Mensud Bisić, rođeni Ilijašanin, više od 20 godina živi i radi u Saudijskoj Arabiji. Posljednjih deset godina je poslovno angažovan u svetom gradu Mekki i trenutno je na čelu kompanije Atom Bright Solutions, koja održava najveći sat na svijetu, ali i učestvuje u mnogim drugim projektima, među kojima je i proširenje Haremi-šerifa.
„Prije nekih 13 godina počeo sam da radim u jednoj građevinskoj firmi u Rijadu, i tu sam ostao godinu i po dana. Potom sam se preselio u Džeddu i počeo da radim za dr. Adila Bošnjaka na razvoju biznisa u njegovoj firmi, sa posebnim fokusom na povezivanju bosanskohercegovačkih i saudijskih firmi i traženju poslovnih prilika u Saudijskoj Arabiji i, po mogućnosti, traženju investitora za određene projekte u Bosni i Hercegovini. Tu sam se zadržao neke dvije godine. Realizovali smo neke projekte i uticali smo da neke od naših firmi dobiju projekte ovdje na proširenju Harema“, navodi Bisić.
Njegova kompanija je nastojala povezati bosanskohercegovačke sa saudijskim kompanijama.
„Povezali smo našu kompaniju AS grupaciju, odnosno Vispak, sa lokalnim kompanijama, i oni su u tom periodu izvezli značajne količine robe u Saudijsku Arabiju“, kaže on.
Njegovi uspjesi na poslovnom planu doveli su do novih poslovnih ponuda.
„Dobio sam ponudu da nastavim angažman u toj firmi i prihvatio sam je, i u zadnjih desetak godina sam u ovoj firmi. U početku sam bio pomoćnik generalnog direktora, a kasnije sam promovisan u izvršnog direktora i, evo, praktično, u zadnje vrijeme prvi čovjek na terenu“, dodaje Bisić.
Navodi da se u njegovoj firmi angažuje, ovisno o potrebi, od sedamdeset do stotinjak ljudi iz Bosne i Hercegovine.
„U određenim periodima kada smo radili na projektima proširenja Harema ovdje je bilo angažovano i više od 200 ljudi iz Bosne i Hercegovine“, ističe Bisić.
Osim poslovnih kolega, Mensud ima i prijatelje iz domovine.
„Postoje određene porodice koje imaju veze sa BiH. Postoje Bosanke koje su udate za Saudijce. Ima i jedan Amerikanac koji je oženjen Bosankom. Postoji nekolicina porodica koje se druže. Otprilike svakih mjesec dana mi se sastanemo i družimo na takozvanim “istirahama”, odnosno odmaralištima na periferiji Mekke. U Džeddi, također, žive naši ljudi. Postoje ljudi koji su već godinama tu i imaju saudijsko državljanstvo, ali oni su porijeklom iz BiH i obnašali su značajne funkcije u državi. Naprimjer, kao što je bio dr. Adil Bošnjak, koji je sada u penziji, ali koji je značajno ime i vjerovatno je poznat našoj javnosti“, ističe Mensud.
Život u Mekki je drugačiji od života na bilo kojoj drugoj tački zemaljske kugle. Mensud nije ni sanjao da će jednog dana živjeti u gradu o kojem je čitao u knjigama.
„Zaista je poseban osjećaj. Svi mi osjećamo jednu vrstu privilegije što živimo i radimo na ovim prostorima. Kao dijete čitao sam o Mekki iz sire Božijeg poslanika, s.a.v.s. i tada nisam mogao ni zamisliti niti pretpostaviti da ću ovdje provesti otprilike polovinu života, s obzirom da sam i studirao u Rijadu. Dakle, već sam oko 20 godina u Saudijskoj Arabiji, a zadnjih desetak godina u Mekki. Velika je to privilegija, posebno ako ste angažovani na ovako značajnom projektu. Posebno smo ponosni na to što smo radili veoma značajne projekte na proširenju samog Harema. Dakle, Bošnjaci angažovani na proširenju Harema i to samo po sebi izaziva jednu vrstu divljenja“, kaže on.
Rad u najvećem satu na svijetu je iniciran angažmanom vlasnika firme i generalnog direktora Zijada Berbića, koji je bio desna ruka ljudima koji su vodili ovaj projekat, odnosno, koji su radili i dizajn i konstrukciju i samu montažu ovog zdanja.
„Tada je njegovim utjecajem angažovan određeni broj inžinjera i tehničara iz BiH i to nam je otvorilo vrata da se mi aktivnije uključimo kada je u pitanju održavanje samog sata i sistema koji se vezuje za sat. U principu, govori se o satu, a pored sata tu ima značajan dio drugih sistema koji utiču na to da ovo zdanje izgleda ovako kako izgleda. Dakle, tu su sistemi koji su vezani za svjetlosne efekte, sistemi koji se pale u posebnim prilikama kao što su vertikalni bikoni, zatim, samo osvjetljenje sata, tu je i laser. Naprimjer, laser je četiri puta veći od lasera koji se nalazi na Ajfelovom tornju“, naglašava Mensud.
Ispod sata je postavljen media-zid, o kojem ne može proći priča bez spomena našeg čovjeka.
„Media-zid na kojem se mogu vidjeti levhe i različiti natpisi koji se emituju, sastoji se od 7.000 kvadratnih metara dioda. Dakle, ogromni su to sistemi. Otprilike na nekih 400 metara počinje media zid, nakon kojeg slijede sve četiri strane sata. Ono što je možda značajno i interesantno spomenuti za media-zid jeste da levhe koje ste imali priliku da vidite, njih radi naš poznati kaligraf iz Bosne i Hercegovine, Munib Obradović. On je ispisao ručno sve te kaligrafske radove koji su kasnije posebnim softverima pretvarani u vektore nakon čega su uneseni u sistem i pušteni“, objašnjava Mensud.
