Džemat na Breki: U džamiji se griju i spremaju ispite

Džemat na Breki: U džamiji se griju i spremaju ispite

U ovim hladnim danima prelijepa džamija Pačadži hadži Mustafe Nesuha u sarajevskom naselju Stara Breka otvorila je svoja vrata svima koji nemaju gdje da se ugriju.

Da dođu pod njeno okrilje i barem se na nekoliko sati sklone od hladnoće, što je primjer koji treba slijediti. Poziv je upućen kako muslimanima, tako i nemuslimanima, onima koji klanjaju i koji ne klanjaju, jer imam ove džamije Muhamed Velić, zna da je puno onih koji se smrzavaju. Nemaju od čega platiti grijanje u svojim domovima, a među njima su i studenti. Posjetili smo džamiju, pričali sa džematlijama i vratili se preplavljeni toplinom, vjerom u ljudsku dobrotu.

Veličina islama

-Bujrum, izvolite. Drago nam je da ste došli. Odmah da vam kažem, dosta nam dolaze studenti. Podstanari su i znate vrlo je teško skupiti novac, platiti knjige, hranu, pa štede na grijanju. Dođu ovdje, sjednu. Recimo, klanjaju sabah ili podne i onda ostanu poslije da malo uče za ispit, griju se. Na naša vrata kucaju i ljudi druge vjere, mole da im se pomogne. Nikada nisu odbijeni – priča nam Velija Katica, mutevelija džamije.

Tokom našeg razgovora približavalo se vrijeme podne namaza i džematlije su počele pristizati. Kada su čuli za povod našeg dolaska, ozareni su nam kazali da su ponosni na svoju džamiju, imama.

-Ovakav primjer trebaju slijediti svi drugi. To pokazuje veličinu naše vjere, islama. I mi smo studenti i znamo dosta naših vršnjaka koji se mrznu u sobama u kojima žive. I ovdje im je omogućeno da dođu, uče u miru. To je zaista velikodušno – ispričali su nam studenti Adnan Košpo i Mahir Turko.

Muhamed Velić, imam džamije, kaže kako uvijek ima dobrih ljudi koji žele podijeliti sa drugima ono što imaju.

Odmor u tišini

-Tako ima ljudi koji su dali donaciju za džamiju, da se plati grijanje, struja. Eto, oni su platili grijanje da se ne gasi, da vjernicima bude toplo. I onda smo došli na ideju, da otvorimo vrata džamije svima koji nemaju gdje da se ugriju. Ima dosta studenata koji su i podstanari, kubure sa grijanjem, valja to poplaćati. Ima ljudi koji nemaju grijanje, jer ga ne mogu platiti. Oni mogu doći ovdje – priča nam imam Velić.

Kazuje da studenti mogu učiti, spremati svoje ispite, čitati knjige.

-To je poziv i za one koji klanjaju i koji ne. I koji su muslimani i nemuslimani. Poslanik Muhamed a.s., je u svojoj džamiji u Medini primao i nemuslimane. Čak su oni tu obavljali i svoje molitve. To je možda malo poznata činjenica, ali je tako. Svi ljudi dobre volje su bujrum, dobrodošli – poručio je Velić.

Primjer iz Istanbula

-Vidjeli smo nedavno da je jedan imam u Turskoj u Istanbulu, otvorio vrata džamije i mačkama, a to su čiste životinje, da uđu, ugriju se. Kod nas je ovih dana prehladno. Moramo voditi računa o životinjama, a pogotovo o ljudima koji ne mogu sebi priuštiti grijanje. Naravno, džamija nije konačište, to ne možemo osigurati, jer izlazimo iz naših okvira. Ali, možemo pružiti utočište ljudima tokom dana, da se odmore. Oni već dolaze i dolazit će – govori nam Velić.

Izvor: Faktor.ba

Previous STAZAMA BOSANSKIH VITEZOVA: 22 GODINE OD POGIBIJE KOMANDANTA ODBRANE OLOVA SENAHIDA BOLIĆA BOLE
Next Bosna i Hercegovina ima najbolje hotele u Evropi!

You might also like

NAŠI DANI

Diže se Arnaudija, posljednja neobnovljena banjalučka džamija

Danas se postavlja kamen temeljac umanjene i ‘mlađe sestre’ grandiozne Ferhadije; obje su džamije uništene istog dana. Iako nisu bile na borbenim linijama, sve banjalučke džamije uništene su tokom posljednjeg rata u

NAŠI DANI

Javna rasprava: Sutorina nije izmišljena već zaboravljena priča

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine organizovala je javnu raspravu o pitanju statusa Sutorine povodom Prijedloga rezolucije o Sutorini, koji je predložio zastupnik Denis Bećirović, na kojoj

NAŠI DANI

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine prikuplja ratne dnevnike

Da li ste u ratu pisali dnevnik? Sjećate li se: zašto ste to činili? Sjećate li se svog osjećaja da radite nešto važno, da dokumentirate vlastiti doživljaj svijeta? Sjećate li