Marija Ratković:  Bez jasnog političkog stava u Srbiji o tome šta se desilo, režim i njegovi istaknuti pojedinci i dalje truju i huškaju na rat

Marija Ratković: Bez jasnog političkog stava u Srbiji o tome šta se desilo, režim i njegovi istaknuti pojedinci i dalje truju i huškaju na rat

Osvrt publicistkinje Marije Ratković na nedavni pokušaj negiranja prijedorskih logora i omalovažavanje žrtava…

-Da skratimo priču. Negiranje zločina iz 92 u Prijedorskom kraju, 2021. godine kada je većina počinioca već i odslužila svoje kazne, a većina primarnih sekundarnih i tercijarnih masovnih grobnica otkrivena, žrtve pronađene (nažalost postoje i oni koji nisu još uvijek), preživjeli nastavili svoje živote širom svijeta, dokaz je da bez jasnog političkog stava u Srbiji o tome šta se desilo, režim i njegovi istaknuti pojedinci i dalje truju i huškaju na rat.

Budući da znam ko je Predrag Antonijević i koji su njegovi dometi bili onda i sad, ne znam šta je tačno dovoljno ljudima da shvate zašto je meni, i svim ljudima iz Srbije koji su dušu ostavili radeći na tome da živimo normalno sa punim znanjem i razumijevanjem o tome šta se desilo, ljudima za koje je apsolutno nekonfliktno da shvate Holokaust i Jasenovac kao njegov neizbrisiv dio i da shvate genocid u Prijedoru (kome će uskoro 30 godina a i dalje nema priznanja ni presude) i u Srebrenici (i etnička čišćenja u Hrvatskoj, Kosovu, sve skrivene jame, ali i sistemska nasilja teško vidljiva poput rata u Sloveniji) – apsolutno neprihvatljivo da gledam ijedno smeće izašlo iz kuhinje ratnohuškačkih srpskih izdajnika.

Jer oni jesu upravo to, zatvaranjem i ubijanjem mladih, djece, čitavih porodica i zatiranjem imena a zatim istrajnim sakrivanjem istine, oni su pljunuli na svu djecu Kozare, na kosti svih naših i svojih rođaka koje leže pomiješane tamo, na sve kolone izbjeglica i naše jadno djetinjstvo u nemaštini – iskaljali su ime Srbije i to rade stalno.

Nikad se nisam osjećala krivim za tačno popisane i upamćene zločince koji su osmislili i izvršili zatvaranja, ubistva i silovanja, ali sam sa nepunih 30 godina znala da ja nemam ništa sa onima koji nemaju dovoljno obraza nego nastavljaju politiku rata nekakvim lažima, širenjem mržnje i povlačenjem granica između nas i njih.

Za svakog čovjeka izbor je jasan, biti čovjek i uvijek ću imati više zajedničkog sa ljudima nego sa ovim plaćeničkim šljamom koji 30 godina poslije zločina prosipa dokazane laži.

Fikret Alić je živ i može ih čuti, i mnogi drugi preživjeli čuju i vide i svjedoče o neuspjehu tih odvratnih politika, postojimo mi koji znamo, postojimo i kao ljudi i kao prijatelji u drugom svijetu i zato će uvijek Marić i njemu slični biti tužni plaćenici i primjer nečovještva.

Zato niko nikad da me ne pita zašto nisam i neću nikad dati šansu srpskim izdajnicima ni njihovim filmovima, emisijama, tekstovima, oni su pokazali i dokazali kontinuitet najgoreg što se u našoj historiji desilo od kad je brojimo. Jer opet kažem, smrt nije najgora, kad odem u Jasenovac ili bilo koje stratište gdje leže kosti žrtava tužna sam ali i mirna, najgore je da gledam žive i zdrave, nasmijane i cinične, ljude bez ljudskosti, negatore zločina. Odričući se ološa, nisam i nikad se neću odreći svoje historije i svog naroda, ni svih zločina koji su nad njima počinjeni. Kad neko zine nešto da mi objasni dodatno, blokiram.

Da citiram Nebojšu Jovanovića “i zato jer se pitanje genocida ne može artikulirati u ili-ili obliku. Tu izbora nema.” – napisala je na FB.

  • Marija Ratković je publicistkinja, teoretičarka i aktivistkinja. Poslije doktorskih studija na odjseku Teorija umjetnosti i medija na Univerzitetu umjetnosti u Beogradu, bavila se umjetničkim i naučnim radom u oblasti kulture sjećanja, biopolitike i forenzičke arhitekture. Od 2006. godine radi u oblastima kulture i medija. Pored dugogodišnjeg pisanja za Vice, Elle, Peščanik, piše za film, televiziju i pozorište. Narativni kratki film Punta Cana (2018, USA), poslije uspjeha na međunarodnim festivalima dobio je zlatno priznanje International Independent Film Awards u USA. Autorka je više dramatizacija, kratkih drama i scenarija. Dobitnica nekoliko priznanja za aktivizam i zaštitu ljudskih prava, laureatkinja nagrade “Laza K. Lazarević” za najbolju savremenu pripovjetku 2020. godine. “Ispod majice” je njen prvi roman.
Previous Preduzeće Park državnim zastavama dekoriše sarajevske ulice povodom Dana nezavisnosti
Next DURAKOVIĆ Malo nas je ostalo nakon genocida, ali ni pod pritiskom nema pregovora sa negatorima

You might also like

BLOG

U kojoj državi je grad Jajce?

Svjedoci smo prilično agresivne kampanje koju provode određeni međunarodni zvaničnici u našoj zemlji, uz svesrdnu podršku vodećih  medija… Naime, radi se o podršci naizgled plemenitoj ideji. Priča se u javnosti

KULTURA I UMJETNOST

Novi bosanski val: Ovi muzičari haraju muzičkom scenom Balkana

Jala Brat (Jasmin Fazlić) i Buba Corelli (Amar Hodžić) muzički su duo koji postavlja nove trendove u muzici Bosne i Hercegovine i Balkana. I dok ih stariji osporavaju, mlađe generacije

BLOG

Mehmed Pargan: Potpuno je jasno ko je počinio Genocid

Ubistvo jednoga čovjeka je zločin. Ubiti u nekoliko dana 8.372 ljudi, 40.000 protjerati i deportovati, srušiti sve vjerske objekte muslimana, spaliti domove, stotine žena silovati, napraviti masovne grobnice za ubijene,