Menadžer Plymoutha Miron Muslić postigao je ono što su mnogi u fudbalu mislili da je nemoguće – vodeći svoju ekipu na dnu prvenstva Plymouth Argylea pored lidera Premijer lige Liverpoola u FA kupu.
Penal Ryana Hardieja bio je dovoljan da osigura čuveni poraz u četvrtoj rundi na Home Parku u nedjelju.
“Ovo je čaroban dan za nas. Rekao sam momcima da uživaju i sada smo dio historije Argylea”, rekao je Muslić.
“Ovo je veliki dan za sve nas, nekako osjećam da zaslužujemo ovaj dan.
“Ostao sam bez teksta. Obično mi kažu da sam elokventan. To je trenutak ponosa. Ovo je veliki dan.”
U poređenju sa pričom o Muslićevom početku života, pobjeda nad šestostrukim evropskim prvakom Liverpoolom možda se osjećala relativno lako.
Godine 1992., kao devetogodišnjak, Muslić – koji je prošlog mjeseca preuzeo dužnost glavnog trenera Argylea od legendarnog engleskog napadača Waynea Rooneya – bio je prisiljen napustiti svoj rodni grad Bihać u Bosni.
Izašli su na vrijeme. U junu 1992. godine, samo mjesec ili dva nakon što je porodica Muslić napustila Bihać, on je pao pod trogodišnju opsadu od strane srpskih snaga.
“Morali smo napustiti Bosnu i Bihać, naš rodni grad, bukvalno preko noći, zgrabivši stvari koje možete zgrabiti rukama”, snažno objašnjava za BBC Sport.
“Tamo je počelo naše putovanje, ili naš novi život.”
Muslić, njegova sestra i roditelji pobjegli su 400 milja (650 km) u Innsbruck u Austriji bez pojma šta će pronaći i bez znanja jezika, s lokalnim njemačkim akcentom – posebno teško razumljivim.
“Borili smo se cijeli život, a ovaj dio borbe je dio mog puta, i zato sam uvijek vrlo optimističan i veoma pozitivan,” kaže Muslić, koji je ove sezone vodio Serkl Briž u Ligu Konferencije UEFA.
“Bio sam u izazovnijim situacijama u životu nego što sam bio glavni trener i suočavao se s mogućim remijem ili porazom za vikend.
„I to je takođe poruka koju želim dosljedno da prenesem igračima, da je život borba sa lijepim iznenađenjima i da uvijek postoji nešto za šta se vrijedi boriti.
“Ništa nije bilo lahko ni meni, ni mojoj porodici ni mojoj sestri. Postali smo izbjeglice, i nije to lijepo, ali nikad nisam imao osjećaj da sam nešto propustio u životu.
„Moji roditelji su se jako trudili da nam obezbijede stvari koje su nam bile potrebne – moj otac je radio više od 30 godina kao konobar, moja majka je bila čistačica i veoma su se trudili da nam pruže dobar život.
„Sve stvari koje su se desile u posljednjih 30 godina pomogle su mi da postanem ono što jesam danas i da postignem neke stvari koje su možda bile nemoguće.
“Ali ništa nije nemoguće ako zaista vjerujete, ako se posvetite, ako se uvjerite i ako idete stvarno, stvarno u potpunosti.”
To je vjerovanje i predanost koju je Argyle pokazao dok su uznemirili ekipu Liverpoola koja je završila na vrhu grupne faze Lige prvaka i ima zdravih šest bodova prednosti na vrhu Premijer lige pod Arne Slotom.
Suprotno tome, Muslić je naslijedio Argyleovu stranu koja se kretala prema Prvoj ligi.
-On pripisuje zasluge da mu je sport pomogao da se prilagodi novoj domovini, što mu je omogućilo da “ima privilegiju da ne samo Bosnu, već i Austriju naziva svojim domom”.
„Zato je fudbal toliko važan, jer je univerzalan“, kaže on.
„Jer kada ste na fudbalskom terenu ili negdje na ulici, ne radi se o vašem imenu, prezimenu, čak ni o statusu izbjeglice ili ne, već samo o igri.
„Tamo gdje vjera, nacionalnost, da li je moja majka čistačica ili advokat nema utjecaja.
“Zato volimo ovu prelijepu igru, i zato je uvijek zovem ‘igra koju volimo’, i to je magija fudbala.”
Muslićeva strast je očigledna svakom ko ga sretne.
On je čovjek koji ima čelični pogled u očima, ali toplu i gostoljubivu prirodu i sposoban je zauzeti sobu – samo pitajte svakoga ko je pogledao video njegovog prvog govora Argyleovim igračima.
Sve se svodi na njegovu pozadinu. „To je definicija onoga ko sam ja danas kao trener, ali najvažnije je ko sam danas kao ljudsko biće“, kaže on o svom ranom životu.
Nakon što je izveo nezaboravan kup šok u Devonu, Muslić pokazuje da možete to učiniti bez obzira na prepreke na vašem putu.
“Ako pogledam u svlačionicu Argylea, oni su samo momci iz cijelog svijeta, i to funkcionira,” kaže on. “Zato zamislite svijet kao svlačionicu; to bi bilo dobro mjesto.”
-Bosanski reprezentativac Nikola Katić, s izbijenim zubom, proglašen je igračem današnje utakmice.
