– Dokazi koje je prikupio Amnesty International pokazuju kako je, više od mjesec dana od uvođenja militariziranog sistema distribucije pomoći, Izrael nastavio koristiti izgladnjivanje civila kao ratno oružje protiv Palestinaca u okupiranom Pojasu Gaze i namjerno nametati životne uslove sračunate na njihovo fizičko uništenje kao dio svog kontinuiranog genocida.
Srceparajuća svjedočanstva prikupljena od medicinskog osoblja, roditelja djece hospitalizirane zbog pothranjenosti i raseljenih Palestinaca koji se bore za preživljavanje slikaju užasavajuću sliku akutnog nivoa gladi i očaja u Gazi. Njihovi iskazi pružaju daljnje dokaze o katastrofalnoj patnji uzrokovanoj stalnim izraelskim ograničenjima pomoći koja spašava živote i njegovom smrtonosnom militariziranom shemom pomoći, u kombinaciji s masovnim prisilnim raseljavanjem, nemilosrdnim bombardiranjem i uništavanjem infrastrukture koja održava živote.
„Dok su oči svijeta bile uprte u nedavna neprijateljstva između Izraela i Irana, izraelski genocid se nesmanjenom snagom nastavlja u Gazi, uključujući i nametanje životnih uslova koji su stvorili smrtonosnu mješavinu gladi i bolesti, gurajući stanovništvo do tačke pucanja“, rekla je Agnès Callamard, generalna sekretarka Amnesty Internationala.
U mjesecu nakon što je Izrael nametnuo militarizirani program “pomoći” kojim upravlja Humanitarna fondacija za Gazu (GHF), stotine Palestinaca su ubijene, a hiljade povrijeđene, bilo u blizini militariziranih mjesta za distribuciju ili na putu do konvoja humanitarne pomoći.
Ovaj razorni svakodnevni gubitak života dok očajni Palestinci pokušavaju prikupiti pomoć posljedica je njihovog namjernog ciljanja od strane izraelskih snaga i predvidljive posljedice neodgovornih i smrtonosnih metoda distribucije.
Agnès Callamard, generalna sekretarka Amnesty Internationala.
„Ovaj razorni svakodnevni gubitak života dok očajni Palestinci pokušavaju prikupiti pomoć posljedica je njihovog namjernog ciljanja od strane izraelskih snaga i predvidljive posljedice neodgovornih i smrtonosnih metoda distribucije“, rekla je Agnès Callamard.
Nastavkom sprečavanja UN-a i drugih ključnih humanitarnih organizacija da distribuiraju određene osnovne potrepštine, poput paketa hrane, goriva i skloništa, unutar Gaze, te održavanjem smrtonosne, dehumanizirajuće i neefikasne militarizirane sheme “pomoći”, izraelske vlasti su traženje pomoći pretvorile u zamku za očajne, izgladnjele Palestince. Također su namjerno podsticale haos i pogoršavale patnju umjesto da je ublaže. Isporučena pomoć je također daleko ispod humanitarnih potreba stanovništva koje je posljednjih 20 mjeseci gotovo svakodnevno bombardirano.
Izrael je nastavio ograničavati ulazak pomoći i nametati svoju gušljivu okrutnu blokadu, pa čak i potpunu opsadu koja traje gotovo osamdeset dana.
Agnès Callamard.
„Kao okupaciona sila, Izrael ima zakonsku obavezu da osigura Palestincima u Gazi pristup hrani, lijekovima i drugim potrepštinama neophodnim za njihov opstanak. Umjesto toga, drsko je prkosio obavezujućim naredbama koje je izdao Međunarodni sud pravde u januaru, martu i maju 2024. godine, kako bi se omogućio nesmetan protok pomoći Gazi. Izrael je nastavio ograničavati dotok pomoći i nametnuti svoju gušljivu okrutnu blokadu, pa čak i potpunu opsadu koja je trajala skoro osamdeset dana“, rekla je Agnès Callamard.
