Ne znam što mu je ovo trebalo. Zašto je pravio skup koji poslije 15.03. ništa drugo nije mogao da pokaže osim njegove nemoći. I rezultat njegovoj uticaja i (ne)moći je vlada Mura Đacuta, što bi rekla Brnoba, i ministri koje je lasom lovio da ih zatvori u Nemanjinu 11, piše Ratko Femić.
Da, Aleksandar Vučić je trodnevnim mitingom „Ne damo Srbiju“ – na koji su dovedeni ljudi koji su to morali jer im od toga zavisi radno mjesto, kojima je to plaćeno, koji imaju ozbiljnu korist od toga i oni koji ga stvarno vole – pokazao da je odsvirao.
I to na koljenima.
-Tako je izgledao skup „srbendi“ koje je usred uskršnjeg posta umjesto tamjana kadio ćumur sa roštilja duž Bulevara Kralja Aleksandra.
Baš mi je bilo puno srce kada sam video u kom broju su se okupili.
Nagurali ih u dio Bulevara kralja Aleksandra, a bočne ulice prazne. Uporedite ovu sliku sa fotografijama studentskog protesta od 15.03. na kojima se vidi Slavija i sve ulice koje gravitiraju njoj i biće vam više nego jasno.
Kako stranka koja navodno ima 700.000 članova ne može da skupi 50.000 ljudi bez da ih plati, ucijeni i podmiti besplatnim pljeskavicama.
Naravno to nije smetalo glavi ovog antinarodnog režima da kaže da je bilo više ćacija za vikend nego studenata i pobunjenih građana 15.03. Isto kao kad je za snimak na kome se jasno vidi da žandarm udara policajca u civilu tvrdio da je ovoga bokserom patosirao student.
-Prijeteći odmazdom, koju će on kao da spriječi, dobio je samo grohotan smijeh. Cijela Srbija kao da je gledala Trokrilnog koji prijeti Štefici Cvek. Nema on za to snage.
Pokušaće da je nadomjesti jeftinom represijom sa Temua, silom na litijumske baterije. U tim represivnim aktivnostima činodejstvuju kriminalne grupe uz sasluživanje dijela policije i tužilaštva. Svi na istom mitingu i istom zadatku. Ali i tu će da dobije po glavi.
Čisto sumnjam da će studentski protesti koji su počeli kao nenasilni da se pretvore u svoju suprotnost. Ali, bijes kulja i među drugim slojevima društva koji rezonuju – ako neće mirno što mu se nudi pet mjeseci, onda će se suočiti sa radikalnijim potezima. Lično, smatram da za tim nema potrebe. Za drugu, mirniju varijantu treba samo malo više vremena. Vučićev uticaj poslije „Ne damo Srbiju“ još je manji.
-Možda se to ne bi toliko vidjelo da drugu stranu, studente nisu dočekivali gradonačelnici i predstavnici evropskih gradova – Budimpešte, Bratislave, Beča, Ulma, Štutgarta, Minhena i slali u svijet podršku Srbiji, onakvoj kakvom je baš ti studenti vajaju.
Da u svijet nisu otišle slike zagrljenih bošnjačkih i srpskih simbola sa studentskog protesta, da bijeli golubovi pušteni u Novom Pazaru nisu izašli na crtu retrogradnim novim ministrima.
Da Bošnjaci, zbog pravoslavnog uskršnjeg posta, nisu pravoslavnim studentima pripremali posne mantije, jer su na sličan doček naišli kada su za vrijeme ramazanskog bajrama i sami išli na majanje u Niš.
-Ovo sve je udahnulo novu energiju studentskim protestima. Izazvalo euforiju i obodrilo već prilično iscrpljene pumpadžije i finale Vučićevog očaja morala je da bude ovakva vlada – vlada za jednokratnu upotrebu, za preko ljeta.
Propustio je vreme za sve. Za svoje elegantno pomirenje sa realnošću. I sada je dobio karte za prvi red i obavezno učešće u performansu koji će da govori o njegovom odlasku. A biće igračka plačka.
A šta mu je slamka spasa? Vlada za ponijeti, što bi rekao kolega Milanče. Trajaće nekoliko mjeseci, dok se ne ukaže potreba za izborima, i neće se pitati ništa. A nakon ove vlade ne bih isključio ni predsjedničke izbore.
-Nadam se da će plenumi i u ovom slučaju biti promišljeni, ali i praktični.
Da neće da progutaju mamac „jaki smo, hajde da ga razbijemo“. Za pobjedu na izborima nije dovoljna ni brojnost, ni disciplina, niti obučenost i entuzijazam kojim bi sproveli izbornu kampanju i izborne radnje na biračkim mjestima i RIK-u.
Postoje indicije da na izborima 2023. pokradeno 500.000 glasova.
Ko ukrade toliko nema problem da udvostruči.
Izbori bez primjene preporuka ODIHR su cirkus.
-Samo kontrola, čak i ako je perfektna, na svih 8.200 biračkih mjesta, nije dovoljna za sprječavanje izborne krađe.
Manipulacijom s dvije ključne baze podataka najveći dio krađe desi se i prije dolaska na biračko mjesto. U pitanju su birački spisak koji je pod kontrolom Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu i evidencija prebivališta i boravišta koja je u rukama MUP. Kada neko ko je nepravilno upisan (na jednom ili na petnaest biračkih mjesta ) dođe pred birački odbor, njega u glasanju ne mogu da spriječe ni najbolje obučeni i motivisani članovi biračkih odbora.
Studentima je sada jasno da im ova vlast neće ispuniti zahtjeve, a da se režim koji ignoriše zahtjeve i potrebe pobunjenih studenata i građana može promijeniti na izborima. Međutim, u Srbiji neće biti slobodnih izbora sve dok ne budemo sigurni da se adresa i JMBG svakog građanina u biračkom spisku i evidenciji prebivališta poklapaju, i dok se ne utvrdi da je svaki građanin samo po jednom upisan u svaku od ovih evidencija, a da su iz tih evidencija izbrisani svi za koje ne postoji pravni osnov da u njima budu.
Neko ko ima javno povjerenje, zato što je profesionalno kredibilan i nema repova za sobom treba da da dobije mandat da izvrši reviziju biračkog spiska. Bez revizije u tom istom spisku može se naći onoliko nepravilnih upisa koliko je to vlasti potrebno da trijumfuje na izborima.
Osim toga potrebno je stvoriti uslove da REM zaista radi svoj posao i da zastupljenost političkih grupacija u medijima bude ravnomerna. Jačanje nezavisnosti Savjeta REM još jedna je od preporuka ODIHR, a ovo tijelo trenutno uopšte ne postoji.
-Prelazna univerzitetska vlada koja bi trebalo da se pozabavi izbornim uslovima je rješenje za koje su se izjasnili univerziteti u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Novom Pazaru.
Beogradski studenti i njihovi profesori mogli bi da matiraju uspaničenog uzurpatora ako bi podržali zahtjev četiri druga univerziteta.
Tako bi ga najelegantnije poslali u političku historiju.
A onda, kada institucije počnu da rade, neka ga tužilaštvo i sud ekspeduju dalje.
Tamo gdje zakon kaže da treba da ide.
