“Braneći Bosnu, vi niste imali čast da samo branite zemlju. Više od toga, vi ste branili jednu veliku ideju koja ima svjetski značaj. To je ideja tolerancije i suživota među ljudima različitih vjera i nacija. Tamo gdje ste vi bili, uprkos svim iskušenjima, ostale su čitave džamije, crkve, katedrale i sinagoge. To je najvažnija vaša i naša pobjeda. Postupajući tako, vi ste osigurali najveći zalog za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, a to znači za budućnost.” – predsjednik Alija Izetbegović, obraćanje na smotri povodom Dana armije RBiH – Sarajevo, 15. april 1997.
“O toj Bosni, o tom snu o Bosni, želio bih danas da kažem nekoliko riječi.
Uvijek smo je zamišljali kao zemlju dobrih, uspravnih i ispravnih ljudi. I vjerovali da je u tome moć Bosne, ali i nemoć napadača koji su uvijek ponovo kidisali u nastojanju da je pokore. Kada se jednog dana budu pravile analize, kada se iz neke historijske udaljenosti bude odgonetalo čudo bosanskog otpora, naći će se – siguran sam – da je ta tajna bila negdje u dušama ili karakteru ljudi.”
“Često smo govorili da Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera I nacija, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde.
To je bio naš san o Bosni, i samo takva Bosna može da postoji i opstane.” – predsjednik Alija Izetbegović, obraćanje na velikom narodnom zboru u povodu obilježavanja godišnjice bitke na Žuči – Sarajevo. 8. juni 1996.
– Kada gledam na TV ili u novinama te mladiće – branioce slobode – kako izgledaju, podsjetim se na sebe iz tih davnih dana. E, sad, kad ih uporedim sa ovim mračnim mahmurnim, polupijanim ubicama vidi se da su to dva svijeta, tako da, ubijeđen sam, što se dobrote tiče, što se morala tiče, što se srca tiče, pobjeda je na vašoj strani.
Uz to, bez oružja i prava na odbranu na koju vas je svijet osudio, uz oskudice svake vrste, Bošnjaci idu naprijed. Ali, ne smijete više da očekujete obećanja sa strane i svojim sopstvenim snagama morate dalje.
Dobićete rat, nema druge, a ja se ipak nadam, uporno nadam, da će vam vremenom prilaziti u sve većem broju oni sunarodnici i sa hrvatske i sa srpske strane koji su protiv podjele, a to znači i ubijanja BiH, a za njenu cjelovitost, za zajednički život. (Bogdan Bogdanović, arhitekta, 1995.)
– Rat su počeli Beograd, a zatim i Zagreb protiv Bosne, čije stanovništvo, posebice Bošnjaci, nije bilo spremno za rat i nije bilo organizirano da se brani. Ali, kada ciljate jednu populacijsku grupu kako biste izvršili genocid nad njom, logično je da će ona ustati da se brani i to se upravo desilo. Bosanska vlada je uspjela organizirati odbranu bosanske teritorije i bosanske državnosti. U tu odbranu su od samog početka bile uključena jedinice bosanske milicije i Patriotska liga. Tako da su i u tom haosu postojale institucije oko kojih je izgrađivana odbrana zemlje.
Bosanci su se borili za svoje živote, pa se tokom rata odnos snaga počeo mijenjati. Rat, koji su srpski nacionalisti toliko priželjkivali, u jednom trenutku se počeo razvijati loše po njih, jer su, u suštini, imali lošu strategiju. Bili su sigurni za koju teritoriju se bore i da žele osvojiti Bosnu, ali rat protiv civilnog stanovništva ih je demoralizirao i to je razlog zašto im je moral počeo slabiti i zašto je otpor bosanskih branitelja postajao sve snažniji. Ne možete osvojiti Bosnu ako vam se suprotstave svi Bošnjaci kao kolektiv, jer su oni najdominantnija grupa u zemlji. A pošto su iz svih svojih planova unaprijed isključili Bošnjake, plan srpskih nacionalista je na kraju propao. – Marko Attila Hoare, britanski historičar.
Svjedočanstva o hrabrosti, žrtvi i borbi za opstanak Bosne i Hercegovine kao trajna opomena budućim generacijama:
‘Razmišljajući: da li novac, da li domovina, ovi ljudi nisu imali dileme. Možeš da živiš gdje hoćeš, domovina je samo jedna’, reći će (u priloženom videu Rtv USK) bivši pripadnik 5. korpusa ARBiH o povratku oko 1500 ljudi na Unsko-sansko područje u prvim godinama agresije.
