Bošnjaci su živote dali u velikoj bitci na Čanakalama

Ovih dana kada se još jednom prisjećamo velike bitke na Čanakalama govorićemo o Bošnjacima i vojskama za koje su borili u prošlosti. 

U Prvom svjetskom ratu, Bošnjaci Sandžaka su ratovali u tri vojske, na tri različite frakcije :

 Austro-ugarska ih je regrutirala za pomoć svojim saveznicima Osmanlijskom carstvu na Čanakalama, na Galipolju, i skoro se niko od tih velikih gazija nije vratio;

 Kraljevina Srbija ih je regrutirala u Muhamedanske bataljone, koji su listom izginuli u odbrani Beograda od Austro-Ugarske.

 Kraljevina Crna Gora ih je regrutirala u Crnogorsku sandžačku vojsku koja je izvojevala pobjedu u Mojkovočkoj bici i diljem izginula.

U tom zbijenom historijskom trenutku, između 35.000 i 40.000 najsposobnijih Bošnjaka Sandžaka, otišlo je u neku vojnu, i nikada se nije vratilo svom topraku. Ratujući na tri strane, za račun četiri različite države, sandžačka mladost, snaga, jakoba, budućnost i nada, a većinom mučna sirotinjskog hala i življenja, položila je živote – što milom što pod moranjem – za različite ideje, prilike, državna uređenja i prilike.

Jedan brojem malehan narod, kakav su Bošnjaci, a još mala zajednica sandžačkih Bošnjaka, proporcionalno broju stanovnika, vjerovatno je među narodima koji su podnijeli najviše žrtava u tom nesretnom ratu.

A paradoksom sudbine i Božijim određenjem, braća, plemenici, sunarodnjaci ratovali su na različitim stranama i u različitim vojnama. Međutim, u jednom su svi bili jednaki: na svakom ratištu, u svakoj vojsci, bivali su najveći heroji i junaci, gazije i šehidi, znani i neznani, priznati i nepriznati.

Mramorno more sa svoja dva prirodna bisera, Bosfor i Dardaneli, bilo je tokom povijesti mjestom mnogih sukoba i ratova. Posljednji se odigrao u vihoru Prvoga svjetskog rata.

Bio je to, po geopolitičkim ulozima i izazvanim posljedicama, jedan od najsudbonosnijih i najkrvavijih sukoba dviju vojski. Na uskom prostoru sudarile su se tadašnja najmoćnija vojna sila Engleska, udružena s drugim silama Antante, i jedna iscrpljena, si­romašna, urušavajuća zemlja, kakva je bila Osmanska carevina.

U evrop­skim udžbenicima iz historije to je čuvena Bitka na Galipolju, o kojoj su napisane desetine knjiga, čak su snimljeni i igrani filmovi, ali koja je, opet, ostala nedovoljno istraženom i “objašnjenom”.

Te godine, 1915., zapadni svijet je ustao ostvariti svoj višestoljetni, većma i frustrirajući san: trebalo je “anadolskog tigra” baciti na koljena te tako ostvariti “osvetu sakupljanu u njedrima Evropljana”. Upravo je te riječi izgovorio general Hamilton u trenucima samoljubive opsjenjenosti veličinom flote kojom je komandovao.

Turski narod je borbu za platiti s 253.000 pogi­nulih. Ali, da nije bilo takvog otpora, današnji bi svijet, sigurno, mnogo drukčije izgledao. Među žrtvama bilo je dosta i Bošnjaka, kako onih po­rijeklom iz Bosne, Hercegovine i iz Sandžaka.

Oni preživjeli prešli su u Anadoliju, priklju­čili se Oslobodilačkom ratu i nastanili se u raznim dijelovima zemlje. Tek mali dio njih uspio je vratiti se u Sandžak.[2] Broj bosanskih i sandžačkih dobrovoljaca koji su došli na ratište Čanakkale, a koji su i nakon toga ostali da se bore, iznosi oko 15.700 ljudi.  

Svi oni bili su mlađi od dvadeset četiri godine.Bošnjaci se bili odazvali odbrani Hilafeta, u vrijeme kada su mnoge zemlje i narodi što su se nalazili u sastavu osmanske države okrenuli leđa Carevini.

Na čelu onih koji su organizovali ovu vojsku dobrovoljaca nala­zili su se Riza-beg Muratbegović iz Novog Pazara i Ahmet-aga Hamzagić iz Tutina. Borba za Istanbul doživljavana je kao borba za islam.

Osim u ljudstvu, Bošnjaci su također pomogli i imetkom. Sakupljeni novac i nakit poslali su Fevzi Čakmak-paši, koji je izvjesno vrijeme obavljao funkciju mutasarrifa u sandžačkom gradu Taslidži (današnja Pljevlja).

Danas se o bošnjačkoj žrtvi na Čanakkaleu, nažalost, jedva da ikoliko zna. Zato, ovaj dio historije, svakako predstavlja jednu neistražene tačku cjelokupne bošnjačke historije pa, kao takav, zaslužuje detaljniju historiografsku analizu i prilaz iz više naučnih i polihistorijskih aspekata.

-Prije dva dana na Čanakalama je otvoreno spomen obilježje Bošnjacima poginulim u poznatoj bitki.

Uz podršku općine Novi Grad Sarajevo 50 pripadnika boračkih udruženja novogradskih brigada prisustvovalo je programima obilježavanja godišnjice ove velike bitke.

(TRT/MiruhBosne)