stjepana i njegovih sinova. Turci su ovu tvrđavu definitivno zauzeli poslije 1468.god., a prije 1477. god., i u njihovim rukama je ostala sve do austro-ugarske okupacije 1878.god.

Oni su odmah oko kule Herceguše podigli bedeme i u tvrđavu smjestili posadu koja je ovdje ostala sve do 1835.god. kada su u Bosni i Hercegovini ukinute kapetanije.
Nahija Ljubuški bila je u sastavu raznih kadiluka: drinskog(fočanskog), mostarskog, gabelskog i imotskog. Mirom u Požarevcu 1717. godine Turci gube Imotski i čitavu Imotsku krajinu i tada je formiran novi kadiluk Bekejjei Imotski(ostatak Imotskog) čije je sjedište postao Ljubuški.

Ljubuški su nekad zvali i Malim Solinom.

Za vrijeme turske i austro-ugarske uprave podignute su na Gradu i mahalama , koje su se kasnije formirale po padinama ispod Grada i brda Butorovice, sljedeći objekti: pet džamija, pet mekteba, musala, mehkema, han, pošta, hamam, sedam kula, nekoliko čatrnja, dvije tamnice, magazin za žito(hambar) i više stambenih zgrada i dućana s ćepencima.

(ljubusaci.com/MiruhBosne)