Aleksandar Sekulović: Mihailović je ratni zločinac

Aleksandar Sekulović: Mihailović je ratni zločinac

Postalo je već zamorno osvrtati se na uporne manipulacije i falsifikate neočetnika i monarhista, ali pošto su u gore pomenutom tekstu g. Mihailović i njegova organizacija Pokret za obnovu Kraljevine Srbije uputili, preko Danasa, oštro upozorenje medijima da paze kako pišu o Draži i vode računa o sudskim odlukama, neophodno je još jednom ukazati na materijalnu istinu i pravo stanje stvari.

Prije svega, radi preciznosti, nema nikakvih „sudskih odluka“ o Draži već samo jedna odluka, koja se zove rješenje a ne presuda kako joj tepa g. Mihailović, i to samo jednog suda, Višeg suda u Beogradu.

Stav g. Mihailovića da je „nedopustivo da mediji ne poštuju odluke suda“ mogao bi se shvatiti kao principijelno zalaganje za načelo pravne sigurnosti po kome nije dozvoljeno osporavanje konačnih sudskih odluka jer onda nema kraja sporenju i sukobima. Pa kako ste onda, gospodo neočetnici i monarhisti, doveli u pitanje odluku Vojnog suda u Beogradu iz 1946. godine i to poslije punih 60 godina? Da li to znači da odluke nekih sudova treba poštovati a nekih ne i kojih? Ako je to tako, a očigledno vi mislite da tako treba, onda prepustite svakome živom a naročito medijima da slobodno biraju sudove čije će odluke poštovati a čije neće.

Stvar je u tome što ste vi, gospodo, u ime afirmacije vaše ideologije, poništili presudu iz 1946. godine i time bukvalno ubili pojam pravne sigurnosti kao temeljni princip pravne države.

Vulgarna je laž da je presuda Draži iz 1946. godine zasnovana na „komunističkoj propagandi“. Ona je zasnovana isključivo na materijalnoj istini i nepobitnim činjenicama utvrđenim putem dokumenata, svjedoka i iskaza samoga Draže i drugih optuženih, i sve to javno, pred licem čitave međunarodne zajednice. Te činjenice do danas niko nije osporio.

Kada je riječ o činjenicama, treba reći da Draža nije osuđen po ličnoj odgovornosti, kako to perfidno imputiraju neočetnici, jer on, koliko se zna, nije lično nikoga ubio niti mučio. On je osuđen po komandnoj odgovornosti kao vođa zločinačkog četničkog pokreta koji je tokom Drugog svjetskog rata izvršio nečuvene pokolje civilnog stanovništva naročito nad Bošnjacima u Sandžaku, Hrvatima u Dalmaciji i nad Srbima u Vraniću, Drugovcu, Mačvi, Posavini i u svim drugim krajevima Srbije osim u Vojvodini.

To što je Draža na suđenju govorio da za te zločine nije znao i nije ih odobravao uopšte nema uticaja na primjenu principa komandne odgovornosti kako je taj princip definisan u Statutu Međunarodnog vojnog suda i kako je primjenjivan u Nirnbergu i drugim poslijeratnim suđenjima ratnim zločincima jer su svi oni govorili da o zločinima nisu pojma imali.

Apsolutno je legitimno Dražu Mihailovića nazivati ratnim zločincem ne samo zbog navedene komandne odgovornosti već i zato što rješenjem Višeg suda u Beogradu od 14. 5. 2015 ta kvalifikacija nije dovedena u pitanje. Naime, u obrazloženju tog rješenja doslovno se kaže: „… treba napomenuti da sud nije bio nadležan da se bavi utvrđivanjem činjenica i izvođenjem zaključaka da li je Dragoljub Mihailović ratni zločinac ili ne. To poslije ovoliko vremena i nije moguće učiniti u sudskom postupku.“ Prema tome, ne postoji nikakva sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno da Draža nije ratni zločinac.

