PAVLE RADIĆ: Srednji prst i ukradena ikona

PAVLE RADIĆ: Srednji prst i ukradena ikona

Pohodio nas je opet Sergej Lavrov. Dugo ga nije bilo, što bi Mićko iz PLJiŽ-a rekao – čak od juna ove godine.

Dragi gost istina nije posjetio samo nas, Srbiju, ali se zna kome ga u „regionu“ vuče srce. Doduše, trebao je doći krajem oktobra, sve je bilo dogovoreno, ali je poslije Vučićevog poklonjenja, oprostite, posjete Trampu i potpisivanja nekakvih papira sa premijerom Kosova Hotijem te potonje dražesne mu tviter poruke Marije Zaharove, Lavrovljeva posjeta otkazana. Ne zbog Vučićevog poklonjenja Trampu (koji između dvije partije golfa teško i da je znao ko su čudni ljudi koji su pred njim potpisivali nekakve papire, niti odakle tačno dolaze), nego zbog više sile. Lavrov je otkazao posjetu jer je morao u samoizolaciju. Bio je, saopšteno je, u kontaktu sa kovid-19 zaraženom osobom (taman posla da je posjetu otkazao po Putinovom nalogu zbog Vučića kod Trampa i tamo potpisanih papira). Šta ćete, korona su vremena.

U Americi je „naš kandidat“ izgubio izbore (ali se pravi da mu to još niko nije rekao, da ne čuje dobro; još valjda istjeruje pravdu po sudovima ne mireći se sa je l’ da neviđenom krađom glasova). Zbog kako znamo „izborne krađe“ u Americi, bezmalo svo srpstvo još žaluje. I ovo ovdje i ono tamo po Čikagu, Detroidu, Pitsburgu i ko zna još gdje ne samo u toj velikoj zemlji (ono u Americi se baš lijepo organizovalo „Srbi za Tampa“, kad ono buć, tuga golema).

I šta sad poslije našeg američkog debakla? Kome se okrenuti?
Ako ćemo pravo, od pravoslavne braće na istoku nikad se nismo ni okretali. Niti ćemo. Pored iste vjere i krvi s njima nas vežu i tradicinalna burazerska posla – tebi toliko, meni ovoliko i pssst! – što dakako važi samo za probrane na obje strane, koji iza scene kale bratstvo ugovarajući velike poslove (bez uvida javnosti i tendera dakako, tih zapadnih izmišljotina bez kojih se može i brže, i jednostavnije, i korisnije brate za ugovarče poslova).

A ovo o Evropi i njezinim vrijednostima, ma hajte molim vas, kakva Evropa i njezina unija sa ljudskim pravima sve sa tenderima i pravu javnosti da zna sve o državnim poslovima. Kao i ovo nedavno sa Trampom u Bijeloj kući – sve je to šala. Nadamo se, duboko se nadamo da će braća sa Istoka to tako shvatiti. Ako ne shvate, izvinjavamo se, mnogo im se izvinjavamo. I klanjamo.

Kad su u Kremlju vidjeli da smo poslije debakla u Americi objesili brke i da molećivo gledamo ka njima spremni da poslije malog zahlađenja opet poletimo u pravoslavni zagrljaj, Lavrov se nekako ritosiljao samoizolacije i evo nam ga u „regionu“, na „Zapadnom Balkanu“, kako li smo već po svojoj osobeno vatrenoj fenomenologiji izbili na svjetski glas. Posjetio je Istočno Sarajevo (ja lijepa li imena) gdje ga je sa simbolima RS bez onih države BiH sačekala banjalučka (para)državnička krema na čelu sa bajom Dodikom koji je dragom gostu darovao opljačkanu ukrajinsku pozlaćenu ikonu staru preko tristo godina.

Otamburala se stara priča o pokvarenosti Zapada prema Srbima i srpskom otporu koji uz bratsku pomoć majke Rusije ne da srpstvo i posebno RS, susreo se sa Dodikovim pajtašem Draganom Čovićem koji bi da poput Srba tamošnjim Hrvatima stvori entitet (paradržavu) po logici: kad mogu Srbi, što ne mogu i Hrvati. Sutradan je posjetio pravo Sarajevo, sjedište međunarodno priznate države BiH, gdje mu je – da je poštovao elementarni red – trebalo biti prvo mjesto posjete. Zbog grubog i provokativnog ignorisanja diplomatskog reda i zbog onog šta se govorilo u Istočnom Sarajevu, Željko Komšić i Šefik Džaferović – članovi Predsjedništva BiH – odbili su da se susretnu s njim štiteći dostojanstvo države u čijem su Predsjedništvu. 

