Osvrt na jezik „materinski“ u Bosni: nominacija u djelima domaćih i nekih stranih autora u literaturi od 17. do 19. stoljeća – „Pogled izvana i iznutra“
Prenosimo dva primjera iz pomenutog poglavlja a iz rada JEZIK U BOSNI PRIJE TANZIMATSKIH REFORMI, autorice Edine Solak.
(Objavljeno u ZBORNIK RADOVA PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI Godište 9, broj 9, 2011)
OSMAN ŠEHDI BJELOPOLJAK (oko 1680–1769)
Skrećemo pažnju na Šehdijev obimni izvještaj Sefaretname-i Rusya (Ambasadorski izvještaj o Rusiji) iz 1758. godine. U Izvještaju Osman Šehdi govori o tome da je u Rusiji sreo veliku skupinu Crnogoraca, koji dolaze posredstvom Mlečana, obučavaju se i ratuju kao plaćena vojska za osvajanja. Prema zvaničnom izvještaju Osmana Šehdija Bjelopoljaka osmanskoj Porti i sultanu, najvišoj administrativnoj instanci, njegova delegacija južno od Moskve sreće skupinu Crnogoraca i odmah ulazi u razgovor sa njima. Razgovor je, kako podnosilac izvještaja navodi, tekao na bosanskom jeziku.
Prema rukopisu Sefaretname, koji se čuva u Topkapi Saraju, jezik kojim su „govorili Crnogorci i članovi osmanske delegacije“ u pratnji ambasadora Šehdija dva puta se imenuje kao
Bosna lisânı – bosanski jezik (Kadrić 2011).
Nema druge nominacije za jezik kojim su govorili.
Zato treba skrenuti pažnju na to da je sastavljač bio Osman Šehdi, a ne Crnogorci, ali i na činjenicu da se radi o jednom od važnijih dokumenata osmanske administracije koji se danas čuva
u muzeju Topkapi Saraja u Istanbulu. Stoga se može reći da je Šehdi imenovao jezik kojim je on govorio „iznutra“, kao bosanski, ali je jezik Crnogoraca imenovao „izvana“, pa je nominacija na relaciji izvana : iznutra vrlo problematična jer se oslanja na individualni osjećaj govornika prema određenoj jezičkoj nominaciji. Moguće je da je Šehdi htio na taj način dodatno popularizirati „Bosna dili“ – bosanski jezik na Dvoru.
Ipak, osim spomenutog slučaja, nema više niti jednog dokumenta u našoj znanstvenoj javnosti koji govori o nazivu kakvog „južnoslavenskog jezika“ na osmanskom dvoru. Dakako, usmeni
narativ iz perioda buđenja nacionalnih pokreta nije ni tražio bilo kakvu dokumentaciju ili argumentaciju, ali današnji istraživači historije jezika moraju pokazati autentične dokumente za svoje tvrdnje. Stoga i priče o tome kako se na Dvoru službeno govorio bosanski, srpski, hrvatski, makedonski, bugarski, albanski i slični jezici još nikada nisu valjano argumentirane. Naime, prisustvo stranaca na bilo kojem dvoru u Evropi, kao i u Osmanskom carstvu, bilo je sasvim prirodna pojava, ali ne znači da su svi ti jezici bili „službeni dvorski jezici“.
Poseban problem nominacije jezika sreće se u djelima koja se prevode u prevodilačkim kancelarijama. Takav je slučaj poznatog djela o bilju iz 18. stoljeća koje je prevedeno u prevodilačkoj
kancelariji u Beogradu, a preveo ga je Osman ibn Abdulmennan kojeg ubrajaju u bošnjačke autore na orijentalnim jezicima.
OSMAN IBN ABDULMENNAN (18. st.)
-Osman ibn Abdulmennan jedan je od značajnijih prevodilaca koji su prevodili udžbenike sa evropskih jezika na osmanski.
Radio je kao prevodilac osmanske administracije u Beogradu.
