ĆAMIL SIJARIĆ O JAJCU

„…Ako se od svih bosanskih gradova zagledamo najprije u stari grad Jajce, onda ćemo naći da ni jedan grad u Bosni nije toliko lijep ni bosanski kao što je Jajce, jer je cio ovaj grad kao izliven – i nigdje kao ovdje grad i njegov  čovjek ne čine jedinstvenu cjelinu, jer svijet oko Jajca, to jest iz njegovih bližih i daljih sela, nosi nešto u sebi drevno, starinsko – isto onako kao što drevno i starinsko nosi u sebi i sam grad Jajce!

I kad gledamo ovu starinu, nama se čini kao da tu pred našim očima izranja iz svih davnih vijekova – i da se, kao kakav starac, umoran od puta i duga vremena, oslanja se na brijeg da predahne; dolje pod njim teći će dvije vode, od kojih je jedna Vrbas, a druga Pliva-i ova druga, to jest Pliva, izviće se u visok i pjenušav vodopad-u čast starca!

To je trenutak koji se ni slikom ni pjesmom ne može uhvatiti, do samo okom i samo maštom: kako su upravo na ovom mjestu čovjek i priroda načinili ono što su najbolje znali i umjeli – čovjek grad Jajce, a priroda pod njim vodopad!I to dvoje tu od vajkada: grad gore na brijegu kao kakav oklopnik, a vodopad dolje kao vijenac od bijela cvijeta- a za slavu oklopnika!

I oboje su kao u pjesmi stih, ispisani rukom ljudskom i rukom prirode: čitaj ga!Riječ je jedna i znači grad Jajce.
Onaj što je nekad bio „stolno mjesto“ bosansko.
Za koje su znali carstva i kraljevstva…

…Diže se visoko i ponekad liči na prostor nebeski–iz kojeg kao da izrasta, građen kamenom kakvog više kao da nigdje nema, na mjestu kakvog takođe više nigdje nema–i pod nebom kakvog nema, jer je Jajce jedan grad jedinstven, na vrhu njegovom i danas je njegov grb–to jest grb stare nepokorne Bosne, izražen u muškom zasukanom laktu, okrenutom svijetu kao izazov–a što je, ustvari, simbol snage i muškosti…“

…Sav je na kamenu i od kamena i zato je trajan i vječan–a ono što prolazi jeste samo vrijeme i vode Plive i Vrbasa. I kada se gore promjeni boja neba, promjeni se i dolje boja gradine – jer to dvoje kao jedna slika, koju slikar uvijek iznova boji – bojom kamena, vremena i neba…”

(Ćamil Sijarić, bosanskohercegovački književnik)

jajce-grad-muzej.com/mb