Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić reagirao je na objave predsjednika Republike srpske Milorada Dodika da su samo Srbi bili dio antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata i da su bili najveće žrtve, prenijeli su mediji u nedjelju.
– To je klasična manipulacija i providan pokušaj da se historijska istina o BiH pokuša prekriti sa lažnom nacionalistickom istoriografijom i mitološkom fikcijom, i zbog toga je ponovo potrebno ponoviti vjerodostojne činjenice i lekcije iz historije, poručuje Zvizdić.
Niko ne spori, kaže, da su Srbi bili dio partizanskog pokreta u toku II Sv. rata, ali ne samo Srbi, nego i Bošnjaci i Hrvati, i svi Bosanci i Hercegovci koji su pružili otpor nacistima, četnicima, ustašama i drugim saradnicima okupatora, boreći se za BiH u kojoj će slobodno i zbratimljeno živjeti svi njeni narodi i svi njeni građani, a što je potvrđeno na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu.
I ovo zna, dodaje Zvizdić, svako ko je pročitao barem nekoliko izvornih knjiga i autentičnih dokumenata iz toga perioda.
Osim, naravno, Dodika koji je dobio zadatak da napiše “novu historiju” naših prostora u skladu s mitovima, antibosanskim smjernicama SANU i zaključcima sa tkz. “Svesrpskog sabora”.
Dodik u svojoj objavi “kao zmija noge” krije istinu da su se partizani borili i protiv četnika koji su bili saradnici nacista i ustaša i koji su izvršili najgnusnije zločine sa genocidnom namjerom nad Bošnjacima, posebno u Istočnoj Bosni i Hercegovini.
U takvim zločinačkim četničkim pokoljima ubijeno je u perodu ‘41-‘42. samo u općinama Foča, Čajniče, Goražde, Višegrad, Vlasenica, Rogatica, Srebrenica itd., više od 25.000 Bošnjačkih civila, dok je ukupan broj stradalih Bošnjaka poginulih u narodnooslobodilačkoj borbi i ubijenih od strane nacista, ustaša i posebno četnika, bio veći od 100.000, odnosno više od 8 posto populacije što je, dakle, veći broj nastradalih od bilo kojeg drugog naroda u BiH.
Zvizdić podsjeća da su posebno u svojim zločinima nad bošnjačkim civilima bile surove četničke horde koje su djelovale u skladu sa smjernicama Moljevićevog memoranduma „Homogena Srbija“, iz 1941., u kojem se poziva na stvaranje “Velike Srbije“, što podrazumijeva etničko čišćenje nesrpskog življa sa svih teritorija, kao i Dražinog četničkog programa koji uključuje planiranje genocida i etničko čišćenje, posebno nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku.
Prema tome, neosporno je nekoliko historijskih činjenica:
– da su Bošnjaci, a ne Srbi, imali najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu u BiH,
– da se veliki broj Bošnjaka, zajedno sa Srbima, Hrvatima i ostalim antifašistički orijentiranim Bosancima i Hercegovcima, priključio partizanskom odredu i podržao principe ZAVNOBIH-a i formiranje ravnopravne SR BiH u okviru Jugoslavije, što je u procesu disolucije Jugoslavije rezultiralo uspješno provedenim referendumom o suverenosti i nazavisnosti BiH, njenim međunarodnim priznanjem i članstvom u UN, i Dejtonskim mirovnim sporazumom kojim je BiH zadržala svoj državnopravni kontinuitet.
Zbog toga je 25. novembar, kao dan povratka državnosti Bosne i Hercegovine, jedan od najvažnijih datuma u historiji BiH i slaviće se i dalje kao Dan državnosti, vjerovatno vrlo brzo i na teritoriji čitave BiH, jer će doći generacije koje će ispravno razumjeti i tumačiti multietnički i antifašistički kod BiH, zaključuje Zvizdić.
