Piše: Hasan EMINOVIĆ
Udruženje Bošnjaka Nevesinja „Povratkom za BiH“ i Medžlis Islamske zajednice Nevesinje u nedjelju 14. juna obilaskom lokaliteta jame Lipovače obilježit će 23. godišnjicu stradanja nedužnih civila, žena, djece i staraca s područja ove općine.
Strahujući da će odziv članova porodice biti slab, u Udruženju aktivno rade na animiranju javnosti – a javnost ih je, naglašava predsjednik Udruženja Šerif Bojčić, zahvaljujući medijskoj šutnji proteklih godina ignorirala. Iako svake godine uredno najave datume i mjesta stratišta, obilježavanje godišnjice stradanja civila na području Nevesinja prođe u svojevrsnoj medijskoj tišini. A Bošnjaci iz Hercegovine, Mostarci, Podvelešci, Bjelopoljci, Stočani, Čapljinci, Gačani rijetko nađu motiv da im se pridruže.
Brojke govore da je Nevesinje druga općina u BiH po procentu ubijenog civilnog stanovništva, odmah iza Srebrenice. Komisija za traženje nestalih posmrtne ostatke Nevesinjaca pronalazila je u masovnim grobnicama Štedim, Ždrijelo, harem Čanje, Miljevačkom groblju, Telećoj Lastvi, Kiseru – Borcima, Kljunima te u jamama: Kušići, Dubravica 1 i Dubravica 2, Bišina, Borisavac i Lipovača. „Nažalost, ne postoji poseban osjećaj naših političkih i društvenih predstavnika s viših nivoa vlasti koji bi ih ponukao da nam se pridruže na obilježavanju godišnjica stradanja Bošnjaka Nevesinja.
Ni sa sredstvima informiranja nismo zadovoljni jer javne emitere pokušavamo animirati preko ličnih poznanstava. Međutim, za najvažnije smatram da nas Nevesinjaca bude što više. Ne bude li nas, bit će to svojevrsni poraz “, ističe Bojčić.
Ismet Ćatić među pomiješanim skeletnim ostacima iz Lipovače dobio je potvrdu da je i njegov babo bačen u ovu jamu. On smatra da planiranom posjetom lokalitetu jame Lipovače zapravo žele poslati poruku da neće odustati od traženja pravde i istine: „Na ovaj je način moja želja da stanovništvo Nevesinja srpske nacionalnosti shvati da mi znamo kroz kakve su golgote prolazili naši najmiliji i da znamo šta su sve od njih radili.“
Jama Lipovača još uvijek čuva tajne
U jamu Lipovača duboku oko 60 metara, koja se nalazi u samom gradu Nevesinju, bačeno je oko 150 do 200 ubijenih civila. Prema podacima do kojih su došle porodice stradalih, skeletne su ostatke iz jame Lipovače niški specijalci 1993. godine kupili dva dana, da bi tijela izmjestili na nepoznatu lokaciju.
Porodice već godinama očekuju da će Komisija za nestale konačno pronaći sekundarnu masovnu grobnicu u kojoj bi se trebali nalaziti posmrtni ostaci njihovih očeva, majki, braće, sestara, djece. Sve što su Institut za nestale i Kantonalno tužilaštvo našli u Jami Lipovači 1999. godine stalo je u dvije vreće. U jednu su stavili kosti, a u drugu ostatke odjeće. Ako se zna da je u jednoj kesici nađeno desetak identiteta, a od svih skupljenih kostiju ne bi se moglo rekonstruirati niti jedno cijelo ljudsko tijelo, jasnije postaje da se zločin nastavio i zvjerskim iživljavanjem nad tim posmrtnim ostacima.
Rekonstrukcija hronoloških događaja upućuje na to da su dokazi namjerno, sistematski i planski sakrivani, prebacivani u groblja i hareme u Istočnoj Hercegovini. U vrijeme razmjene posmrtnih ostataka prije 1997. godine zabilježen je u Trebinju slučaj da su tamošnje civilne i vojne vlasti u ateističkom groblju uz prisustvo vještaka iz Banje Luke i sudije iz Trebinja iskopale preko 100 ljudskih skeleta. U Trebinju nije bilo toliko bošnjačkih žrtava niti se za njihovim posmrtnim ostacima toliko tragalo. Sve to upućuje na ozbiljnu sumnju kako su posmrtni ostaci namjerno i planski prikrivani pod budnim okom tadašnjeg režima.