Kad je riječ o cjelini odluke Višeg suda i o njenom meritumu, treba reći da ta odluka nije nikakav pravni akt već običan politički pamflet čiji su autori tadašnji četnički Pi aR (neki ovo čitaju kao predsjednik republike) vojvoda Toma Nikolić i njegov savjetnik Oliver Antić, koji je zbog izuzetne vještine u falsifikovanju nagrađen mjestom ambasadora u Portugalu, a sve uz saglasnost i današnjeg četničkog Pi aRa. U tom pamfletu najprije su pronađene neke tobožnje procjesne nepravilnosti na suđenju 1946 – da je publika u sali povremeno glasno reagovala, da nisu saslušani američki piloti, a sam Draža je rekao da se ne slaže da oni budu saslušani, i druge slične gluposti – a zatim je zaključeno da uslijed takvih „nepravilnosti“ nije mogla biti donijeta pravilna odluka i da suđenje nije bilo „fer“. O svemu tome detaljno sam pisao u mojoj knjizi „Rehabilitacija Draže Mihailovića – političko nasilje nad istinom i pravom“ (2016), koju do danas niko nije osporio.

Inače, „suđenje Draži“ je jedan kolokvijalni izraz jer je to bilo suđenje dvadeset i trojici ratnih zločinaca. A činjenica da je presuda iz 1946. godine poništena samo u dijelu koji se odnosi na Dražu dok je za sve ostale ostala na snazi predstavlja pravni apsurd kakav nije zabilježen u historiji prava. Dakle, isto suđenje bilo je fer za 22 optužena i ista presuda je pravilna za njih, a samo za Dražu suđenje nije bilo fer i presuda nije bila pravilna!

Na neočetničke mistifikacije o Draži kao prvom gerilcu u Evropi (u svim okupiranim zemljama u Evropi postojali su gerilci i pokreti otpora još 1939. i 1940) i o odlikovanjima koje je dobio od Trumana i De Gola zbog „iskrene borbe protiv fašizma“, a stvarni razlog je bio njegova iskrena borba protiv „komunizma“, ne vrijedi se osvrtati jer su njih osporili čak i neki neočetnički historičari.

Svojom intervencijom g. Mihailović i njegova organizacija POKS predstavili su se kao veliki legalisti i poštovaoci pravnog poretka. Ali, kako se ta pretenzija može pomiriti sa činjenicom da se ta organizacija zove Pokret obnove Kraljevine Srbije, koja se zalaže za rušenje postojećeg republikanskog društvenog uređenja, odnosno za rušenje ustavnog poretka Srbije. To je par exellance političko krivično djelo i čudi me da ta organizacija do sada nije zabranjena.

Na kraju, o Draži Mihailoviću kao ratnom zločincu rječito svjedoči i njegov mural pored murala drugog ratnog zločinca Ratka Mladića. Po mom mišljenju građanski aktivisti griješe što žele da uklone te murale. Treba ih ostaviti, oni su slika, prilika i ponos današnje Srbije i cio svet treba da ih vidi i da shvati sa kim ima posla.

Autor je potpredsjednik Saveza antifašista Srbije

Previous Cinestar prikazuju sve i svašta, ali odbija prikazivanje bosanskog filma - u Bosni!
Next Ministar odbrane Sifet Podžić prisustvovao promociji VIII klase oficira Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

You might also like

RIJEČ

Plivanje za Bogojavljenski krst, drevna tradicija stara 19 godina

Piše: Tomislav Marković Nematerijalno kulturno naslijeđe, takozvana živa tradicija, prenosi se s koljena na koljeno, čuva i njeguje u okviru određene zajednice. Tu spadaju usmene tradicije, narodne igre, stari zanati,

ŽIVOT

Jolie za CNN: Zašto je Hatidža bila posebna

  Poznata američka glumica i rediteljica Angelija Jolie objavila je autorski tekst na portalu CNN-a povodom smrti Hatidže Mehmedović, predsjednice udruženja “Majke Srebrenice”, prenosi N1. “Hatidžu Mehmedović upoznala sam prije

RIJEČ

Išerić: Poruka bošnjačkim političarima – ili uradite nešto da zaštitite državu ili pakujte kofere

Piše: Enver Išerić Milorad Dodik i njegovi politički pratioci kontinuirano prijete opstanku države Bosne iHercegovine. Rade to vrlo otvoreno, drsko, bezobrazno, ali istovremeno, mora se priznati, vrlo sistematično. A kako