Mjesto povratka: Han Pijesak, Podžeplje i Nevačka

Mjesto povratka: Han Pijesak, Podžeplje i Nevačka

Za Muniba Jusupovića iz sela Podžeplje, općina Han Pijesak, mještani kažu da je najbolji, najsposobniji i najaktivniji poljoprivrednik i stočar.

Da je to zaista tako uvjerila se i naša ekipa (Hayat TV) koja je u sklopu emisije „Mjesto povratka“ boravila u Podžeplju.

Munib je povratnik. Godinama je radio u Sarajevu, a svoj mir je pronašao u rodnom selu, koje je poslije rata bilo porušeno do temelje. Otac Šaćir vratio se 2000.godine, a Munib deset godina kasnije.

Ja kao dječak iz srednje škole pokušavao sam da radim u Sarajevu. Moj smjer je profesionalni vozač, radio sam u špedicijama, ali se ovdje nije nikada napuštalo. Ovdje sam se vratio 2010 i odavde nisam otišao ni u jednu firmu. Ulagalo se, dobro se uložilo i dobro se zarađuje. Ja se nadam da je došao kraj ulaganju i da je došlo vrijeme samo proizvodnji i da se održimo na onome što imamo.

Njegov otac Šaćir vratio se u Podžeplje deset godina ranije.

Ovda sam morao napustiti, vratio sam se 2000. Bavim se ovdje na svojoj zemlji, čuvam ovce, krave. To mi je posao. Dobro je sve.

Šaćira, priča Munib, nije se moglo natjerati da ostavi svoju rodnu grudu.Što se tiče mog babe njega nisi mogao natjerati nigdje nego u Podžeplje. Tu je rođen i prađed, i đed i šukunđed tako da je on čovjek u prekretnici, kad je trebao da ide u penziju i da radi, više su ga ti privatnici otjerali zbog minimalne zarade. On je ovdje od tri krave mogao da zaradi kao cijelu godinu u Sarajevu. Tako da nije bilo drugog izbora nego da se vrati ovdje. Imao je priliku da nas odvede vani , ali nikada nije pomišljao da ode. Poslije povratka ovdje tad sam još išao u školu, vraćeni smo ovdje. Što se tiče sela izgorjelo je sve, ostao je samo kamen. Krenuo je taj povratak u tom momentu starijih ljudi. Onda je to krenulo. Od 2000.godine to je krenulo na ovamo. Te neke opranizacije su pravile tipske kuće i dalje se ulagalo u poljoprivredu i tako.

Rodnu grudu danas ne želi napustiti ni Munib.

Sve dok budemo zagrađivali svoje međe tu smo, tu ćemo i opstati. Tu ćemo se boriti, tu su se i naši borili, od mog prađeda koji je poginuo 1941.godine tu smo, tu smo se borili za našu rodnu grudu. Rodna gruda je ondje gdje jesi.

Ne može rodna gruda biti samo u Sarajevu , nego je i na Drini i na Savi.

Selo Nevačka udaljeno je od Han Pijeska nekih 15 kilometara. Za vrijeme rata porušeno je do temelja. Povratak na svoju rodnu grudu počinje 1999.godine. Ramo Karajčić bio je među 18 porodica koje su se prve vratile na sve porušeno i opustošeno. Obnova je krenula. Prve zime nakon povratka umjesto prozora postavljali su najlone. Danas je u Nevačkoj život. U Nevačku se vraćaju i oni koji su ovo selo napustili i prije rata. Kažu, ovdje žele provesti ostatak svog života.

-Živio sam ovdi. Otišao sam u Švicarsku 1987. Radio sam u Švicarskoj sve do 2015.godine. Tada sam obolio i želio sam da se vratim ovdje kao povratnik. Želio sam da ostatak života provedem u svom selu. Rodna gruda vuče. Odlučio sam da ovdi napravim kućicu da se mogu vratiti, da živim,“ – priča Zehrid Hajdarbašić, povratnik u selo Nevačka, općina Han Pijesak.

Ovdje mu je bila očeva kuća napravljena prije rata. Srušili su je, zapalili, nije ostalo ništa.

Ja sam odlučio da se vratim, da napravim kuću da bi imali gdje da se vraćamo, da dolazimo, da ovo selo ne bi ostalo bez stanovništva, da dočekujemo goste. Da nam bude lijepo. Ne treba ti ni da piješ tablete nit išta. Ovdje si uvijek zdrav – kaže Zehrid.

Drugačija, a opet slična priča je Rame Karajčića. On se ovdje vratio prvi.

Vratio sam se u Nevačku 3. novembra 1999 godine, ja sa porodicom i osamnaest komšija i prezimili te godine i do danas tu smo. Među osamnaest prvih, međutim poslije je došlo još ljudi. Ukupno je sad 83 kuće. Ima sad tu i naših povratnika iz dijaspore koji prave sebi kuće. Živimo od svog rada.

Mi živimo normalno. Treba biti pošten i nema veze što smo u RS, ali niko nas ne vrijeđa i nama je dobro. Bukvalno dobro. Sad što imamo malo manjka, i odvojeni smo, problem je put. Nevačka je jedan pojam koji ljudi ne mogu shvatiti, bar ja to kontam po svom kraju. Nevačka je nešto … neodoljivo po meni – kaže Ramo.

Video pogledajte OVDJE

Previous Čovjek koji je Minhen zamijenio Živinicama i otvorio firmu koja proizvodi vatrogasna vozila
Next Arheološko područje Gabela kod Čapljine

You might also like

BAŠTINA

Bužim: Najstarija drvena džamija u Krajini (FOTO)

  Malo je džamija u Krajini koje se mogu pohvaliti starošću vremena gradnje i stoljetnim vijekom trajanja. Dok su u centralnoj Bosni osmanski namjesnici na temelju vakufa gradili bogomolje i

BH RAZGLEDNICA

Mostar u bojama državne zastave povodom godišnjice obnove Starog mosta

Zastava Bosne i Hercegovine na pročelju Starog mosta, vatromet i skok sa bakljama praćeni taktovima Šantićeve “Emine” na trubi, za koju je notni zapis napisao maestro Đelo Jusić – slika

BAŠTINA

Livno – grad potkupolnih džamija

Nakon Sarajeva grad s najvećim brojem potkupolnih džamija u Bosni i Hercegovini bilo je Livno što najbolje svjedoči o nekadašnjoj važnosti tog mjesta. U Livnu trenutno postoje tri restaurirane potkupolne