Osim o satu, naši Bosanci vode i brigu o Muzeju sahat-kule.
„Muzej je smješten na nekoliko spratova i on je, nažalost, samo jedno kraće vrijeme bio otvoren za javnost. Sada se radi na tome da se ponovo otvori. Koncept tog muzeja je pokušaj da se povežu određene kosmičke pojave sa kur’anskim ajetima koji govore o kosmosu i tim pojavama. Također, akcenat je stavljen na vremenu. Način na koji su muslimani tretirali vrijeme, razvoj praćenja vremena, sata itd., kaže Biisć.
Održavanje sata nije nimalo lahak posao, jer, kako objašnjava, riječ je o posebnim sistemima koji su dizajnirani isključivo za ovaj projekat i ne postoje nigdje u svijetu.
„Znači, to su najveći sat i najveći laseri, to je jako zahtjevno. Morate imati posebne eksperte za održavanje svih tih sistema. Dakle, mi imamo ljude iz Francuske, Njemačke, Bosne i Hercegovine. Imamo jedan broj ljudi iz Indije. Također je tu jedan broj ljudi iz Saudijske Arabije. Dakle, sve u svemu, funkcionisati i raditi na ovom tržištu je jako zahtjevno“, naglašava Bisić.
Zahvaljujući kvalitetnom radu, Mensud i njegove kolege angažovani su na više projekata.
„Osim na ovom, bili smo angažovani i na projektu “Metro Rijad”. Radili smo montažu i projekt menadžment za različite njemačke i francuske firme. Radi se, dakle, o sistemima sličnim onima koje mi trenutno održavamo na tornju. Dakle, ti specijalni svjetlosni efekti, pokretne kupole, foldable doors ili harmonična vrata koja se koriste za upravljanje protoka ljudi. Radili smo i montažu silosa i velikih pekara za poznatu firmu Almarai. Također, sarađujemo sa bh. firmom koja se bavi proizvodnjom liftova. Ovdje smo uradili značajan broj projekata i na tom polju. Dakle, sve, od proizvodnje do montaže. Također, imamo određen broj ljudi koji su angažovani na održavanju tih liftova“, objašnjava Bisić.
Mensud je ove godine obavio hadž.
„Kad god sam imao priliku da obavim hadž, ja sam to uradio. Iskreno, nisam siguran koliko sam obavio puta, ali je sigurno više od 20. Obavio sam za sve svoje, za rahmetli oca, dede, nane, rođake i neke druge ljude. Ove godine sam obavio hadž za svog rođaka koji je preselio vrlo rano“, kaže Bisić.
Na Međunarodni aerodrom u Sarajevu danas je u jutarnjim satima stigla prva grupa hadžija iz Bosne i Hercegovine, njih 330, koja se u domovinu vraća nakon obavljanja pete islamske dužnosti, hadža.
Prve hadžije koji su doputovali iz Saudijske Arabije dočekao je veliki broj članova porodica, rodbine i prijatelja.
Reisul-hudžadž i zamjenik reisu-uleme prof. dr. Enes-ef. Ljevaković izjavio je danas da su sve bosanskohercegovačke hadžije uspješno obavile hadž.
„Sve je proteklo u ugodnoj atmosferi i u najboljem redu. Naše hadžije su zadovoljne organizacijom. Naravno, hadž je životno putovanje, vraćaju se pod posebnim emocijama“, naglasio je reisul-hudžadž.
Kada je riječ o organizaciji ovogodišnjeg odlaska na hadž, prema riječima rukovodstva, ali i velikog broja hadžija, ovo je bila najuspješnija i najkvalitetnija organizacija.
Šef Ureda za hadž i umru Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini, Dževad-ef. Hadžić iskazao je zadovoljstvo odrađenim poslom.
„Emocije su velike. Hadžije su zadovoljne, nisu imale nikakvih problema, ni zdravstvenih ni organizacionih. Lično sam izuzetno zadovoljan organizacijom“, naglasio je Hadžić.
Ovogodišnji hadž je bio po mnogo čemu specifičan. Nakon pauze uzrokovane pandemijom koronavirusa, bosanskohercegovačke hadžije su ove godine prvi put putovale na hadž. Samo milion hadžija je bilo prisutno na svetim mjestima, a osobama starijim od 65 godina je onemogućeno da ove godine budu na hadžu.
„Sve je prošlo odlično, rekao bih nikada lagodniji hadž, upravo zbog toga što je manji broj hadžija boravio na svetim mjestima, i što su hadžije bile mlađe dobi. Naše hadžije su sve obavile na vrijeme i onako kako je bilo planirano“, izjavio je Izet-ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Zavidovići i izaslanik Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini.
U prvoj grupi su doputovale hadžije iz Sarajevskog i Bihaćkog muftijstva. Govoreći o svojim impresijama, mnogi od njih nisu krili suze.
„Mnogo je emocija. Susret s Kabom se ne može opisati, nadamo se da će svi bosanskohercegovački muslimani otići na hadž i to doživjeti. Organizacija hadža je bila na nivou, imam samo pohvale“, izjavio je nakon dolaska hadžija Abid Kahriman.
Planirano je da u roku od 24 sata sve naše hadžije slete na Međunarodni aerodrom Sarajevo.
Prema planu, posljednja grupa od 147 hadžija će sletjeti 20. jula u 8.00 sati.
Iz Bosne i Hercegovine ove godine je petu islamsku dužnost, hadž, obavilo 996 vjernika.
Izvor: Agencije