U prijevodu djela Kitabu-n-nebat (Knjiga o biljkama) od 716 strana koje završava i naslovljava 1777. godine, zanimljivo, ne nalazimo nazive niti za jedan drugi slavenski jezik osim za bosanski jezik (Bosna dili), iako je radio u Beogradu.
Ilustracije radi, navest ćemo odlomak u kojem spominje nominaciju Bosna dili (bosanski jezik):
BAB: DER-BEYAN-I NERCIS YANI NERGIS; eva´ilden
beri [8] bunun hususunda ihtilaf-ı kesir vakı olmuşdur. Bazılar
demişlerdir ki nercisden murad [9] Nebuferastes hekimin
nercisdir ki fasl-ı harifde ana surencan ve fasl-ı rabide [10]
nercis derler. Ve bazılar demişler ki nercis şol çiçekdir ki
hekim-i mezbur ana [11] ak şebboy demişdir. Ve gayrıları niye
zahib olmuşlar ki aynu’s-safa çiçegi ki [12] BOSNA DILINCE
ana “neven” derler. Nercis oldur, hatta gerek eski ve gerek yeni
müverrihler [13] nercis tarifine ittifak etmeyip her biri başka
şey için nercisdir diye [14] zaam etmişdir. Kaldı ki bu misilli
akval-i muhtelifeyi redd edip Diyoskorides [15] hekimin kavl-i
sevabını nakl edelim. Hekim-i mezbur tahrir eder ki nergisin
yaprakları [16] pırasa yapraklarına müşabihdir. İlla ki anlardan
inçe ve küçük ve ensizdir. Sâkı [17] mücevvef ve bir karışdan
yüksekdir. Ve yaprakı yokdur. Çiçekleri beyazdır. Ortalarında
birer [18] sarı kadehleri vardır…
POGLAVLJE O OPISU NARCISA (ODNOSNO „NERGISA“);
Od samih početaka, u pogledu njega narcisa, došlo je do razmimoilaženja. Jedni kažu da je narcis onaj cvijet na koji misli liječnik Nebuferastes nazivajući ga narcisom. U odjeljku o jeseni neki ga zovu surendžan, a u četvrtom odjeljku nerdžis (narcis). Neki vele da je narcis onaj cvijet koji spomenuti liječnik naziva i bijelim šebojem (matthiola incana). A neki su opet otišli dotle da kažu da je ustvari cvijet ajni-safa2 onaj koji u BOSANSKOME JEZIKU nazivaju neven.
Dodaju i to da je narcis takav da se u opisu narcisa ne slažu ni raniji i noviji historičari, te da svako narcisom naziva nešto različito. Preostaje nam jedino da prenesemo ispravno mišljenje liječnika Diyoskoridesa koji je već odbacio gore navedena slična mišljenja. Spomenuti liječnik piše da listovi narcisa sliče listovima prase, praziluka (Allium porum). Jedino što su od njih tanji
i uži. Stabljika mu je šuplja i visočija od pedlja. Nema lista. Cvjetovi su mu bijeli. U sredini imaju žute čašice…(Kadrić 2010b)
U nastavku knjige, i u prvom i u drugom tomu, također na preko pedeset mjesta spominje naziv bosanski i bošnjački jezik (Boşnakça).
Želimo istaknuti dvije važne činjenice: prvo, Osman sin Abdulmennana bio je zvanični prevodilac Prevodilačke osmanske kancelarije i prijevod je „zvaničan“, po zvaničnom nalogu namjesnika
Köprülüzade Ahmed-paše, sina Köprülüzade Numan-paše.
Druga važna činjenica jeste sljedeća: Osman sin Abdulmennana u svom djelu nigdje ne spominje, naprimjer, srpski ili hrvatski jezik, već samo bosanski i bošnjački jezik. Zbog čega spominje „isključivo“ bosanski jezik ili jezik Bošnjaka, to je pitanje koje traži posebna istraživanja.
(2 Druga imena: altıncık,bahçe nergisi, gecesafası, Calendula arvensis, Marigold,
Souci, Mirabolis, Calendula officinalis)
(MiruhBosne)
