Dok se HDZ i SNSD deru o “ugroženosti”, Hrvata i Srba u pozadini se dešava sistematsko čišćenje Bošnjaka iz struktura odlučivanja. Dok se borimo za “paritet”, Hrvati i Srbi uzimaju institucije, budžete i kadrove. Nije problem što su Srbi i Hrvati zastupljeni. Problem je što Bošnjaci nisu – i to ne slučajno, već sistemski. Ako ovako nastavi, najveći narod će ostat konstitutivan samo na papiru. A onda ni to.
Sarajevski advokat Senad Pećanin nedavno je objavio dokumente u kojima se razvidno vidi ono što se godinama prešućuje:
da nisu Hrvati “ugroženi” narod u Bosni i Hercegovini.
Godinama već Vlada Hrvatske i HDZ tvrde da su Hrvati u BiH ugroženi i skoro da nema međunarodnog foruma, bez obzira na temu, u kojem se ne ponavlja navedeni stav – poručio je Pećanin.
Stotinu puta, a pogotovo deset hiljada puta, ponovljeni stav o ugroženosti Hrvata u BiH, bez obzira na njegovu utemeljenost, polako postaje polazišna osnova za raspravu o bilo kojoj temi u vezi BiH.
Međutim, ono o čemu se sistemski šuti, unatoč velikom broju ne samo indicija već i dokaza, jeste institucionalna diskriminacija jednog drugog konstitutivnog naroda – Bošnjaka.
Činjenice navedene u priloženom dokumentu otkrivaju, za mnoge, šokantne podatke – kako o ‘ugroženosti Hrvata’ tako i o brutalnoj etničkoj diskriminaciji Bošnjaka – zaključuje Pećanin.
Hajmo malo proanalizirati ovaj dokument:
Majorizacija po Ustavu – samo da nije riječ o Bošnjacima
Zamislite, na primjer, da Srbi vode institucije koje raspolažu s 85% budžeta države, dok Bošnjaci, koji čine većinu stanovništva, upravljaju s 15%. Zamislite da to traje godinama. Bez reakcije međunarodne zajednice. Bez mitinga. Bez optužbi za segregaciju.
Ne morate zamišljati. Dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj je etnička diskriminacija legalna – kad su meta Bošnjaci.
Fakti, ne emocije
Prema zvaničnim podacima iz 74 državne institucije, Bošnjaci su u debalansu u čak 62.
Ne po dojmu. Ne po osjećaju. Po zakonima, ustavu i važećem popisu stanovništva.
U institucijama sa sjedištem u Mostaru, Bošnjaci su svedeni na statističku grešku:
– U Institutu za intelektualno vlasništvo, Bošnjaci čine 2 od 45 zaposlenih – to je manje od 5%.
– U Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača, od 9 zaposlenih: 7 su Hrvati, 1 Bošnjak.
A u Sarajevu? U “bošnjačkoj utvrdi”? Bolje nije:
-U Ministarstvu sigurnosti, od 28 novozaposlenih, 25 su Srbi, Bošnjaka: dvoje.
-U Uredu za veterinarstvo, 55% Srbi, Bošnjaka 14 od 74.
-U Agenciji za državnu službu – instituciji koja bi trebala nadzirati zakonitost zapošljavanja – Bošnjaci su zastupljeni sa samo 26%.
A na vrhu sistema?
– Od 28 direktora koje imenuje Vijeće ministara, Bošnjaka je samo 6. Trebalo bi ih biti 14.
– Srba ima 12 (umjesto 9), Hrvata 10 (umjesto 4), Bošnjaka upola manje nego što bi po zakonu morali biti.
Sistem, ne slučajnost
Ovdje nije riječ o sticaju okolnosti. Ovo je sistematska, birokratska i politička likvidacija Bošnjaka iz državnih struktura. Ime tog procesa je: administrativni etnički inženjering.
Kako funkcioniše?
1. Konkursne komisije su sastavljene većinom od Srba i Hrvata – čak 70%.
2. Za rukovodne pozicije se tvrdi da “nema dovoljno kvalitetnih Bošnjaka”.
3. Zapošljavaju se “njihovi” kadrovi mimo zakona.
4. Kada Bošnjaci traže proporcionalnost, to se proglašava “bošnjačkim unitarizmom”.
5. Kada Hrvati traže dominaciju uz pomoć HDZ-a – to se proglašava “legitimnim političkim zahtjevima”.
Etnokratski cinizam
Dok HDZ i SNSD viču o “ugroženosti”, u pozadini se dešava sistematsko čišćenje Bošnjaka iz struktura odlučivanja.
Dok se borimo za “paritet”, Hrvati i Srbi uzimaju institucije, budžete i kadrove.
Dok se međunarodna zajednica trudi ne uvrijediti Beograd i Zagreb, Bošnjaci iz institucija nestaju.
Nisu Bošnjaci problem – problem je što ih je previše da bi se ignorisali, a premalo da bi se slušali.
Zaključak
Majorizacija Bošnjaka je dokumentovana, brojčana i institucionalizovana. I ono što je najgore – normalizovana.
Nije problem što su Srbi i Hrvati zastupljeni. Problem je što Bošnjaci nisu – i to ne slučajno, već sistemski.
Ako ovako nastavi, najveći narod će ostat konstitutivan samo na papiru. A onda ni to.
Jer, kad jednom postane normalno da vas nema, postaje poželjno da vas nikad nije ni bilo.
U pamet se! – piše Dragan Bursać.
https://static.parlament.ba/doc/178892_Zahtjev.pdf