Ovo mora odmah prestati. Izrael mora ukinuti sva ograničenja i odmah omogućiti nesmetan, siguran i dostojanstven pristup humanitarnoj pomoći širom Gaze.
Amnesty International je intervjuisao 17 interno raseljenih osoba (10 žena i sedam muškaraca), kao i roditelje četvero djece hospitalizirane zbog teške pothranjenosti, te četiri zdravstvena radnika, u tri bolnice u gradu Gazi i Khan Younisu u maju i junu 2025. godine.
Razoran uticaj na djecu
Čak i prije nametanja potpune opsade 2. marta 2025. godine, koja je neznatno, ali nedovoljno, ublažena nekih 78 dana kasnije, izraelsko namjerno nametanje životnih uslova sračunatih na uništenje Palestinaca imalo je posebno razoran utjecaj na malu djecu, trudnice i dojilje.
Od oktobra 2023. godine najmanje 66 djece je umrlo kao direktna posljedica stanja povezanih s pothranjenošću. Ova brojka ne uključuje mnogo više djece koja su umrla kao posljedica bolesti koje se mogu spriječiti, a koje je pogoršala pothranjenost.
Među žrtvama je i četveromjesečna beba Jinan Iskafi, koja je tragično preminula 3. maja 2025. godine zbog teške pothranjenosti. Prema njenom medicinskom izvještaju, koji je pregledao Amnesty International, Jinan je primljena u pedijatrijsku bolnicu Rantissi zbog teške dehidracije i ponavljajućih infekcija. Dijagnosticiran joj je marazam, težak oblik proteinsko-energetske pothranjenosti, hronični proljev i sumnja na imunodeficijenciju. Pedijatar koji ju je liječio rekao je Amnesty Internationalu da joj je potrebna specifična formula bez laktoze, koja nije bila dostupna zbog blokade.
Desetkovani zdravstveni sektor Gaze, već preopterećen brojem povreda, bori se s prilivom dojenčadi i djece hospitaliziranih zbog pothranjenosti. Prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), zaključno s 15. junom 2025. godine, od početka godine ukupno 18.741 djece hospitalizirano je zbog akutne pothranjenosti.
Međutim, velika većina djece koja pate od pothranjenosti ne može doći do bolnice zbog problema s pristupom koje predstavljaju naredbe o raseljavanju, teško bombardiranje i tekuće vojne operacije.
Brojke jedva da dočaravaju patnju u Gazi
Iskazi zdravstvenih radnika i raseljenih osoba slikaju još potresniju sliku.
Susan Maarouf, stručnjakinja za ishranu na odjelu za ishranu u bolnici Patient Friend Benevolent Society u gradu Gazi, koju podržava organizacija MedGlobal, rekla je da je bolnica u junu 2024. otvorila namjenski odjel za djecu od šest mjeseci do pet godina za liječenje slučajeva teške pothranjenosti.
„Tada su grad Gaza i pokrajina Sjeverna Gaza bili pogođeni pothranjenošću [kao rezultat stroge blokade]. Ali ove godine se za nas situacija ponovo drastično pogoršala u aprilu. Od tada, od otprilike 200-250 djece svakodnevno smo pregledani na pothranjenost. Gotovo 15% je pokazivalo znakove povezane s teškom ili umjerenom pothranjenošću“, rekla je.
