Nakon što je pobijedila Katar a i raspleti ostalih grupa krenuli po dobru za nas, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se u 1/16 finala SP-a! Tamo ih čeka selekcija jednog od suorganizatora prvenstva – SAD.
Kako američki novinari vide taj susret i bosansku reprezentaciju…
– Bosna je zaostajala u polufinalu doigravanja u Velsu, izjednačila pred kraj utakmice, prošla produžetke i pobijedila na penale. Ponovo je zaostajala protiv četverostrukih svjetskih prvaka Italije u finalu doigravanja, izjednačila pred kraj utakmice, prošla produžetke i pobijedila na penale.
Ova otpornost, dijelom, odražava nacionalni identitet Bosne, piše The Athletic (The New York Times) u jednom tekstu na ovu temu.
‘Pokazali su da mogu igrati do kraja, ići do kraja i, što je zloslutno za SAD, odlični su u izvođenju penala. Pochettinov tim je upozoren od strane Velsa i Italije da je to protivnik koji se ne predaje’, zaključuje autor.
U nastavku, iz istog medija, prenosimo tekst Simona Hughesa – Bosna želi pokvariti zabavu američkog tima na Svjetskom prvenstvu. Kerim Alajbegović bi mogao biti taj koji će to učiniti.
– Sastanak je u 9 sati ujutro na stepenicama Salish, koje se spuštaju sa poznate tržnice Pike Place u Seattleu. Bosanci su, međutim, počeli pristizati dva sata ranije, i zašto ne? Okruženje nudi pogled na zaljev Elliott, gdje trajekti polako plove vodom, dovozeći putnike s otoka poput Bainbridgea i gradova poput Bremertona. Iza se vidi Mount Rainier, najviši vrh u državi Washington. „Prokleto je savršen“, kaže Bosanac s američkim naglaskom, koji se dovezao čak iz Chicaga.
Bosanci su impresivno organizirani. Noć prije nije dugo bila završena. Nedaleko u Belltownu, iznajmljen je prostor na Prvoj aveniji. Događaj je bio toliko popularan da se publika prelila u susjedni prostor, a u restoranu pod nazivom Amber, ozvučenje je bilo zaplijenjeno. Jedna od narodnih bosanskih pop pjesama uključivala je stih “Lijepo je vratiti se kući”, a u mirisu jakog dima cigareta i neodoljivog balkanskog ponosa, Seattle je mogao biti Sarajevo.
Sljedećeg jutra, nazad na stepenicama, hiljade ljudi su prisutne, a još više ih je na putu. BH Fanatics, koji sebe opisuju kao “Bosanska vojska podrške”, marširaju kroz gustu gomilu u dva reda, pri čemu svaki član stavlja ruke na rame osobe ispred sebe. Osjećaj je kao da su ovdje poslovno jer ne obraćaju pažnju na pogled. Neposredno ispred akvarija u Seattleu, naglo se zaustavljaju i, inspirisani vođom s megafonom, skandiranje koje slijedi čini da izgledaju još više kao osvajačka snaga. Za neke, to može biti zastrašujuće, ali je vizualno vrlo snažno i sveukupno impresivno.
Pješačenje do stadiona je otprilike milju duž Alaskan Waya, gdje se otvaraju restorani poput Crab Pota, ali svi zure u ulični spektakl. Jedna od najboljih stvari na ovom turniru je vidjeti lokalno stanovništvo kako zuri i komentira čudo gostujućih navijača koji pokazuju svoju ljubav prema domu.
Domaće stanovništvo Bosne i Hercegovine od 3,1 milion otprilike je jednako njenoj dijaspori, a oko 7.000 se naselilo u naseljima Seattlea poput Tukwile, Kenta i Lynwooda. Međutim, ova scena je uključivala mnogo više ljudi, s procijenjenih 30.000 Bosanaca koji su pokušavali doći do Lumen Fielda, gdje su zauzeli sjedišta u Hawks Nestu, koji se tresao nakon 30 sekundi njihove utakmice s Katarom.
