Stalna postavka Muzeja islamske kulture i umjetnosti Sarajevo od 5. septembra bit će otvorena za posjetioce. Prije nego što vrata Muzeja budu otvorena javnosti, kustosica Selma Pandžić vodi nas kroz jedan njen dio – do eksponata koji na prvi pogled govori o umjetnosti i zanatu, a zapravo otkriva mnogo širu priču o životu u Bosni i Hercegovini, piše Preporod.info.
Pred njom je Banjalučka sedžada. Velika, raskošno ukrašena i izrađena od pažljivo složenih komada čohe, ovaj predmet privlači pažnju izgledom, ali njegova priča počinje upravo tamo gdje prestaje uobičajena predstava o sedžadi.
– Znate li da banjalučke sedžade nisu bile obične sedžade? Velikog su formata i nije sigurno da se na njima često obavljao namaz. Najčešće su krasile zidove kao znak prestiža, a koristile su se samo u posebnim prilikama. Banjalučka sedžada bila je više ukrasni nego upotrebni predmet – objašnjava Pandžić.
Prvi put se spominje 1690. godine, a izrađivala se sve do polovine 19. stoljeća. Ime je dobila po Banjaluci, tada značajnom trgovačkom centru u Osmanskom carstvu, gdje je prodavana i po kojoj je ostala poznata. Posebna je i tehnika njene izrade. Mali komadići čohe slagani su u cvjetne bukete, dok se u središtu najčešće nalazila vaza iz koje izrasta cvijeće.
Najraskošnije primjerke ukrašavao je zlatovez. Kroz desetljeća mijenjao se i njen izgled – od osmanskog baroka u 18. stoljeću do slobodnijih formi i življih boja u 19. stoljeću. Zbog toga Banjalučka sedžada danas nije samo vrijedan predmet tekstilnog stvaralaštva. Ona svjedoči o umjetničkom senzibilitetu jednog vremena, razvijenom zanatu, trgovačkim vezama i načinu na koji se ljepota unosila u svakodnevni život.
A upravo je takav pristup jedna od važnih odlika nove muzejske postavke. Predmeti nisu izdvojeni iz vremena kojem pripadaju, nego su predstavljeni kroz priče, značenja i ljudska iskustva koja ih prate.
Banjalučka sedžada dio je izložbe „Ljepota u vjeri i vjera Ljepote“, postavljene u Gazi Husrev-begovom hanikahu. U drugom historijskom prostoru, Kuršumlija medresi, izložba „Život, prostor i trajanje“ donosi druge slojeve islamske kulture i života, dok je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci priča usmjerena na knjigu, pismenost, obrazovanje i kontinuitet znanja.
Tako jedan muzejski predmet postaje tek početak šire priče. Priče o ljudima koji su živjeli vjeru, njegovali zanate, čuvali knjige, oblikovali svoj prostor i iza sebe ostavili tragove koji danas ponovo dolaze pred javnost.
– Ovaj rijedak predmet svjedoči o bogatoj tradiciji tekstilnog stvaralaštva i umjetničkom identitetu Banjaluke u osmanskom vremenu. Danas ga možete pogledati u stalnoj postavci Muzeja islamske kulture i umjetnosti Sarajevo, gdje se čuva kao dragocjeni svjedok naše baštine – navodi Pandžić.
Muzej islamske kulture i umjetnosti Sarajevo otvara vrata posjetiocima 5. septembra 2026. godine. Povodom otvorenja, 5. i 6. septembra, u subotu i nedjelju, ulaz u Muzej bit će besplatan.
