Održana panel diskusija “Iskustvo življenja dijaspore u Turskoj“: Riječi Bosna i Bošnjak imaju veliku težinu

Održana panel diskusija “Iskustvo življenja dijaspore u Turskoj“: Riječi Bosna i Bošnjak imaju veliku težinu

U organizaciji Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore organizovana je četvrta panel diskusija o temi “Iskustvo življenja dijaspore u Turskoj“, sa ciljem spajanja i poboljšanja saradnje između domovine i dijaspore, javlja AA.

Na panelu su učešće uzeli osnivač i predsjednik Udruženja Bošnjaka iz Izmira i Međunarodne balkanske kooperative Hamza Yavuz, bivši košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine i aktuelni selektor reprezentacije Iraka Adis Bećiragić, penzionisani turistički vodič Muhidin Šahin, predsjednik Udruženja bh. alumnija u Turskoj (TUMED) Dino Softić, doktorant na Uludag univerzitetu u Bursi Muhamed Sporišević, član Upravnog odbora Udruženja za razvoja saradnju domovine i dijaspore Mirza Čohadžić i predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji i moderator panela Nermin Fazlagić.

Fazlagić se osvrnuo na razloge održavanja panela ističući da kada pričamo o mnogobrojnoj dijaspori, nemoguće je izbjeći našu dijasporu u Turskoj o kojoj se malo govori, posebno kada se uzme u obzir da je ona možda i najveća dijaspora naših ljudi po svijetu, ako ubrajamo u nju i potomke prvih imigranata.

“Naša dijaspora u Turskoj je možda u tom smislu i najstarija bh. dijasporalna zajednica, jedna od najbolje organizovanih, ali i najbolje integrisanih zajednica“, rekao je Fazlagić.

Mirza Čohadžić istakao je značaj ove teme za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjaka, s tim da ne dobija pažnju koju zaslužuje.

“Glavni razlog organizovanja ovog panela je da se preko našeg udruženja promoviše ova priča, jer se nažalost naše stanovništvo u Turskoj službeno ni ne vodi kao dijaspora.“

Naglasio je da nam nisu poznate statistike niti brojke kad je u pitanju bošnjačko stanovništvo, te da pretpostavke variraju u krajnostima od jednog do šest miliona ljudi, što je značajna varijacija.

“Od izuzetne je važnosti tematizirati Bošnjake u Turskoj, ne samo između sebe, ne samo putem rodbinskih, duhovnih i historijskih veza sa Republikom Turskom, već to moramo izdići na jedan viši nivo što podrazumijeva više istraživanja, više spajanja na institucionalnom nivou na osnovu kojih ćemo moći bolje da uvežemo naše sunarodnjake u Bosni i Hercegovini i Turskoj“, istakao je Čohadžić.

Muhamed Sporišević, govorio je o rezultatima svog istraživanja sprovedenog na selu Turan blizu Burse, kojeg su 25. marta 1885. godine osnovali i većinu današnjeg stanovništva čine Bošnjaci doseljeni iz Krajine koji su emigrirali tokom uspostave austrougarske vlasti 1878. godine.

“Kada govorimo o Bošnjacima u Turskoj, moramo gledati dva aspekta: prvi, većina migranata se naseljavala na selo, osim onih koji su u Bosni također živjeli u gradovima. Integracija i asimilacija su se odvili na dva različita načina – u gradovima su tekli brže nego na selu; drugi, velike prekretnice, kao što je uspostava Republike Turske i vojni udar šezdesetih, nakon kojeg su novim zakonom uvedene osnovne škole u svako selo, radi učenja turskog jezika, koji je bio tada znatno manje zastupljen. Ovaj razvoj dešavanja doveo je do migracija iz sela u grad i glavni je razlog zašto bosanski danas uglavnom čuvaju stariji ljudi“, rekao je Sporišević.

Sporišević je, naglašavajući da “stanje jeste kritično, ali da još nije kasno“, zbog čega je osnovao kurs bosanskog jezika u Bursi kroz koji je, za samo dvije godine, prošlo oko pet stotina polaznika.

Dino Softić, bivši student međunarodnih odnosa u Ankari i sadašnji predsjednik TUMED-a (Udruženje bh. alumnija u Turskoj), govorio je o vlastitoj perspektivi života u Turskoj, kao i mogućnosti koje su mu pružene u tom smislu.

“Najviše me fasciniralo prihvaćanje. Riječi Bosna i Bošnjak imaju veliku težinu. Bošnjaci iz Bosne i Sandžaka visoko kotiraju u Turskoj. Otvorena su nam mnoga vrata, ali to nije dovoljno iskorišteno. Moramo uspostaviti bolje odnose i razvijeniju međusobnu saradnju. Mi mladi možemo biti spona koja je potrebna za korak dalje“, rekao je Softić.

Adis Bećiragić, rođeni Sarajlija, u Tursku je došao 1993. godine, gdje živi posljednjih 28 godina života.

“Osjećao sam se od prvog dana kao u svojoj kući. Nikad me niko nije pogledao kao stranca. Vrlo lahko uđeš u tokove života u Turskoj, za razliku od drugih, koji počnu osjećajući se kao stranci“, rekao je Bećiragić.

Govoreći o povezanosti sporta u Turskoj, naročito košarke, sa Bošnjacima, Bećiragić je naveo mnoga zvučna imena turske košarke, kao što su Hidayet Turkoglu, Mirsad Turkcan, Mehmet Okur, Cedi Osman (Džedi) i drugi.

“Košarka u Turskoj zasnovana je na Bošnjacima, a usto su najpoznatiji turski košarkaški reprezentativci porijeklom Bošnjaci“, kazao je Bećiragić.

Previous Život u bosanskoj kući staroj preko 300 godina (Video)
Next Majka Mustafe Hajrulahovića: Za njega je Bosna bila sve, Bosna mu je bila mati

You might also like

NAŠI LJUDI

Oliver Frljić: “Multikulturalnost Bosne je odredila moj pogled na svijet”

Oliver Frljić je među najistaknutijim i najkontroverzniji pozorišni reditelj sa područja ex-Jugoslavije. Rođeni Travničanin je kao 16-godišnjak napustio Bosnu i Hercegovinu. Živi u Hrvatskoj. U Berlinu gostuje sa predstavom „Kletva“.

NAŠI LJUDI

Fascinantan životni put Amre Alić: Od bosanskog pakla do uspješne karijere u New York-u

Rođena je Banjalučanka. Preživjela je bosanski pakao. Školovala se u Bosni i Hercegovini, Češkoj i SAD-u. Voli umjetnost. To je sastavni dio njenog života. Zove se Amra Alić. Danas živi

KULTURA I UMJETNOST

Životna priča Izeta Buče: Iz Goražda ga UN izvukao ranjenog, sinoć se s ekipom filma “1917” okitio Oscarom

Bosanac Izet Bučo, koji je teško ranjen i evakuiran iz Goražda 1994. godine, sinoć je na 92. dodjeli Oscara s ekipom ratne drame “1917” reditelja Sama Mendesa nagrađen Oskarom za