Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne – da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana

Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne – da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana

Stjepan Kotromanić (15. avgusta 1332)

 
-Utvrdi zakon ki je prvo bio među Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki človjek, koji je zakon bil:
Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu – da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca – roka da mu ne bude odgovoriti.

Ako Bošnjanin zapši da nije dužan – da mu nareče priseći samošestu, koje ljubo postavi banj rod.
Ako bude podoban od banova roda tko – da mu se porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje.
A toj da se zna – da ne može tehej pobjegnuti, a veće ne može pred nikoga mu nareći.

A kto Dubrovčanin ubije ali posječe u Bosni, ili Bošnjanin Dubrovčanina – taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.
Ako bude svada Bošnjanina z Dubrovčaninom u Dubrovnici – da sudi knez Dubrovački i sudije, a globa općini.

Ako Bošnjanin uhiti Dubrovčanina za konja, a on bude ukraden ili uhušen, a pravi Dubrovčanin: ‘Moj je konj vlašti!’, volja: ‘Ja sam ga kupio, ne znam od koga!’, volja povije od koga je kupljen, volja priseže samošest – čist duga da bude!

I ako Bošnjanin bude dužan, a pobjegne iz Bosne z dugom – da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana!

I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovački na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje pošlju da je knjiga prava – da je vjerovana, da plati Dubrovčaninu i bez prestavštine!

Ako li tat ili husar uzme Dubrovčaninu u banovu vladanju, tko se uvje – da plati Dubrovčaninu i bez prestavštine, a gospodinu banu vsaki šest volova na svoju glavu – i da se ne vrate!
Ako rat bude, česa bog uliši, među Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovčanom šest mjeseci, da si pođu u Dubrovnik slobodno – na to im je vjera gospodina bana Stjepana!

A Dubrovčane da živu Humskom zemljom u njih’ zakonu – u prvom.

A ovomuj pisanju svjedok:
župan Krkša i veliki vojevoda Vladisav Galešić i Vukosav Tepčić, Radosav Hlapenović, Stjepko Radosalić, Miloš Vukasić, Stjepan Družčić, Budisav Gojsalić, Vladisav Vukasić, Mioten Draživojević, Pribisav Milibratić.

A od Završja:
župan Ivahan Pribilović, Vlatko Dobrovojević, čeonik Hlap, Ivan Budisalić, Divoš Tihoradović, Gojsav Vojsilović, Branoš Čeprnjić, knez Pavao Hrvatinić, Stanac Vojsalić.

A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina bana Stjepana, gospodina svem zemljam’ bosancem’ i humscem’ i Donjem’ krajem’ gospodin.

Izvor: Stari bosanski tekstovi, Mak Dizdar

Naslovna ilustracija: Povelja Tvrtka II. iz 1421. – Državni arhiv u Dubrovniku

 

(MiruhBosne)

Previous 70 godina od donošenja prvog ustava Bosne i Hercegovine
Next Kozarac, jedno od najvećih povratničkih mjesta u Bosni i Hercegovini: Izgradili ga još ljepšeg iz inata

You might also like

HISTORIJA

Priča o Saračima: Ulica koja je uvijek bila na razglednicama grada Sarajeva

Ko god je krenuo prema Baščaršiji, teško da nije prošetao jednom od najprometnijih i najpoznatijih ulica u Starom Gradu Saračima. Ova ulica počinje tamo gdje Ferhadija završava, kod Slatkog Ćošeta,

HISTORIJA

Akademik SANU Mihailo Dinić: Izuzimajući Hum, pravoslavlja u Bosni u Tvrtkovo doba – NIJE BILO

Piše: Miroslav Ćosović U Lučici kod Požarevca, 23. aprila 1899. godine, rođen je budući istoričar i akademik Mihailo Dinić. Školovao se u rodnom mestu, Požarevcu i Beogradu, a onda je

HISTORIJA

Vitezovi srednjovjekovne bosanske države

VITEZOVI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE Srednji vijek je doba kraljeva, prinčeva, princeza, dvoraca, viteških turnira, trubadura, i života u kojem je svako zauzimao mjesto koje mu je pripadalo po rođenju i staleškoj