Pobjednik bi prošao dalje, a Bosna je znala da ako prođe dalje, gotovo sigurno će igrati protiv Sjedinjenih Država u osmini finala. Usred takvog primjera nacionalnog žara i opasnosti, pritisak je bio ogroman. Toliko godina, Bosna se oslanjala na Edina Džeku da pruži potrebnu magiju u ovim uslovima, ali on sada ima 40 godina, nakon što je upravo završio sezonu u njemačkoj drugoj ligi sa Schalkeom.
Bilo je mnogo Džekinih dresova s natpisom “11” u publici, ali dobro je za bosanski fudbal što ima konkurenciju. S obzirom na to da se toliko bosansko-američkih igrača okupljalo okolo, ne čudi što je 21-godišnji Esmir Bajraktarević popularan: rođen je u Wisconsinu, ali se preselio u zemlju svojih roditelja nakon što je predstavljao Sjedinjene Američke Države u prijateljskoj utakmici.
Bajraktarević izgleda kao veliki talenat, ali plafon za Kerima Alajbegovića, koji ima samo 18 godina, mogao bi biti i veći. Potrebno je mnogo da se dijete pojavi u ovakvim prilikama, ali Alajbegović, rođen u Kölnu u Njemačkoj, nije bio nimalo uznemiren. Pobjeda bi predstavljala drugi nastup Bosne i Hercegovine kao nezavisne nacije na Svjetskom prvenstvu, a Alajbegović je pomogao u tome postavši najmlađi igrač ikada (od 1966.) koji je postigao gol na ovom takmičenju izvan kaznenog prostora, nadmašivši Kyliana Mbappea za godinu i 69 dana nakon njegovog gola protiv Hrvatske u finalu 2018. godine.
Teško je zamisliti bolji individualni gol na ovom Svjetskom prvenstvu, jer su Alajbegovića blokirala trojica katarskih odbrambenih igrača kada je primio loptu, samo da bi prevario svakog od njih prije nego što je skrenuo pored još jednog. Mahmud Abunada je već nagovijestio da ga neće biti lahko savladati iz daljine sa dvije rane odbrane, ali Alajbegoviću nije bilo stalo, a tokom slavlja, njegovi saigrači su pokušali da ga drže u zraku kao da je šampion.
Možda je najviše olakšanja osjetio povratak u Njemačku jer je u martu sportski direktor Bayer Leverkusena Simon Rolfes aktivirao klauzulu o otkupu kako bi zatvorio svoj povratak nakon sezone u Red Bull Salzburgu, gdje je postigao 11 golova u 35 nastupa. „On je nadmašio naša očekivanja u vrlo kratkom vremenskom periodu“, priznao je Rolfes.
Nije se radilo samo o njegovoj napadačkoj prijetnji. Iako je Alajbegović kompletirao najviše driblinga (šest) od svih igrača na terenu i zaradio najviše prekršaja (četiri) u ovoj pobjedi od 3-1, također je igrao na najviše duela (17) i pobijedio u više njih od bilo koga drugog (10). Očigledno mu ne smeta malo grubosti, a to mu je pomoglo da se poistovjeti s bosanskim navijačima, koji obično uživaju gledajući igrače kako im blatnjaju kopačke i imaju modrice na nogama.
Alajbegović nije bio svjestan da je nadmašio Mbappea u broju pobjeda i pokušao je skrenuti pitanja koja su mu kasnije upućena na dostignuća tima koji predstavlja. Ako žele imati šansu da pobijede SAD, Alajbegović će sigurno morati pružiti još bolje rezultate nego u Seattleu.
Ali ponekad je prelahko zanemariti značaj trenutka.
Na posljednjem zvižduku, golman Bosne Nikola Vasilj se povukao iz slavlja. „Želio sam stati i biti svjestan šta se dešava“, rekao je. „Bilo je zaista nevjerovatno. Bilo je toliko naših navijača. Osjećali smo se kao da smo porodica.“
(The Athletic/MiruhBosne)