Lavrova je sačekao samo veseli baja Dodik, predsjedavajući Predsjedništva. Hoće li imperija sa Istoka povrijeđena gestom onih koji su stali u odbranu dostojanstva svoje države uzvratiti udarac? Ne treba sumnjati, samo je pitanje kad i kako.

Poslije Sarajeva Lavrov se obreo u Beogradu gdje mu se klanjaju, gdje mu se teško išta odbija i gdje nikome na pamet ne pada pomisao da brine o dostojanstvu Srbije. 

I po običaju patetični protokol (ovog puta obogaćen paljenjem Večne vatre na Groblju oslobodilaca Beograda, plamenom kažu specijalno donijetim sa Crvenog trga, što Srbe – znaju to u Kremlju – posebno ushićuje). Iza zatvorenih vrata sva je prilika da je Lavrov završio ono zbog čega je i došao ovamo: da upozori Beograd da se ne igra sa vatrom oko okretanja Zapadu, da dodatno učvrsti položaj svojih ljudi u vrhovima vlasti i oko nje (Bajatović valjda prije svih, Dačić, Vulin, keramičar u BIA, ministar bez portfelja Nenad Popović i ostala visoko pozicionirana bratija interesno povezana sa Kremljom i tamošnjim tajkunima); da vjerovatno produži aranžman oko modernizacija srpskih želiznica (po bratski dogovorenim uslovima, kakvi tenderi, kakva javnost), da preporuči ruske vakcine protiv kovida-19 (završno testiranje vakcine samo što nije gotovo, eno se vakcinišu ruski vojnici i policajci, a sa Dodikom je oko toga stvar već izgleda uglavljena – kakvi doktori, kakvi stručnjaci, zna baja posao izjavivši da vakcine iz privatnih zapadnih firmi ostavljaju posljedice – sterilitet i još koješta, čudo da nije rekao da ruske povećavaju libido i plodnost).

Za uzvrat nije da Kremlj ništa ne nudi. Ko je rekao da će se, kad se završi trijaža u deponijjama izraubovanog i zastarjelog naoružanja, vidjeti šta je za topionice, a šta za ugroženu braću po povoljnoj cijeni i na poklon?

Iz Beograda Lavrov je otišao u Zagreb, gdje se vjerovatno od njega ljubazno očekuje da poradi koliko može oko očekivanja Dragana Čovića (i Zagreba) o izjednačavanju prava BiH Hrvata sa Srbima glede njihove paradržave u BiH. Nije poznato šta se po tom pitanju u Zagrebu postiglo.

Izuzimajući, da prostite, srednji prst koji je u Sarajevu dobio od onih koji brane dostojanstvo svoje države i međunarodni skandal sa darovanom mu opljačkanom ukrajinskom ikonom, Lavrov vjerovatno može biti zadovoljan obavljenom posjetom „regionu“ smireno raportirajući šefu u Kremlju. Kad njegovi u Podgorici ovladaju onim što su nedavno formalno osvojili – na čemu su počeli udarnički da rade – eto njega brzo i tamo.

Izvor: Autonomija

Previous Na čudesnom tunelu pod morem radio je i Bosanac, inž. Senad Biščević
Next SAD: Senat traži reformu Ustava i put Bosne ka EU i NATO-u

You might also like

BLOG

Beogradski pisac: Duša nam je grešna.. Najmanje što možemo da učinimo je da ne dozvolimo da mijenjaju ime Sarajevske ulice

Beogradski pisac Dejan Tiago Stanković negodovao je na najavu preimenovanje naziva nekih ulica u glavnom gradu Srbije. Među nazivama ulica beogradskim vlastima smetnja je Sarajevska te još neke koje nose

NAŠI DANI

Na BHRT-u u Dnevniku nijednom nije rečeno neustavni dan RS-a

  Građani Bosne i Hercegovine koji uredno plaćaju radio-televizijsku pretplatu još nisu zaboravili dešavanja od 11. juli 2018. godine, kada je urednik Informativnog programa BHT1 Marko Radoja donio odluku da voditelji ove

BLOG

DIPLOMATSKA ŠAHOVSKA PARTIJA

Već od prvog dana spoznaje da bi Srbija, kao i srpsko ratno rukovodstvo mogli odgovarati za Genocid u Srebrenici, kao i mnoge druge zločine za koje nikada nisu odgovarali, bilo