Tri stotine žrtava, tri optužnice, dva osuđenika
Tokom rata na području Nevesinja ubijeno je oko 350 civila, uglavnom žena, staraca i starica, među kojima 28 djece. Najmlađe dijete imalo je tek sedam dana. Identificirano je 187 nestalih osoba, a za 148 posmrtnih ostataka tijela ne zna se još uvijek ništa. U slučaju ubistva Bošnjaka Nevesinja rađene su tri optužnice protiv počinilaca. Sve tri odnose se na komandni lanac odgovornosti. Sud BiH donio je pravosnažnu presudu za odgovornost ratnih zločina Krsti Saviću i Mileti Mučibabiću, u ratu policajcima tzv. SAO Hercegovine.
U drugoj optužnici koja je dostavljena Haškom tribunalu optuženo je 28 osoba koje su dovedene u sumnji za ratne zločine i genocid, krivičnog djela za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i drugih krivičnih djela ratnih zločina. U istoj optužnici navodi se kako su oficiri HVO-a u mjestu Zabrđe organizirali privođenje na ispitivanje pripadnika Armije RBiH i civila bošnjačke nacionalnosti 1993. godine pred službena lica Vojske Republike Srpske.
U optužnici su opisana maltretiranja osoba koje je HVO zarobio u okolici Konjica. Tada su pojedini Bošnjaci ispitivani od strane Vojske RS-a. Neki su od njih nakon maltretiranja sprovedeni u Trebinje, a odatle prebačeni u Foču. Od posljedica maltretiranja u Trebinju umro je Rasim Makan.
U trećoj optužnici protiv komande Nevesinjske brigade optuženo je osam osoba. Optužnica ih je teretila da su iz jame Breza 1995. godine, nakon potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, osumnjičeni izvršili prebacivanje tijela u jamu Teleća lastva, čineći to u pokušaju skrivanja posmrtnih ostataka i tragova počinjenog zločina.
Iz tih optužnica da se zaključiti da je u lancu odgovornosti na vrhu piramide stajao komandni kadar Vojske RS-a. Visokopozicionirani oficiri vršili su lično ispitivanja Bošnjaka i dalje ih prepuštali grupama „Crvene beretke“, „Karađorđe“, „Beli orlovi“, za koje se danas tvrdi da su bile paravojne formacije.
U ovim su jedinicama najčešće bile „udarne snage vojske RS-a“. A treći su nivo, koji obuhvata optužnica, besprijekorno odani Srbi koji su prijavljivali i privodili svakog Bošnjaka kojeg su našli na putu, ulici, kući, u koloni. Logika koju nije teško rekonstruirati kaže kako su civili nesrpske nacionalnosti sakupljani u svim selima Nevesinja, u šumama iznad sela, u pokušaju prelaska na slobodnu teritoriju, a potom odvođeni u komandu na Borke ili u komandu u Nevesinju gdje su bila formirana dva logora. Oni koji nisu pušteni iz tih logora ubijani su.
Prema pretpostavkama svi koji su ubijeni u gradu bacani su u jamu Lipovača. Bilo kako bilo, dio je istine o stradanju Bošnjaka Nevesinja ipak izašao na svjetlo dana, makar i prekasno.
Samo 18 identificiranih
Do sada su iz jame Lipovače identificirani posmrtni ostaci tijela 18 osoba: Saudin (Halila)Aličić, Hava (Muje) Aličić, Mejra ili Munira ( Habiba) Aličić, Hakija (Salke) Bašić, Zejna (Rame) Čopelj, Meho (Alije) Ćatić, Meho (Muje) Ćatić, Salko (Alije) Ćatić, Ibro (Juse) Ćatić, Smajo (Mustafe) Ćatić, Tidža (Avdije) Kasumović, Mumin ( Muje) Marić, Ramo (Selima) Mravić, Ibro (Muje) Pirušić, Mirko (Mihe) Puljić, Ferida (Hasana) Šipković, Nura (Osmana) Šipković, Omer (Durana)Voloder.
(Faktor.ba / STAV br. 14)
