BOSANSKI GRB NA NIŠANU U JELOVČE SELU
U zemlji Bosni ima mjesta koja nisu baš naruku putniku namjerniku, a posebno hroničaru i novinaru, te u njih rijetko navrate. Kad vas put od Ormanice prema Gradačcu na drugom skretanju odvede lijevo, pa između Kerepa i Zelinje Donje naiđete na putokaz gdje piše Jelovče Selo. Sela ne vidite – sve dok se uz Haviće ili Herićku ne popnete na obronke Trebave, gdje se između Gajeva i Brezika smjestilo ovo lijepo i pitomo bosansko selo.
Ipak, ne trudite se da selo pogledom obuhvatite sve dok sa Humke ne dođete na Eski greblje /tur. eski=staro, op.a/ gdje leže šehidi iz mnogobrojnih ratova za odbranu dîna i zemlje Bosne. Sa Eski greblja pogled se stere na Gornju i Donju Mahalu sa prelijepom džamijom u sredini sela, koja je podjednako daleko i blizu Golaćima i Sinanovićima, Mahmutovićima i Djedovićima kao i
onima s Humke i Brezika, Čanda i Kostreča.
Nema pouzdanih podataka o imenu i vremenu nastanka Jelovče Sela, ali kad s mještanima povedete razgovor, mnogi će reći da su ovdje nekada davno živjeli Huni, misleći pri tom na Mađare,
te da je pomen na njih ostao u nazivu puta Hundekače.
U Gornjoj Mahali kažu da su Golaći starosjedioci, te da su se Kavazovići i Selimovići doselili iz Hercegovine, dok u Donjoj Mahali Udvinčići kažu da su oni nekada davno došli s Udbine, iz ljute Like.
Isto tako, o svom porijeklu s ponosom će pričati Tokići i Čandići, koji su se ovdje nastanili odmah poslije pada Budima i Boja kod Sente 1686. godine i kako im je porijeklo iz Tokaja, odnosno Čanada u Mađarskoj.
Bilo kako bilo, austro-ugarska administracija je prilikom popisa stanovništva 1895. godine zabilježila da Jelovče Selo ima: mekteb, 95 kuća i 501 stanovnika, te da su sastavni dijelovi mjesta: Čandići, Golaći, Tokići i Udvinska. U listu “Gajret” broj 6, koji je izašao u oktobru 1922. godine zabilježeno je da je u Jelovče Selu otvorena novoizgrađena džamija.
BOSANSKI GRB NA NIŠANU
Uz pomenuto Eski greblje je kaburistan Kavazovića u kojem je mezar neznanom šehidu na čijem nišanu nema tariha, ali ima srednjovjekovni grb Bosne s ljiljanima koji vam govori o gazijama i šehidima ovog mjesta koji su stoljećima stajali na braniku svoje jedne i jedine domovine.
Nišan obiluje veoma zanimljivim dekoracijama na turbanu, ali i pletenicama na rubovima nišana. Želja mi je da našoj javnosti, a prije svega ljudima od struke, ukažem na, kako reče profesor
dr. Enver Imamović, vjerovatno jedinstven nišan u našoj zemlji. Naime, radi se o nišanu u porodičnom mezarju Kavazovića u Jelovče Selu kod Gradačca.
Koliko se sjećam kazivanja starijih ljudi, radi se o nišanu Hasana Kavazovića, sina Husejna.
Kada je profesor dr. Enver Imamović bio u Tuzli, na promociji Porodičnog stabla dinastije Kotromanića, pisac ovih redaka obratio se uvaženom profesoru i zamolio ga da pogleda fotografiju nišana i dâ svoje mišljenje. Nakon nekoliko dana profesor se javio i u prvom elektronskom pismu kazao: „… Pogledao sam ovaj snimak sa nišanom. Vrlo je zanimljiv, jer je nepoznato da se oznaka grba ovakvog izgleda javlja na nišanima
Nažalost, snimak nije jasan …” Nakon što sam 9. juna 2008. godine nasnimio i poslao nekoliko kvalitetnijih snimaka, u drugom pismu prof. dr. Imamović je napisao: “Zahvaljujem na trudu da se sazna više o ovom nišanu. Moj je utisak da je riječ o nišanu iz starijeg razdoblja. Zanimljiv je zbog svog oblika i načina ukrasa što je neuobičajeno za nišane sa našeg prostora. (…) Što se tiče grba i to je neobično za nišane. Koliko mi je poznato, to je prvi takav slučaj kod nas. Zbog istrošenosti teško je razabrati njegov sadržaj, ali je svakako interesantan jer je rijedak u bosanskohercegovačkoj umjetnosti nišana.”
Nošen željom da nešto više saznam o pomenutom nišanu, obratio sam se i poslao nekoliko fotografija uvaženom umjetniku Damiru Nikšiću, koji između ostalog kaže: “…na prvi pogled kada sam vidio nišan, podsjetio me je na nišane koje sam vidio u Istanbulu. Izgleda kao kopija tih elaboriranih “rokoko” nišana u Istanbulu. Meni se nekako učinilo da bi mogao biti kraj osamnaestog, početak devetnaestog vijeka, ali nisam siguran, možda i kasnije, jer tada Osmanlijska imperija prolazi kroz period modernizacije i uvodi evropske grbove sa oružjem i zastavama po ugledu na engleske itd … Imat ću ih u vidu kada budem imao susrete sa grbovima ubuduće.”
Dokoni svijet, koji se godinama okuplja na raskršću ispod Humke da u predahu promuhabeti o ljudima i događajima, te otrgne od zaborava kazivanja s koljena na koljeno, s ponosom će vam reći da se nalazite u selu – sela. Zatim, kako u blizini Eski greblja ima negdje zakopan zlatni stan i da ga samo Mađari mogu i znaju naći, zatim da je sedamdesetih godina, sada već prošlog vijeka, Hasan Kavazović na Ceriku nedaleko od Eski greblja, izorao srebreni novčić s ljiljanima iz 1699. godine, koji je pripadao Luju XIV – Kralju Sunca.
Izvor: Osman Kavazović, Bosanski grb na nišanu u Jelovče Selu – BAŠTINA SJEVEROISTOČNE BOSNE BROJ 3, 2010
(MiruhBosne)