U najgorim slučajevima, vidljivi znaci uključuju blijedu kožu, opadanje kose i noktiju i alarmantan gubitak težine. Izrazila je duboku nemoć u pružanju savjeta o ishrani usred ozbiljne nestašice hrane, gdje su voće, povrće i jaja dostupni samo po pretjeranim cijenama, ako uopće jesu: „U idealnom svijetu, preporučila bih roditeljima da djetetu obezbijede hranjivu hranu bogatu proteinima. Savjetovala bih im da održavaju higijensko okruženje za svoju djecu; naglasila bih važnost čiste vode… U našoj situaciji… bilo koja preporuka koju date… ponekad se osjećate kao da ovim roditeljima trljate so na rane.“
Dr. Maarouf je opisao nemilosrdni ciklus pothranjenosti, navodeći da su u nekim slučajevima djeca ponovo hospitalizirana nakon otpusta:
„Liječili smo jednu djevojčicu, šest godina, od nutritivnog edema. Imala je ozbiljan nedostatak proteina kada je došla početkom maja; uz tretman koji smo joj pružili, pokazala je znakove poboljšanja, uključujući dobijanje na težini, živost… nažalost, nedavno je ponovo primljena jer joj se stanje pogoršalo. Kao i većina porodica u Gazi, njena porodica je raseljena; žive u šatoru; moraju se oslanjati na leću ili rižu koju dobijaju iz javne kuhinje. To je ciklus. Bez pomoći koja dolazi, osjećate se kao da ste u bolnici i samo krpite ranu, ali na kraju će ona ponovo pući.“
Doktori su također upozorili da su životi novorođenčadi ugroženi zbog akutne nestašice adaptiranog mlijeka za bebe, posebno za djecu s intolerancijom na laktozu ili drugim alergijama.
Jedan doktor je rekao: „U Gazi postoji kriza s mlijekom. Također, primjećujemo da nove majke, zbog toga što se same ne hrane pravilno ili zbog panike, traume i anksioznosti, ne mogu dojiti. Dakle, osigurati adaptirano mlijeko za bebe je teško. Ali ako vaše dijete ima alergije, gotovo je nemoguće pronaći posebnu formulu u bilo kojoj bolnici u Gazi za dojenčad, a neuspjeh u osiguravanju posebne formule za bebe može biti smrtna presuda.“
U bolnici Nasser u Khan Younisu na jugu Pojasa Gaze, dr. Wafaa Abu Nimer potvrdila je tešku situaciju, izvijestivši da je do 30. juna 2025. godine, samo u njenoj ustanovi, devetero djece još uvijek bilo na liječenju od komplikacija povezanih s pothranjenošću. Scene kojima su svjedočili u protekla dva mjeseca opisala je kao “zaista neviđene” s teškim slučajevima nutritivnog edema ili marazma, propadanja mišića. Također je rekla da neki dodatno pate od povreda usljed eksplozija od kojih se nisu oporavili.
Dr. Abu Nimer je rekao da od početka novog izraelskog programa distribucije pomoći nema znakova poboljšanja situacije, sa stotinama djece koja se svakodnevno pregledavaju na pothranjenost u pedijatrijskoj hitnoj pomoći. Naredbe o masovnom raseljavanju izdate guvernoratu Khan Younis u maju učinile su bolnicu Nasser nedostupnom hiljadama raseljenih porodica.
Dr. Abu Nimer je opisao Amnestyju kako se utjecaj na djecu proteže dalje od fizičkog. „Jedna djevojčica kojoj je kosa gotovo potpuno opala kao posljedica nutritivnog edema, stalno me pitala ‘doktore, hoće li mi kosa ponovo narasti? Jesam li [još uvijek] lijepa?’, rekao je Abu Nimer. „Čak i ako se ova djeca potpuno oporave, ožiljci će uvijek ostati s njima. Medicinski znamo da pothranjenost među dojenčadi i malom djecom može imati dugoročne kognitivne i razvojne posljedice, ali ne mislim da se dovoljno pažnje posvećuje mentalnom zdravlju i psihološkom utjecaju [gladovanja i rata] na djecu i roditelje.“
Također je prenijela iscrpljenost koju osjeća medicinsko osoblje: „Mi kao doktori smo također iscrpljeni, i sami smo pothranjeni, većina nas je također raseljena i živi u šatorima, ali ipak dajemo sve od sebe da pružimo medicinsku njegu, osiguramo hranjive tvari i što više podrške. Pokušavamo spasiti živote, pokušavamo ublažiti patnju, ali vrlo malo možemo učiniti nakon otpusta.“
Pomoć kao oružje
Dok izraelske vlasti nastavljaju s nezakonitom blokadom ulaska pomoći i komercijalnih zaliha u okupirani Pojas Gaze, stotine kamiona s pomoći ostaju zaglavljene izvan Gaze, čekajući izraelsku dozvolu za ulazak.
