Bosansko preuzimanje Dalmacije od Ugara

Bosansko preuzimanje Dalmacije od Ugara

.. I rok je obćinama dozvoljeni već prošao. Sigismund ne samo da tu nije mogao pomoć poslati Dalmatincima, nego je morao sramotno bježati iz Slavonije kojoj bijaše u pomoć došao, buduć ga je potjerala vojska bosanska.

Ovu zgodu uhvativši Tvrtko, pozove obćine dalmatinske da u Bosnu izašalju svoje poklisare i da mu pokornost obećaju, ako nemisle sasvim biti poraženi. Reda je jačega slušati i predaja započme.

Šibenik sad bi najprvi koji se predade, a poslije posla svoje poklisare do kralja, da mu se poklone i milost zaprose, da jim stare običaje i zakone potvrdi.

Na 11. Lip. 1390. poveljom danom iz Sutjeske kralj to učini. Vele je zanimivo kako kralj tu piše, veleći: Prevelika milost kraljska, ne samo po zakonu božjemu i ljudskomu, nego i po volji puka mora vladati i dobre zakone stavljati, ako misli puku dobro blagostanje i svog imena vječnji spomen ostaviti…

Nu ako je koristno dobre običaje i municipalne zakone čuvati, još je koristnije i hvale dostojnije, da se stari običaji i zakoni novom vlašću potvrde i ukriepe. Buduć dakle pred naše Veličanstvo došli poslanici šibenički gg. Dujo Juratić i Ivan Naplavić, te ponizno zamolili, da jim potvrdimo zakone, običaje i povlastice koje su imali, osobito u vrieme g. Ludovika kralja ugarskoga; mi želeći sreću naših podanika, kunući se na s. Evangjelju, sve primamo i odobravamo; te imavši svjet i dogovor s našim plemstvom, kraljskom vlašću sve potvrdjujemo i da ćemo jih čuvati obećajemo našim vjernim gradjanima i njihovu potomstvu na vieke.

Medjuto slanice i danjak tridesetine – trigesime – nami obustavljamo. Nikakvu drugu daću neprisvajamo – So naša nek se u Šibeniku prodaje, kao što se i u drugim našim mjestima dalmatinskim prodaje – dakle jur je više mjesta dalmatinskih spadalo, tada na Bosnu.

– Još se kunemo da ćemo njih i njihov grad imanje i potomke u miru držati, čuvati i paziti, a proti svakomu čovjeku koji bi jih htjeo uznemiriti, ili podvrgnuti, da ćemo jih muški i junački braniti. A ovo sve zato, jer su obćinari – Syndici – na ime svoje i obćine – kao što se iz njihova pisma vidi, koje je potvrdjeno Meštrom i sinom Guilelmom de Albanis iz Reggia, prije carskom vlašću javnog bilježnika – Notariusa – a sad Kanciliera obćine šibeničke, poljubivši drvo križa gospodinova zakleli se, da će nas, naše baštenike, nasljednike i potomke koje budemo zakonito roditi za svoje naravne gospodare držati; i da nikoga drugog za svog i svoje gospodare, potomke, grad, imanje itd. neće priznati, te da će nami i nasljednicima sebe, grad, puk, imanja itd. na vieke vjernim obvezati, kao što to svjedoče dva njihova pisma: jedno pisano slavjanski – bosanicom – a drugo pisano književnim jezikom – latinski – i pečatom rečene obćine ovjereno…
Još obćini poklanjamo polu sela – ville – Hlumljani – Helmlani koja je uviek kako se vidi spadala na naše gospodstvo… ‘Na ovo se još podpisaše Toma Lušac, knezovi: Dabiša, Stipoje Hrvatinić, Pavo Radinović, Trivun Kotoranin, Priboje Masnović, vojvoda usorski: Vlatko Kranić, župan: Beljko-Vylyako-Sanković itd.’

Bračani, koliko su želili podvrgnuti se pod krunu bosansku, toliko su ljubili i tražili očuvati svoje stare povlastice; zato pošalju svoje punomoćnike Juru Dujmovića, Nikšu Petrulića i Mihajla Balojića k Ivanu Horvatu banu mačvanskom i generalnom Vikaru Tvrtkovu da jim on zajamči, da će jim kralj potvrditi njihove sloboštine, a da će se dragovoljno podvrgnuti; Ivan to učini i preporučenim pismom odpravi jih k kralju.

U Sutjeskoj na 23. Srp. 1390. ne samo kralj njima kao i Šibenčanima potvrdi sve prijašnje sloboštine, nego jim još dade osobitu milost da mogu izmedju kraljskih podanika sebi izabrati kneza – uz kraljevsku potvrdu – a na ovo jim zajamčiše isti velmože, koji Šibenčanima.

Da se je i Spljet (Split) bio predao, to nam sami kralj svjedoči, nazivajući Spljet “grad naš”…

Iz knjige: ‘Kratka povjest kralja bosanskih’ – Antun Knežević/Bošnjak iz Varcara

Foto – Šibenik

(MiruhBosne)

Previous Isprava Skender-baše od godine 1486.
Next Naredne godine veliki investicioni zamah na Sarajevskom aerodromu

You might also like

HISTORIJA

Bosansko bogumilstvo (Nastavak 3.)

Autor: Prof. dr. Enver Imamović Bogumilske starješine Bogumili su imali vjerske starješine kako je bilo i kod drugih vjera, s tom razlikom da nisu živjeli u raskoši i obilju pa

HISTORIJA

Da li je Mehmed Fatih došao u Bosnu na poziv Katarine, supruge bosanskoga kralja Tomaša?

– Mehmed Car turski da uvidi Bosnu, prisvučen u kaluđerske haljine dodje sa dva druga pod Jajce. Kod Vienca ga ufate njeka loveća gospoda, i kralju dovedu; kralj nesamo ga

HISTORIJA

Porijeklo muslimana u Beogradskom pašaluku

Kakva je bila struktura muslimana prema porijeklu, teško je procijeniti, ali bi se kao osnovano moglo prihvatiti da je bilo najviše doseljenika iz Bosne. Ovo se može temeljiti i na