Bio je Goran Zubac. Bio je Jovica Mirosavljević, znan i kao „Chetniks“. Bio je Zoran Galić. Danas je Darko Ćulum. Bila jednom jedna Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), koja je prema upozorenju njenog sindikata postala ozbiljno ugrožena. Ne spolja, ne od kriminala kojeg bi trebala suzbijati, već iznutra institucionalno i politički.
Sa svima njima, direktorima prošlim i sadašnjim, došlo je barem sto problema. Ne nužno ličnih, ali svakako sistemskih. Neki su kroz institucije prošli kao sjenke, bez tragova osim po rukopisima kadrovskih partija. Neki, poput Darka Ćuluma, tek ulaze u vrtlog koji više nije ni skandal to je hronično stanje zarobljenosti države.
Nakon što je poslušno ispunio naredbu Milorada Dodika (nominalno bjegunca od bh. pravosuđa) i napustio SIPA-u zarad secesionističkih interesa, sada bi da se vrati. A nama ostaje da pitamo Vijeće ministara BiH, s Borjanom Krišto na čelu dokle mislite voditi ovu državu u propast.
Zato, hajde da pojednostavimo nisu krivi ‘ćulumi’, ‘zubci’, ‘galići’. Krive su politike koje su godinama sistematski urušavale institucije, birajući lojalnost umjesto stručnosti, podobnost umjesto odgovornosti. To je isti onaj obrazac kadrovske samovolje koji danas proizvodi nesigurnost ne samo sigurnosnu, već i društvenu, ustavnu, državnu.
Ako neko misli drugačije, neka odgovori gdje je danas Obavještajno-sigurnosna agencija BiH? Gdje je Obavještajni odbor Vijeća ministara? Gdje je tzv. Nezavisni odbor koji paradoksalno vodi politika, dok se uporno naziva „nezavisnim“?
Kako da zaštitiš državu ako si dio mreže koja je tu istu državu svela na taoca političkih, partijskih i ličnih interesa.
Kriza u SIPA-i nije samo pitanje jednog čovjeka ili jedne agencije. To je ogledalo stanja institucija širom Bosne i Hercegovine. Ogledalo koje više niko ni ne pokušava očistiti, jer su se mnogi navikli na zamućeni odraz moći bez odgovornosti.
Prebrzo smo zaboravili da Zubac nije htio angažovati Specijalnu jedinicu SIPA-e kada je gorjela zgrada Predsjedništva BiH, prerano smo zaboravili da je Galić pobjegao od pravde u Hrvatsku, prerano smo zaboravili kakve nam je nevolje zadavao menadžment SIPA-e kroz blisku prošlost.
Sve zaboravili i opet postavili političku figuru. Dopustili da politika određuje kada će se imenovati zamjenik, a ne propisi i zakoni. Dopustili da radi šta ko hoće u ustavnoj krizi. Mnogi kažu nije sigurnosna, ali je jasno da se to dvoje ne može odvojiti.
Zato sindikalno „zapomaganje“ koje danas čujemo nije tek poziv za pomoć. To je vapaj sistema koji puca iznutra. Ne zbog „ćuluma“, već zbog godina i godina politike koja je od institucija napravila smijuriju.
A država sa smijurija institucijama ne može da se brani. Jer država su institucije.
Stoga ne može samo odgovarati Ćulum za svoje putešestvije za račun Dodika, licu pravde moraju doći i oni koji su mu sve to omoguićili, prvenstveno članovi Vijeće ministara BiH koji, igrajući se visoke politike, nikada nisu ni prihvatili njegovu smjenu.
Kao, spašavali su šta se spasiti može, ali to nije put kojim BiH treba da ide, jer i nakon Ćuluma doći će novi Ćulum. Bez odgovornosti nema napretka niti ga može biti, dok god pojedinci zloupotrebljavaju svoju moć za račun vlastitih uskostranačkih interesa.
Izvor: NAP