OCHA je izvijestila da je zaključno sa 16. junom 2025. godine 852 kamiona za UN i međunarodne humanitarne organizacije, od kojih većina prevozi zalihe hrane, ostalo zaglavljeno u Al-Arishu u Egiptu, te još nisu dobili dozvolu od izraelskih vlasti za ulazak u Gazu. Štaviše, djelimično ublažavanje potpune opsade 19. maja nije uključivalo ublažavanje ograničenja na određene kritične zalihe, poput goriva i plina za kuhanje, koji nisu dozvoljeni u Gazi od 2. marta. Bez goriva, električna energija se ne može proizvoditi kako bi se, na primjer, omogućilo funkcionisanje medicinskih uređaja koji spašavaju živote.
Samo mali dio izuzetno ograničene pomoći koju Izrael dozvoljava u Gazu stiže do onih kojima je potrebna. Ona se ili distribuira putem nehumane i smrtonosne militarizirane sheme koju vodi GHF, ili je isporučuju očajni izgladnjeli civili, a u nekim slučajevima i organizirane bande. Ovu sumornu stvarnost pogoršava namjerno uništavanje ili uskraćivanje pristupa infrastrukturi koja održava život, uključujući neka od najplodnijih poljoprivrednih zemljišta i izvora proizvodnje hrane u Gazi, poput staklenika i farmi peradi.
Svjetski program za hranu i lokalne organizacije su prvi put dobile dozvolu za distribuciju brašna u gradu Gazi 26. juna 2025. godine. Relativno glatka distribucija koja se odvijala, uz hiljade ljudi koji su čekali svoj red i bez prijavljenih povreda, predstavlja osuđujuću optužnicu za izraelsku militariziranu shemu GHF-a. Svi prikupljeni dokazi, uključujući svjedočenja koja Amnesty International prima od žrtava i svjedoka, sugeriraju da je GHF osmišljen kako bi ublažio međunarodnu zabrinutost, a istovremeno predstavlja još jedno sredstvo izraelskog genocida.
„Međunarodna zajednica ne samo da nije uspjela zaustaviti ovaj genocid, već je i omogućila Izraelu da stalno iznova izmišlja nove načine uništavanja palestinskih života u Gazi i gazi njihovo ljudsko dostojanstvo“, rekla je Agnès Callamard.
„Države moraju prestati sa svojom inercijom i ispuniti svoje zakonske obaveze. Moraju izvršiti sav potreban pritisak kako bi osigurale da Izrael odmah i bezuvjetno ukine svoju užasnu blokadu i okonča genocid u Gazi. Moraju okončati svaki oblik doprinosa nezakonitom ponašanju Izraela ili riskirati saučesništvo u zločinima. To zahtijeva hitnu obustavu sve vojne podrške Izraelu, zabranu trgovine i investicija koje doprinose genocidu Izraela ili drugim teškim kršenjima međunarodnog prava.“
„Države bi također trebale usvojiti ciljane sankcije, putem međunarodnih i regionalnih mehanizama, protiv izraelskih zvaničnika koji su najviše umiješani u međunarodne zločine i sarađivati s Međunarodnim krivičnim sudom, uključujući i provedbu njegovih naloga za hapšenje.“
Pozadina
Prema podacima dobijenim od palestinskog Ministarstva zdravstva, stopa smrtnosti djece mlađe od pet godina u Gazi za 2024. godinu zabilježena je na 32,7 smrtnih slučajeva na 1.000 živorođene djece, što predstavlja nagli porast u poređenju sa stopom od 13,6 prijavljenom 2022. godine. Smrtnost majki se također više nego udvostručila sa procijenjenih 19 smrtnih slučajeva na 100.000 živorođene djece u 2022. godini na 43 smrtna slučaja na 100.000 živorođene djece u 2024. godini. – navodi se u Izvještaju ove globalne organizacije fokusirane na ljudska prava.
(MiruhBosne)
Izvjestilac UN-a: Tehnološke firme i korporacije profitiraju od izraelske ‘ekonomije genocida’
