Dvije ilustracije iz historije jezika i školstva

Dvije ilustracije iz historije jezika i školstva

U povodu Međunarodnog dana maternjeg jezika po kojem se podsjećamo na zabrane  jezičkih prava u društvu, napose u školstvu, ovdje ilustrativno ukratko prikazujemo stanje odnosa državnog aparata prema bosanskom jeziku i školstvu na primjeru jedne državne muške škole iz vremena osmanske Bosne te na primjeru jedne državne ženske škole iz vremena austrougarske Bosne.

Piše: Jasmin HODŽIĆ

Osim bogate narodne tradicije i čistog narodnog jezika očuvanog stoljećima, bosanski jezik baštini i kontinuitet službene upotrebe.

Bosansko školstvo i bosanski jezik

Podaci pokazuju da je na dan 14. decembra 1868. godine (28. šabana 1285. h. g) obavljen prvi završni ispit u jednoj sarajevskoj državnoj administrativno-pravnoj školi za školovanje činovničkog kadra, odnosno, za obuku državnih službenika u Bosanskom vilajetu.

U službenom vilajetskom glasilu Bosna već 21. decembra 1868. objavljen je jedan obrazac školskog svjedočanstva iz ove škole, štampanog u Vilajetskog štampariji. Ovi i ovakvi školski dokumenti sadržavali su potvrdu i odobrenje Šerif Osman-paše kao prvog valije Bosanskog vilajeta, potpise ispitivača, potpis upravitelja škole i potvrdu narodnog vijeća (idare medžlisa) Bosanskog vilajeta.

Selim, Husein, Uzeir, Mehmed, Ibrahim i Salih (dva Mehmeda, Ibrahima, i Huseina)   na završnom školskom ispitu polagali su ispit iz perzijskog jezika, historije, stilistike, zemljopisa i računa (javno, pred zaduženim ispitivačima i publikom); a kod „ispitatelja Rašida“ kao pomoćnika valije bosanskog, polagali su ispit iz bosanskog jezika. Pored valije i komandanta carske vojske Bosanskog vilajeta, ovom ispitu su prisustvovali još i ruski i talijanski konzul, vojne starješine, činovnici građanskog reda i drugi.

Original ove arhivske građe čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Obrazac školskog svjedočanstva iz osmanskog perioda (1868. godine)

Pratimo stanje u jednoj ženskoj školi u Mostaru, trideset godina kasnije. Uvidom u glavni imenik Državne više djevojačke škole u Mostaru nalazimo da su Vida (katolkinja) i Danica (pravoslavka) u Mostaru šk. 1898/1899. godine na popisu školskih predmeta organiziranih u dva školska semestra imale ocjene koje su se odnosile na sljedeće predmete: francuski jezik, njemački jezik, glasovir, pjevanje, gimnastika, šivanje rukom, ručni rad, crtanje, krasopis, prirodopis, zemljopis, račun i geometriju, vjeronauku (rimo-katoličku i istočno-pravoslavnu)  i bosanski jezik.

Ocjene su bile opisne, ne brojčane i glasile su: dovoljno, dostatno, pohvalno i izvrsno, a „razredna starješinka“ bila je Marija Trbojevićeva.

Državne više djevojačke škole u austrougarsko doba obrazovale su ženski podmladak za samostalnu privredu i praktičan život, a mostarska Viša djevojačka škola počela je s radom 1893. godine, a od 1900. godine uza se je imala i internat. Interesantno je da je austrijski car ovdje rezervisao stalnih pet mjesta za učenice koje su dolazile iz Dalmacije, pa se bosanski jezik  kroz školstvo širio i van bosanskih granica.

Original ove arhivske građe čuva se u Arhivu Hercegovine u Mostaru.

Školski imenik iz austrougarskog perioda (šk. 1898/1899)
Sl. 3. Školska evidencija jedne učenice iz Dalmacije.

Umjesto zaključka

Iako je bosanski jezik većinski jezik u Bosni i Hercegovini, paradokslano, danas ima izrazito nepovoljan status u školskom sistemu uređenom prema hrvatskoj ili srpskoj dominaciji u dijelovima naše države. Dodatno,  uprkos njegovoj bogatoj narodnoj tradiciji i službnoj upotrebi i u osmansko i u austrougarsko doba, danas se  otvoreno negira i zabranjuje. Obrnuto, tamo gdje nema hrvatske ili srpske dominacije u vlasti, hrvatski i srpski jezik se poštuju.

Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se najrpije u kontekstu potrebe redovnog podsjećanja na pojavu diskriminatornog odnosa državnog administrativnog aparata prema određenom maternjem jeziku i kulturnom identitetu, što se direktno odražava na nepovoljna statusna pitanja jezika  u obrazovnom sistemu, u medijima i u široj javnoj administraciji.

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog države Bangladeša proglasila 21. februar Međunarodnim danom maternjega jezika, kao sjećanje na studente koji su tog datuma 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, danas Bangladešu, jer su protestvovali zato što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim.

Izvor: Vijesti.ba

Previous Nedjeljna šetnja - sarajevske ulice obasjane suncem (VIDEO)
Next Prva bosanska haubica na prestižnom sajmu u Abu Dabiju

You might also like

KNJIŽEVNOST

U Tuzli promovisan novi roman Hazima Hadžića (Video)

  Treći roman mladog pisca Hazima Hadžića iz Kalesije  “Sve dok ne svane” promovisan je u Tuzli. Roman prati stariji bračni par koji se sprema na islamsko hodočašće hadž. Četiri

KNJIŽEVNOST

Jezičko blago: U Tuzli promovisan prvi “Rječnik frazema bosanskoga jezika” (Video)

  Ići od ruke, ne vidjeti dalje od nosa, pasti na pamet, nositi na duši – neki su od primjera frazema bosanskoga jezika, koji su originalni maštoviti i stilski markirani.

KULTURA I UMJETNOST

Sarajevski sajam knjiga 30. put otvorio vrata

  Jubilarni 30. Sarajevski sajam knjiga otvorio je jutros vrata prvim posjetiocima koji će ovih dana uživati u velikoj ponudi izlagača iz BiH, regije, ali i šire, javlja Anadolu Agency