Alija Akšamija – revolucionar fotografije

Alija Akšamija je jedan od najvećih umjetnika ikad rođenih u Bosni i Hercegovini

Piše: Nihad Kreševljaković

Dan prije svog 98. rođendana napustio nas je jedan od najvećih fotografskih genija ne samo BiH i Balkana, već se usuđujem reći i Evrope i svijeta – Alija M. Akšamija. Njegov usud da bude rođen u zemlji gdje se rodio, da odrasta u teškim vremenima u pitoresknim, ali malim bosanskim gradovima poput Rogatice ili Višegrada jedini su razlog zbog kojeg danas ime Alije M. Akšamije ne upotpunjuje knjige historije svjetske fotografije.

Ipak, o onome ko je bio Alija M. Akšamija jasno govori telegram sućuti Asocijacije Neovisnih profesionalnih fotografa Evrope (AIPPE) gdje se kaže: “Izgubili smo jednog od najstarijih, velikih i maštovitih vizionara svjetlopisa prošlog stoljeća koji je definirao temelje minimalizma u portretnoj fotografiji”.

Njegov interes za fotografiju počeo se razvijati još dok je bio u trećem razredu osnovne škole kada je zapravo prvi put ugledao fotoaparat u rukama fotografa koji je iz Sarajeva došao kako bi napravio sliku učenika iz njegovog razreda. Prvi vlastiti aparat kupio je krajem tridesetih godina u Zagrebu, a zahvaljujući priručniku koji je uz njega dobio snimio je 1938. godine svoje prve snimke na „Sokolskom sletu“ u Sušaku/ Rijeci.

Otimao od zaborava trenutke, događaje i ljude

Nastojao je svojim radom ovjekovječiti slike ljudi i života oko njega. Svjestan značaja onog čime se bavi, otimao je od zaborava te trenutke, događaje i ljude. Djetinjstvo provedeno u Rogatici ostavilo je trajni trag, a teška iskustva koja su njegova obitelj i on preživjeli bili su mu dodatna inspiracija u toj borbi sa očuvanjem sjećanja na ljude, ali i vrijeme u kome su se u nekoliko navrata pred njegovim očima rušile cijele slike svijeta u kome je živio.

Nedvojbeno, bio je revolucionarni fotograf evropske fotografije koji je redefinirao portretnu fotografiju kao umjetnički oblik, a njegov rad doprinio je uvrštavanju bosansko-hercegovačke fotografije u svjetske tokove kreativne izražajnosti.

Alija Akšamija je jedan od najvećih umjetnika ikad rođenih u Bosni i Hercegovini. Cijeli svoj život i rad posvetio je zemlji u kojoj je rođen, u kojoj je živio i odakle se zaputio na drugi svijet. Zahvaljujući fotografijama Alije Akšamije sačuvano je ne samo najvrednije fotografsko-umjetničko nasljeđe, već sâm život. Autentičnost i snaga njegovih fotografija apsolutno zaslužuju zaseban muzej kao svjedočanstvo o historiji fotografije u BiH, u kojima fotograf, nadahnut ljubavlju prema Univerzumu i zemlji u kojoj je rođen bilježi na prvi pogled beznačajne trenutke, poklanjajući im trajnu vrijednost.

Iako se ne može reći da je ova država ikad iskazala poštovanje koje je genij poput Akšamije zaslužio, u posljednjem intervjuu za novine (a koji sam imao čast raditi) Alija Akšamija je rekao: „Ako su ovaj moj rad i nagrade doprinos bosanskoj umjetnosti i kulturi makar jedan atom – to mi je najveća nagrada“.

Zbog takvog odnosa prema zemlji koju je očigledno neizmjerno volio, Alija M. Akšamija se u svojim sedamdesetim godinama pridružio Armiji BiH te je kao fotograf kreirao dokumentaciju 15. motorizovane brigade.

Odsustvo straha od smrti

Za kraj, ne mogu a da ne podijelim osobno sjećanje na susret sa ovim istinskim velikanom. Osim što jeste bio genij, Alija Akšamija bio je i jedan gorostasno divan i dobar čovjek čije je lice do kraja života krasio osmijeh. Bio je skroman i duhovit. Bio je jak čovjek i pun duha.

Dok smo se pripremali za intervju, Alija je Veliji Hasanbegoviću, njegovom sestriću i također vrsnom fotografu sa smiješkom na licu rekao: „Vrijeme je ići, a poziva još nema“, te dodao: „Mislim da će mi ovo biti posljednje snimanje“. Nakon što smo Velija i ja uglas povikali „Ma neće“, on je ponovo sa smiješkom ponovio: „Ako Bog da, hoće“. 

To odsustvo straha od smrti bilo je pokazatelj njegove vjere i nade da je ispred njega ljepši svijet. Kada sam čuo da se Alija napokon zaputio ka tom svijetu, sve je kristalno jasno. Stigao je poziv, a nama svima Alija M. Akšamija ostavio je svoje djelo, kao ostavštinu i zadužbinu, vrijednu poput mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu koji je bio česta tema njegovih djela.

Izvor: Al Jazeera

Naslovna fotografija: Alija M. Akšamija u automobilu ‘Bugatti’ – Rogatica, 1939.