Bosna je jedan lijep vrt, a grad Sarajevo je onaj dio vrta gdje uživanje postiže vrhunac

S T A R A B O S N A – OPIS SARAJEVA I BOSNE IZ PERA TURSKOG DUŽNOSNIKA I864. g. (Autor: Prof. Enver Imamović)

Turske vlasti su 1864. godine poslale u Bosnu Ahmeda Dževdet-pašu i dala mu neograničen mandat da sprovede reorganizaciju vojske po uzoru na evropski model jer je u njoj još uvijek funkcionirala feudalna vojska. Bosna se uporna tome opirala. To je pošlo za rukom tek Devždet-paši nakon puno napora. Pisma koje je slao u Carigrad sadrže osim vojnog sadržaja mnoge zanimljive podatke o mjestima, stanovništvu i običajima. Samo neka od njegovih zapažanja:

Kako se u Bosni trguje

Svuda se u svijetu trguje tako da se plati ono što se kupi, samo je u Bosni drugačije. Ako neko hoće nešto kupiti a ne može odmah platiti kaže: “ Zabilježi me pa ču ti donijeti“. Trgovac mu da robu a da ga ne pita kada će mu platiti. Kupac će to svakako učiniti bilo sutra, za dva-tri dana ili kad može, ali se ne može dogoditi da to ne učini. Kad dužnik donese novac trgovac pred njim podere papirić s dugom i stvar je gotova.Kad je u Sarajevo došao iz Carigrada visoki carski službenik i u razgovoru s jednim trgovcem koji je izdavao robu na taj način, čudeći se upita: “A šta ako neko zaniječe dug, šta ćeš onda?” Sarajlija se začudi pa će mu: „Gospodine, ovi ljudi od mene i drugih dižu robu tovarima i kažu da će donijeti, kako se onda može dogoditi da zaniječu!“ Na to će mu ovaj „ Dobro, a šta ako taj umre, zar se ne bojite da će vam propasti novac?“. Trgovac mu odgovori: „U tom slučaju obavijestimo njegove nasljednike o dugu. Oni pri diobi ostavštine prvo izmire dug a onda podijele šta im je ostalo“. Onaj iz Cargrada će na to: “A kod nas u Carigradu za nekoliko novčiča tjeraju se po sudovima, a kod vas se to radi na obraz!”

Kako se u Bosni ašikuje

U Bosni sam vidio svašta što nisam nigdje. Kad je u pitanju ašikovanje kod njih je ovakav običaj: Ako se momak obrati djevojci to znači da joj je mušterija. Uzvrati li mu li ijednom riječi, dužna mu je odgovoriti na sve što je pita. Kod njih se ašikuje na pošten način. Momak obično dođe na njena dvorišna vrata, a nekad ga pusti da uđe u avliju. Djevojka mu donese kahvu ili šerbe. Ako slučajno (ili namjerno) jedno drugo dirne, makar prstom, to se onda uzima kao vjenčanje i slijedi dogovor između njihovih roditelja kad će pred kadiju i svatovi. Kod njih se smatra velikim grijehom zavlačiti djevojku.

O ljepotama Sarajva

Pokrajina Bosna je jedan lijep vrt, a grad Sarajvo je onaj dio vrta gdje uživanje postiže vrhunac. Ako zaista postoji dženet (raj), to se za Sarajvo može reći. Taj grad je turski ponos jer su ga oni sagradili.Zrak je tako dobar da čovjek u njemu ne osjeća ama baš ništa neugodno. Ujutro, kada se probudiš tako si krepak da odmah ostavljaš postelju i hitaš. U svakom dahu osjećaš kako kisik godi ljudskom životu koji produljuje život. Sarajvo je najljepše u proljeće kad je sve u beharu i sliči na cvjetni vrt. Leži na visoku, a kroz grad teče rijeka u kojoj ima pastrve. Nema nijednog grada, pa ni sela, u kome se ova vrsta ribe nalazi usred naselja. Voda rijeke je čista i bistra, a ne onako mutna kao u drugim rijekama koje protječu kroz gradove. A tek rijeka Bosna i njena okolina! Ne da se perom opisati. Ni kist najboljeg umjetnika ne bi mogao naslikati krasote ovih krajeva. S obje strane rijeke vide se lijepa sela, uređene njive, krasne zelene livade, rodne bašće i voćnjaci. Okolo su visoka brda obrasla gustom šumom, a svojim vrhovima paraju oblake.

U svojim izvještajima turski dužnosnik navodi i to kako Bošnjaci čuvaju svoje običaje kao niko na svijetu i govore: „Ako hoćeš mira ne diraj nam običaje“. Zelenu boju toliko vole da im je i sama riječ „zeleno“ obljubljena. Da bi im ugodio i pridobio da prihvate novu organizaciju vojske naredio je da im uniforme budu zelene boje. Bošnjake je teško natjerati da učine korak naprijed, a kad ga učine, ne idu više nazad. Najviše sam se bojao Krajišnika kako će oni prihvatiti reorganizaciju vojske, tim više što im Hrvati preko granice govore: „Turska država je slaba, u nestašici je novca i neće vas moći plaćati“, na što im oni odgovaraju: “Krajišnici se ne bore za novac, već za svoju dužnost, vjeru i državu“.