Ali-beg Širi Hercegović: Pjesnik iz kuće Kosača na sultanovom dvoru

Kad je riječ o pjesnicima koji su svojim djelima ostavili značajan trag u osmanskoj historiji a koji su porijeklom iz Bosne, za nas je, svakako, najvažnije ime Ali-bega Širi Hercegovića, potomka vladarske kuće Kosača iz Hercegove zemlje. Osim činjenice da je Ali-beg svojim književnim djelovanjem, koje je odista vrijedno divljenja i pažnje, zavrijedio mjesto jednog od najznačajnijih bošnjačkih pjesnika, njegovu sudbinu zanimljivom čini i rodbinska veza s osmanskom dinastijom.

Njegov otac Ahmed-paša Hercegović, koji je još kao dječak od sedam godina stigao na sultanov dvor u godini osmanskog osvajanja Bosne, oženio je 1484. godine sultaniju Hundi-hatun, kćerku sultana Bajazida II, i time se vezao za vladarsku dinastiju. Zahvaljujući tome, ali i svojim sposobnostima i državničkom umijeću, Ali-beg je, kao i njegov otac, izgradio zavidnu karijeru osmanskog visokodostojnika i pjesnika.

Sin slavnog velikog vezira

O životu i liku Ali-bega Širi Hercegovića sačuvani su osnovni i vrlo skromni podaci u djelima Josepha von Hammera i Safvet-bega Bašagića, koji su se služili osmanskim biografijama pjesnika. Ali-beg je tokom odgajanja okruživan najvećom pažnjom i obrazovan je kod najboljih dvorskih učitelja, naročito zbog činjenice da je njegova majka bila sestra sultana Selima, a on jedan od najstarijih unuka sultana Bajazida II. Ahmed Čelebi je pisao o Ali-begu kao sinu slavnog velikog vezira Ahmed-paše Hercegovića, koji je vezirskom čašću odlikovan u vrijeme sultana Bajazida.

Dalje, bilježio je Čelebi o Ali-begu, da ga je krasilo nekoliko osobina zbog kojih je izrastao u velikog pjesnika – oštrouman, odgojen i obrazovan, te da je poslije smrti svoga oca uzet sa svojim bratom Mustajbegom, u poseban odjel (harem-i hass) kod sultana Selima I, gdje je pred najboljim osmanskim učiteljima usvajao znanja iz različitih nauka. S obzirom na to da su svi na osmanskom dvoru bili svjesni činjenice da je Ali-beg izdanak vladarske porodice, jer mu je majka bila sestra sultana Selima, posvećena mu je osobita pažnja na dvoru. Njegova naobrazba i dostojanstveno pjesništvo bili su vrijedni divljenja.

Veliki i cijenjeni pjesnik

O Ali-begu pisali su sa velikim poštovanjem i hvalom. Sehi za njega kaže da je bio mladić “odličnih vrlina i ljepote, kojemu nije bilo para”. Odrastao je slušajući priče o velikim osvajanjima svojih predaka i zemljaka: oca Ahmed-paše, glasovitog vojskovođe Jakub-paše Bošnjaka, Hadima Ali-paše Bošnjaka, Ferhat-bega, oca Gazi Husrev-begova i ostalih. Naročitu pažnju i naklonost dobijao je Ali-beg od svoga daidže, sultana Selima I, zahvaljujući kojoj je izrastao u velikog i cijenjenog pjesnika.

Ali-beg je najprije postavljen za carskog kapidžibašu i na tom položaju dočekao početak vladavine svoga daidžića, sultana Sulejmana Veličanstvenog. Nakon što se pokazao vrijednim i odgovornim dvorskim službenikom, Sulejmanovim ukazom Ali-beg je imenovan za sandžakbega u nekoliko pokrajina Carstva. Međutim, Ali-beg nije uspio izgraditi političku karijeru ni približno jednaku onoj koju je imao njegov otac, ali je neizbrisiv trag ostavio u osmanskom pjesništvu. Još dok je bio namjesnik u sandžacima, suočavao se sa zdravstvenim problemima, koji su ubrzali kraj njegove karijere.

Neki osmanski biografi, koji su bili upoznati s tadašnjim prilikama u osmanskoj državi, bilježe da je Ali-beg Širi (Lavlji) Hercegović samovoljno napustio sve društveno odgovorne pozicije i, vidno obolio i slab, povukao se u mir jednog od egipatskih sandžaka. Ali-beg je bio sve slabijeg zdravlja. U jednom od egipatskih sandžaka bio je okružen hećimima koji su pokušavali na sve načine ublažiti kostobolju što je iscrpljivala Ali-begovo tijelo. Pričalo se da je glavni razlog pojave te bolesti poremećaj u protoku osnovnih životnih supstanci – krvi, sluzi, žuči i crne žuči, i činilo se sve da se Ali-begovom stanju nađe lijeka. Međutim, njegovo zdravlje naglo se pogoršalo. Usprkos svim naporima da mu se život učini podnošljivijim, Ali-beg je pod sami kraj svog života, kako bilježe biografi, ostao paraliziran.

Podaci Dubrovačkog arhiva govore da je do 1545. godine živio u jednom selu Rūs u oblasti Galipolje. Nesnosna bolest bila ga toliko zamorila, da nije vlastitom voljom mogao hodati niti jesti. Ašik Čelebi bilježi, da je Ali-beg Širi često citirao slijedeći distihon:

Od mog tijela slabunjavog, šta uradi jada breme –
Pogledajte, u što me je pretvorilo pusto vrijeme!

Širi je iza sebe ostavio nekoliko iznimno vrijednih pjesničkih ostvarenja, a do danas je najpoznatija njegova dugačka poema “Povijest osvajanja Egipta”, djelo čiju kompoziciju tvore dvadeset i tri poglavlja sa 1.443 distiha (2.886 stihova). Ovo izuzetno značajno djelo čuva se u Istanbulu u Topkapi-saraju. Početne stihove “Povijesti osvajanja Egipta” Ali-beg je posvetio svome djedu, sultanu Bajazidu II, opisujući događaje iz vremena njegove vladavine, a zatim i vojne pohode protiv Šaha Ismaila, osvajanje Sirije, Palestine i Egipta.

Zahvaljujući prijevodu Safvet-bega Bašagića poznat nam je i jedan gazel koji potpisuje Ali-beg Širi, čiji stihovi svjedoče da je ovaj pjesnik obećavajućih vještina i umijeća mogao ponuditi daleko više da ga na tom putu nije uzela rana smrt.

Gazel koji potpisuje Ali-beg Širi, a prijevod je napravio Safvet-beg Bašagić.

Kao Medžnun savij gn’jezdo tičije na glavi,
Kada si ti mojih jada, srce, izraz pravi.
Ako želiš vidjet zamke ah i mami-zrno,
Pazi da te ne bi ko god s pravog puta svrn’o!
Tisuć’ duša i srdaca poljupca ne vr’jedi
A ti Širi još ne shvaćaš njene ispov’jedi.
Nek nam ljubav ne prodaje – saopćite to Medžnunu;
Ko prodati pamet može mudrom Eflatunu?
Da ja vidim onom suncu da l’ nebeski mjesec sliči
Na luku ću svoga aha na nebeski svod se dići.
Čuješ, srce, ne varaj se na prćiju niska svijeta!
Šta Karunu hazne hasne, kada mu je spomen kleta?

Piše: prof. Alen Zečević

(novovrijeme.ba/mb)